Tvornica u službi građana

Potkraj 19. stoljeća, Franz Burckhardt utemeljio je u četvrti Gundeldinger u švicarskom gradu Baselu tvornicu strojeva, koja je u nekoliko sljedećih desetljeća prerasla u pravu industrijsku zonu, čiji se proizvodni program protezao od svilenih vrpci za različite ukrasne i tekstilne namjene do parnih strojeva i kompresora. Kasnije su iz četvrti Gundeldinger izlazile pile, strojevi za bušenje, preše i pumpe različitih vrsta i namjena. Stare fotografije pokazuju da je okolica tvornice u početku bila neizgrađena, ali je ubrzo dobila i stambenu funkciju, obiteljske kuće, čemu je pogodovala prethodna izgradnja bazelskoga željezničkog kolodvora nekoliko stotina metara od tvorničkoga kruga. Posao je Burckhardtovima odlično napredovao, pa je sa 130 radnika početkom 20. stoljeća njihov broj nakon Drugoga svjetskog rata povećan na 500. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća tvornicu preuzima kompanija Sulzer, koja 1999. proizvodnju iseljava iz Basela, a Gundeldingeru ostavlja 12,7 tisuća četvornih metara industrijskog prostora, u proteklih 120 godina sasvim prilagođenog tvorničkim aktivnostima.

Ekološka zona

Radi usporedbe, sličan se proces događao u našim gradovima, samo što su ključni igrači pretvorbe i privatizacije bili lopovi i kriminalci, nakon čijih bi pljački ostajali tek goli zidovi devastiranih pogona, u čijim bi se prostorima okupljali sumnjivci, što bi gradske vlasti iskoristile kao alibi da ih urbanističkim prevratima prenamijene u trgovačke ili stambene zone. Potom bi se pojavili građevinski razbojnici s novcem za gradnju stanova ili trgovačkih lanaca, koji su nekadašnja proizvodna središta pretvarali u potrošačka, mijenjajući i degradirajući time društvene, prometne i komunalne prilike u okolnom dijelu grada.

Kako bi od sličnog scenarija spasili dio tradicije Basela, trojica arhitekata osnovali su tvrtku Gundeldinger the Real Estate AG, otkupili Burckhardtov tvornički kompleks i u njemu stvorili novi, višenamjenski centar – društveni prostor otvoreniji i aktivniji od prethodnog, u kojem je omogućena svakodnevna komunikacija unutrašnjih korisnika, zakupaca lokala i građana. Dok o tome pripovijeda jedanaestorici općinskih službenika iz Koprivnice, Ivanić Grada, Karlovca i Šibenika u studijskom posjetu Baselu, Nathalie Martin iz bazelske gradske uprave ističe razinu društvene odgovornosti ovog projekta.

– Građanima i vlastima važno je što vlasnici od početka ulažu u zaštitu okoliša energetskom učinkovitošću projekta – kaže ova službenica bazelskog ureda za okoliš i energiju.

Od 2000. do 2005. novi su vlasnici industrijske hale i radionice energetski izolirali, uveli štedne uređaje i smanjili potrošnju. Instalirane su štedne slavine za vodu i suhi pisoari, štedljive žarulje s automatski reguliranom rasvjetom, a zakupci prostora potpisali su ugovore o štedljivom korištenju energije. Bolja izolacija postiže se zelenim krovovima, jer zemlja i bilje na krovu ljeti zadržavaju velik dio topline izvan zgrada, a zimi obrnuto. Umjesto odvoda kišnice u kanalizaciju, voda se skuplja i koristi za polijevanje vrtova i cvijeća u krugu centra. Na dijelu krovova sunčeva energija pretvara se u električnu na 320 četvornih metara fotonaponskih panela. Kompleks je zona bez automobila, pa postoje samo parkirališta za bicikle, oko kojih se uzgaja cvijeće i grmlje u starim kontejnerima koji podsjećaju na industrijsku prošlost. Zato su sačuvane i sve zgrade u kojima je sadržaj prilagođen zatečenim uvjetima, poput Kletterhalle 7 gdje su na starim dimnjacima postavljene umjetne stijene za penjanje.

Koncept za kopiranje

Lokale u 16 objekata zakupilo je 65 korisnika s vrlo različitim djelatnostima, koje Gundeldingeru daju živost: tu su nevladina organizacija za zaštitu prirode, restoran, kafić i hostel, kipari i muzičari s organiziranim tečajevima, ordinacija za osteoporozu, vrtić za djecu, dostava organski proizvedene hrane, računalni stručnjaci, arhitektonski uredi, mala pivovara…

Tijekom sunčanih dana u dvorištu se na štandovima organiziraju sajmovi na kojima ljudi mogu ostvariti tješnju komunikaciju s vlasnicima proizvodnih obrta i poduzeća, nešto kupiti ili dogovoriti. Dovezu se biciklom i parkiraju ga pod specijalno postavljenim nadstrešnicama. Krug bivše tvornice svakoga dana prosječno posjeti oko tisuću ljudi.

– Koncept prenamjene bivšega industrijskog pogona u privatni centar s društveno korisnim uslugama i sadržajima, s ukomponiranim načelima održivog korištenja energije, izvrstan je primjer, koji bi trebalo primijeniti kod nas – ustvrdio je Igor Capan iz zagrebačkog Društva za oblikovanje održivog razvoja, u čijoj su organizaciji, u suradnji s Baltičkim ekološkim forumom, službenici iz naših gradova otišli na studijsko putovanje.

Usporedba s urušenom bivšom zagrebačkom tvornicom “Nada Dimić” koju se, po mišljenju gradskih vlasti, ne isplati renovirati, nema nikakvog smisla; Basel, naime, nema bandiće i kerume. Trojica švicarskih arhitekata, čija imena nisu istaknuta ni na ulazima u kompleks ni na promidžbenim materijalima, imaju drugačiju računicu. Zemljište su kupili po tisuću švicarskih franaka za kvadrat, ukupno oko 12 milijuna franaka, a zgrade platili simbolično jedan franak. Na renoviranje su utrošili 14 milijuna franaka. Obnovom objekata, umjesto rušenjem i izgradnjom novih, tvrde, uštedjeli su 30 posto sredstava. Treba znati da su to cijene u centru Basela, ekonomski bogatom središtu farmaceutske industrije i znanosti, gdje zemljište nije jeftino. Sada su zadovoljni jer indirektno zapošljavaju 270 ljudi, oživili su dio središta grada, daju primjer održivog korištenja energije i vode, čuvaju arhitektonsku baštinu grada i prilagođavaju je suvremenim funkcijama, što je dodatna referenca i prilog ugledu u njihovu osnovnom poslu.

Otkako je Franz Burckhardt sagradio svoju tvornicu nedaleko željezničkoga kolodvora, Gundeldinger je izrastao u gustu stambenu četvrt s frekventnim ulicama, jednosmjernim za automobile, višesmjernim za bicikliste i pješake. Na sreću, kultura i ljudi prilagodili su se novim okolnostima i potrebama te stvorili novi, ugodan, lijep i koristan prostor – nisu dopustili da vlast i gospodarstvo preuzmu glupi, bahati i bezidejni.