Intrigator

Katran & perje

Mirovinska reforma menadžera Vidakovića

Šmokljanski humor

Kao zemlja koja, po brojnim tvrdnjama liberalnih mislilaca, tek izlazi iz zlokobnog samoupravnog socijalizma, Hrvatska se upravo upoznaje s čarima klasnog humora. To je onaj vid zabave kad viši sloj nakon obilne večere zapali kubanske cigare, pa se stane grohotati na račun gubitnika, siromašnih i onemoćalih. Ovakve vrckave društvene igre ovjekovječene su u klasičnom Monty Pythonovom skeču “Godišnja utrka za najvećeg tikvana više klase”, ali i mi šmokljane za ovu trku imamo.

Tako je na menadžerskoj konferenciji WinDays u Rovinju direktor Microsofta Ivan Vidaković odlučio zabaviti prisutne našalivši se podatkom da na jednog umirovljenika dolazi 1,19 zaposlenih. Vidaković je ustanovio kako bi “bilo bolje da svaki zaposlenik usvoji jednoj umirovljenika”.

Poslije završetka povijesnog skupa u Rovinju i nakon što su se slegle salve smijeha nazočnih gospodarstvenika, ostala je, međutim, visjeti u zraku nejasna pojedinost. Nije jasno zašto je Vidaković u prijedlogu reforme adoptivnog sustava spominjao radnike, kad je kao neprijeporni humanist i pripadnik tvrtke velikog dobrotvora Billa Gatesa mogao jednostavno predložiti da svaki menadžer usvoji desetak umirovljenika i tri nezaposlena. Tako bi kapitalistička filantropija pomalo izašla iz svojih skučenih i šablonskih okvira dijeljenja milostinje te bi se usmjerila na njezino pojačano dijeljenje.

Od ostalih grandioznih nastupa u Rovinju ističemo uobičajeno briljantnog direktora Privredne banke Zagreb Božu Prku. On je posve nepredvidljivo izjavio da u zemlji još uvijek vlada samoupravni socijalizam i oštro se zauzeo protiv partitokracije, odnosno postavljanja podobnih kadrova na direktorska mjesta.

Petar Glodić

Haker iz Hrvatske susjedima poharao humanitarni račun

Opljačkao novac za bolesnu djecu

Izvjesni kompjutorski haker iz Hrvatske opljačkao je novac s humanitarnog računa namijenjen liječenju i pomoći djeci iz Srbije koja boluju od Batenove bolesti i sada se nalaze na liječenju u Kini. Račun s koga je u jednoj hrvatskoj banci haker usmjerio novac na svoj privatni račun otvorio je Subotičanin Stevan Čović za svog bolesnog sina Aleksu, ali je na njega stizao novac i za liječenje još troje bolesne djece.

Razlog zašto je račun otvoren u Hrvatskoj jeste taj što u Srbiji ne funkcionira svjetski servis za plaćanje preko interneta PayPal. Kada je riječ o humanitarnim uplatama, one prvo sjedaju na PayPal, a onda se šalju na račun u banci. Pljačka je otkrivena kada je jedna žena iz Švicarske, koja je uplatila 300 franaka, primijetila da novac koji je namijenila bolesnoj djeci nije stigao do računa otvorenog za tu namjenu. To je javila švicarskoj policiji, a ona svojim hrvatskim kolegama.

– Ne znam koliko nam je novca točno uzeto, jer smo pljačku primijetili tek kada nas je zvala gospođa iz Švicarske. Tko zna koliko je ljudi prije nje uplatilo novac otkako smo posljednji put provjeravali stanje na računu. Policija nam je rekla da je novac uzeo haker iz Hrvatske – izjavio je ojađeni Stevan Čović beogradskim medijima, ističući da se procjenjuje da je s računa ukupno skinuto nekoliko hiljada eura.

Čović je rekao i da je donatorica iz Švicarske kontaktirala s “Visa” centrom i doznala ime hakera na čiji je račun usmjeren novac za pomoć oboljeloj djeci, nakon čega se u priču uključila i policija. Stručnjaci za internetsko poslovanje upozorili su da PayPal nije siguran za skupljanje donacija i da ga treba izbjegavati jer se slične prijevare mogu izvesti upadom na njegov sajt ili zloupotrebom korisničkog imena.

Zanimljivo je da je bešćutan potez hakera, iako je izazvao pažnju medija u regionu, u onim hrvatskim prošao skoro nezamijećeno, s izuzetkom “Slobodne Dalmacije”. S obzirom i na šutnju MUP-a, ime lopova još je nepoznanica.

