Dakića ne puštaju iz pritvora

Nepunu godinu nakon što je uhapšen na graničnom prijelazu BIH-a i Republike Srbije, pred karlovačkim Županijskim sudom započelo je suđenje Mili Dakiću (81) zbog poticanja na ubojstvo trojice i teško ranjavanje jednog policajca PU karlovačke. Napad se dogodio u sedam ujutro 4. augusta 1991. na tzv. Šarčevom križu u Krnjaku, na magistralnoj cesti za Plitvice, kod lijevog odvojka ceste za Vojnić.

Tjedan dana nakon početka procesa, izvanraspravno vijeće treći je put odbilo prijedlog odbrane da se Dakić brani sa slobode, iako se s time dvaput složilo Državno odvjetništvo. Za navedeno je djelo bilo optuženo sedam osoba, a prvooptuženi su bili Mile Dakić, u odsustvu osuđen na 20 godina zatvora, te još dvojica navodnih počinilaca zločina nad policijskom patrolom, koja je trebala kontrolirati promet na cesti D-1 prema jugu Hrvatske. Jedan optuženik u međuvremenu je umro, a što je s trojicom preostalih, iz optužnice nije jasno.

Ovo nesumnjivo zlodjelo smatra se početkom rata na karlovačko-kordunskom području, kao što se događaj od 21. septembra, kada su na Koranskom mostu pobijeni pripadnici TO Krnjaka, smatra osvetom za ubojstvo policajaca.

Svjedoci ga ne terete

Optužbu u ovom slučaju zastupaju glavna županijska državna odvjetnica Gordana Križanić i njen zamjenik Mladen Krajačić. Optuženika brane riječki advokat Ljubiša Drageljević i Nenad Mamula iz Karlovca. Peteročlanim sudskim vijećem predsjedava Ante Ujević, a tu su i Mladen Kosijer, također sudac karlovačkog Županijskog suda, te troje sudaca porotnika, među kojima je Ivan Gradišar, poznati Karlovčanin i nekadašnji komercijalni direktor Karlovačke pivovare.

Sudskom pozivu nije se odazvao svjedok optužbe Željko Kresojević, koji živi i radi u Holandiji i u Hrvatsku dolazi samo ljeti na odmor, pa postoji mogućnost da optužba odustane od njega kao svjedoka; Nikola Trbojević, vjerojatno kao zadnji svjedok optužbe, bit će priveden na sljedeće ročište, zakazano za 15. maja. Nakon njega bi trebalo svjedočiti desetak svjedoka odbrane, među kojima i prvi hrvatski ministar unutrašnjih poslova Josip Boljkovac.

Prvog dana procesa, pred promatračima brojnih nevladinih organizacija, srpske zajednice u Karlovcu i ambasade Republike Srbije iz Zagreba (Dakić ima dvojno državljanstvo), svjedočili su Mirko Pekić, Mile Đurić, Branko Gvozdenović, Dušan Crnković, Nebojša Oparnica i Branislav Bukva. Drugog dana svjedočili su Milan Opačić, Nikola Oredić, Rifet Hasanović, Miodrag Janžek i Momčilo Vučković.

U najkraćem, nitko od navedenih svjedoka nije direktno ili indirektno optužio Dakića za zločin koji mu se stavlja na teret, nitko nije tvrdio da je postojala tzv. Dakićeva naoružana grupa. Grupu su trebali činiti članovi Jugoslavenske samostalne demokratske stranke (JSDS), koju je Dakić osnovao u Vojniću i u kojoj su uglavnom bili zaposlenici Memorijalnog centra na Petrovoj gori, čiji je Dakić bio dugogodišnji direktor. Nitko ga nikada nije vidio naoružanoga, iako je, kao i svi tadašnji predsjednici brojnih stranaka, imao osobnu pratnju, čuvara i vozača, i to u jednoj osobi koja je bila naoružana.

Mnogi su svjedoci ispitivani više puta. Sudac Ujević ih je upozoravao da ništa ne smiju prešućivati, na što su mu neki odgovorili da se ne mogu sjećati što su sve prije 15 i više godina kazali za višekratnih policijskih ispitivanja. Tako je Milan Opačić, koji je ostao u Tušiloviću za vrijeme “Oluje” i potom više mjeseci proveo po zatvorima, rekao da je prošao brojna policijska ispitivanja, da se više ne sjeća što je, gdje i kome 1995. i 1996. rekao, a da se “od njega tražilo da kaže da je nebo žuto, to bi rekao i potpisao”.

Bilo je zanimljivo i svjedočenje Mile Đurića, koji je u Memorijalnom centru na Petrovoj gori bio zadužen za trofejno oružje iz Drugog svjetskog rata što je iz beogradskog muzeja, uz brojne dokumente i fotografije, dopremljeno na Petrovac kao dio postava izložbe: to je oružje borbeno neupotrebljivo, a Đurić je, prema svjedočenju, četiri primjerka (od kojih je jedan dobila i karlovačka policija) predao u junu 1991.

Nova žalba odbrane

Advokat Drageljević do sada je uspio ishoditi obnovu procesa, ukinuti osuđujuću presudu za Dakića na 20 godina zatvora i razdvojiti njegovu optužbu zbog poticanja od optužbe ostalih optuženih za izvršenje djela. Na odvjetnikov zahtjev, sudski je vještak vrijednost imovine Dakićeve supruge i njene rodbine na području Vojnića, na koju bi se stavila hipoteka, procijenio na oko 1,4 miliona kuna i ponudio jamčevinu od milion kuna, uz tri mjere opreza (redovno javljanje policiji, stalan boravak na istoj adresi i deponiranje putnih isprava u policiji).

Prijedlog da se istražni zatvor zamijeni jamstvom i mjerama opreza podržalo je na sjednici izvanraspravnog vijeća i Županijsko državno odvjetništvo, koje je na početku postupka i tražilo određivanje istražnog zatvora. Unatoč zajedničkom stavu strana suprotstavljenih u postupku, sudsko je vijeće odbilo prijedlog odbrane, što je raritet u aktualnoj sudskoj praksi. Žalbu odbrane protiv takvog rješenja podržao je i DORH, a Vrhovni sud usvojio je žalbu i ukinuo rješenje prvostupanjskog izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Karlovcu.

Odbrana gotovo godinu dana dokazuje da je Dakićevo zadržavanje u istražnom zatvoru problematično iz aspekta općih uvjeta, jer se za osobe iznad 70 godina starosti samo iznimno određuje istražni zatvor, a Dakić ima 81 godinu. Smatra da je problematično i iz aspekta samog slučaja, jer je ponuđeno jamstvo u visini 2.000 okrivljenikovih penzija suprotno odredbama novog Zakona o kaznenom postupku, Ustava i Evropske konvencije o ljudskim pravima.

U utorak, 24. aprila izvanraspravno vijeće treći je put odbilo pustiti Dakića iz istražnog zatvora, usprkos jamstvima i suglasnosti tužilaštva. Drageljević najavljuje novu žalbu Vrhovnom sudu.