Nenad Jovanović

Instruktori negativne geografije s Hrvatske televizije

Lijepa Naša Crna Goro

HTV nedjeljom emitira emisiju koja se zove “Lijepom našom”. Ekipe obilaze hrvatske županije, gradove i sela te prezentiraju njihovu domaću i popularnu muziku, a sve po nekadašnjem sistemu upoznaj domovinu da bi je više volio. Tako je “Lijepa naša” prije nekoliko mjeseci gostovala u Subotici, među tamošnjim Bunjevcima, Šokcima i Hrvatima. U kojoj se državi nalazi Subotica, naime da se ne nalazi u Lijepoj Našoj, valjda je jasno svima osim HTV-u. Nedugo iza toga, uslijedile su dvije emisije iz ciklusa “Lijepom našom” snimljene u Crnoj Gori, u Tivtu i Kotoru. Stranac bi mogao shvatiti da su nakon Subotice, i Tivat i Kotor u sastavu Hrvatske.

Zamislimo ovu situaciju: Radio-televizija Srbije ima emisiju koja se zove “Kroz otadžbinu”. I onda dođu ertesovci u Republiku Srpsku ili u Hrvatsku, na područje Like, Banije, Korduna ili istočne Slavonije, snime nekoliko sati emisije o običajima i pjesmi Srba s tih područja, te sve to prikažu u ciklusu “Kroz otadžbinu”. Možemo samo zamisliti što bi “Večernji list” i ostale ovdašnje dnevne novine napisale o prisvajanju hrvatskih teritorija!

Milan Cimeša

Naknadna pamet i hrabrost osječkog župana Šišljagića i gradonačelnika Bubala

Glava u Osijeku, pamet u Zenici

Šišljagić i Bubalo skrušeno su slušali diplomatsku lekciju američkog ambasadora Jamesa Foleyja zbog suradnje s ratnim zločincem Glavašem, da bi nakon jezikove juhe iz KPD-a Zenica odlučno nasrnuli na veleposlanika, i to tek kad se ovaj vratio u Zagreb

Skrušeno i disciplinirano odslušali su čelnici HDSSB-a, župan osječko-baranjski Vladimir Šišljagić i osječki gradonačelnik Krešimir Bubalo lekciju veleposlanika SAD-a u Hrvatskoj, Jamesa E. Foleyja, nakon sastanka iza zatvorenih vrata u zgradi Osječko-baranjske županije. Ambasador im je predbacio kako “dosad nije bilo razvijenih političkih odnosa s gradom i županijom zbog određenih povezanosti koje zabrinjavaju” te da “ta zabrinutost i dalje ostaje”. Na izravan novinarski upit je li pritom mislio na njihovu povezanost s Branimirom Glavašem, Foley je jasno odgovorio: “Da, svakako.”

Da su domaćini kanili to zataškati i susret prikazati kao ugodno čavrljanje političkih partnera o gospodarskoj suradnji, vidljivo je bilo i iz izvješća njihovih medijskih biltena – Slavonske televizije i “Glasa Slavonije”. Prema izdanju lokalnog dnevnika od 27. travnja, susret je prošao “u ozračju međusobnog razumijevanja na afirmaciji ovdašnjih razvojnih mogućnosti, prirodnih bogatstava i ljepota te u nadi u održavanje Brownovoga gospodarskog foruma nagodinu u Osijeku”, što bi trebalo potaknuti američka ulaganja. Gradonačelnik Bubalo čak se pohvalio nominacijom Osijeka za turističku nagradu “Zlatni cvijet Europe”. Ni riječi o “povezanostima koje zabrinjavaju”.

I sve bi ostalo unutar županijskih zidova da mostarski zatvor ne omogućuje svom najpoznatijem stanaru priključak na internet i mobitel. Ovako je već sutrašnji “Glas Slavonije” morao na naslovnoj stranici nadopuniti jučerašnji sterilan izvještaj i pod naslovom “Nema te cijene za koju bismo prodali Glavaša” lobotomiziranim čitateljima otkriti zašto dosad nije bilo razvijenih političkih odnosa SAD-a s gradom i županijom kojima upravljaju marionete ratnog zločinca. Šišljagić je tek sutradan ponašanje američkog diplomata ocijenio nekorektnim, a Bubalo skandaloznim.

Nakon što im je Glavaš rasvijetlio što se ustvari dogodilo, uglednom gostu poručili su da “pokušava dijeliti lekcije i osporava demokratski izabranu vlast” te da “nema tih eura ni dolara zbog kojih bi se odrekli Glavaša, osnivača i člana stranke koji sudjeluje u njezinu radu”. Zamjerili su američkoj diplomaciji što nije zaustavila genocid u Srebrenici i Vukovaru, izrazili zabrinutost zbog Gvatemale i Vijetnama, Čilea i Afganistana, Iraka i Sjeverne Afrike, Guantanama i viznog režima te nepriznavanja jurisdikcije Haškog suda nad američkim državljanima.

Sindrom zakašnjele reakcije u obrani dostojanstva Glavaša Šišljagić je pokazao i prije točno tri godine, kada je u razgovoru za “Novi list” izrazio nadu da odnosi HDZ-a prema Glavašu neće opterećivati suradnju dviju političkih stranaka, da bi sutradan – nakon što se iznenada prizvao k svijesti – sve to osporio i Sanaderovoj vladi najavio “rat do istrebljenja”.

Goran Flauder

Bivši menadžer EPH-a Stipe Orešković nudi se za ravnatelja HRT-a

Profesija direktor

Donedavni prvi menadžer Europapress holdinga Stipe Orešković provlači se posljednjih tjedana kroz medijske kuloare u svojstvu potencijalnoga novog šefa Hrvatske radiotelevizije. Odmah da kažemo, međutim, da je ta neslužbena vijest plod isključivo Oreškovićeva ličnog, privatnog marketinga. Doduše, to ne znači da samu mogućnost njegova uspjeha treba posve zanemariti, budući da su iz sličnih resursa crpljene brojne blistave karijere u ovoj zemlji i društvu.

Orešković je svoju počeo osamdesetih godina prošlog stoljeća, uz nadimak Mali Stipe. Pokojni sociolog i političar Stipe Šuvar, naime, bio mu je mentor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Mali se brzo uspinjao u socijalističko-omladinskoj organizaciji, usput javno moralizirajući nad zastranjenjima istočno-europskih disidentskih filozofa, poput Leszeka Kolakowskog. No, dok je u narednom desetljeću Šuvar pao u opću nemilost, Orešković je i dalje sasvim lijepo napredovao u sustavu javnog zdravstva, te naposljetku postao direktor legendarne Škole narodnog zdravlja “Andrija Štampar”.

A onda se – prije deset godina – konačno dao u privatni sektor. Njegova uloga u Europapress holdingu bila je upravo faustovska, mada u svojstvu dugogodišnje desne ruke Ninoslava Pavića baš i nije polučio najbolje poslovne rezultate. Štoviše, doveo je firmu u stanje faktičkog bankrota, pa EPH danas opstaje samo zahvaljujući interesu krupnih vjerovnika i mogućih budućih vlasnika – recimo, Ivice Todorića – u održavanju toga najvećeg reklamnog prostora na aparatima.

Namjereni povratak Stipe Oreškovića u javni sektor, pak, treba promatrati prvenstveno kao logično zatvaranje kruga. Sve je javno u međuvremenu povrgnuto privatnom interesu – tako i zdravstvo, otkuda je krenuo – a istu korist nužno je danas dodatno podgraditi na Prisavlju. Koje, inače, baš u posljednje vrijeme ostvaruje određenu izdavačku suradnju s EPH-om, kao naročiti vid javno-privatnog partnerstva.

Orešković je, da se ne lažemo, idealan odabir za takvu uzurpaciju, svakako puno bolji negoli je bio Paviću u strogo privatnoj kući. Beskrupulozan, pohlepan, ambiciozan, prevrtljiv, potkupljiv, prilagodljiv – on je sve ono što partikularnim, vanjskim centrima moći treba da bi nastavili eksploatirati najveći javni medijski pogon u Hrvatskoj. Njegovu kandidaturu za šefa HRT-a stoga nipošto nećemo olako odbaciti; jer, bez takvih likova ovaj sistem ne može dugo opstati.

Igor Lasić

Kratko & jasno

Guste Santini, ekonomski analitičar

Skupoća bez zaštite

Kako komentirate najnovija poskupljenja struje i plina?

– Nekoliko je aspekata ovakve situacije. Prvi je što Hrvatska ulazi u EU, pa treba cijene dovesti u red, jer nije dobro držati blokirane cijene. Ako smo za tržišno gospodarstvo, potrebno je da tržište funkcionira, u protivnom dižimo revoluciju i vratimo se na stari sistem. S jedne strane želimo tržišno gospodarstvo, a sad nas pogađa kad se donesu takve mjere. Međutim, ne zna se struktura, koji su motivi i faktori odredili toliko poskupljenje plina i električne energije. Zato imam rezerve prema tome. Ugrožene građane moralo se socijalno zaštititi, jer u protivnom napuštano sve elemente socijalne politike. Zato se godinama zalažem da se neoporezivi dio dohotka poveća na pet tisuća kuna, no ni prošla ni sadašnja vlast na to ne obraća pažnju.

Zašto država prepušta većinu cijena najvažnijih energenata isključivo tržištu?

– To je pitanje relativne cijene, što je opasna priča. Nemijenjanjem cijena godinama one se iskrivljuju. Energenti su umjetno učinjeni jeftinijima. No da bi se cijene mogle puštati, potrebno je imati i instrumente za regulaciju – socijalne mjere za zaštitu najsiromašnijih. Najvažnija mjera jest da ljudi ostvare svoja prava i dobiju mogućnost da rade.

Kako komentirate povećane prihode proračuna od ubiranja poreza?

– U suštini, porezna represija nije se smanjila. Imali smo povećanje PDV-a i linearno smanjenje poreza i doprinosa, dok je veća porezna presija na porezne dohotke jer su se smanjili porezni razredi.

U ožujku bilježimo pad industrijske proizvodnje od sedam posto. Ima li nade za njeno oživljavanje?

– Ako ovako nastavimo, nisam optimist. Mislim da Hrvatska ima dosta industrije i pameti da nam se to ne bi trebalo događati. No, rješenja neće biti ukoliko nećemo imati dramatičnu promjenu ekonomske politike.

Mirna Jasić