Beogradske platane šaptom padoše

Ima nekih koji kažu da je Beograd balkanski New York, zato što silni stranci bivaju impresionirani pulsom beogradskog života koji se ne smiruje ni noću, u silnim kafanama i na splavovima. Ima i onih koji kažu da je Zagreb najdosadniji grad u ovom dijelu Evrope, zato što je centar grada uglavnom mrtav i zato što namjernici ne mogu u restoranima u gradskoj jezgri dobiti nešto za prezalogajiti iza deset navečer. Ipak, između ta dva grada i njihovih vlasti gotovo da nema nikakve razlike – njihovi gradski oci uprli su da u centar smjeste garaže i parkirališta.

Dok u Zagrebu traje borba za Cvjetni trg i za onih nekoliko stabala koje su gradonačelnik Milan Bandić i njegov prijatelj Tomislav Horvatinčić odlučili posjeći, dok traje rušenje i pravljenje “još starijeg i ljepšeg zagrebačkog trga” o trošku građana, u Beogradu se događa nešto vrlo slično. Naime, sjetili su se odjednom da su u najdužem beogradskom bulevaru, Bulevaru kralja Aleksandra (nekad revolucije), platane bolesne. Ima ih oko 500, a sađene su od dvadesetih godina prošlog vijeka.

Vikend-drvosječe

Kao i inače, gradsko je poglavarstvo objavilo da su platane bolesne, da je riječ o nestručnom kresanju grana u prethodnih 20 godina, da nema druge no posjeći ih sve do jedne u najvećem dijelu Bulevara, u kojem ionako počinje rekonstrukcija svega i svačega. Rekonstrukcijom, koja će potrajati do rujna ove godine, bit će izmijenjene instalacije, ali i izmještena tramvajska pruga u sredinu. Svemu tome platane smetaju; ionako su uglavnom trule i nema smisla čekati da neka grana ili drvo padnu na prolaznike, kaže gradonačelnik Dragan Đilas u žaru zabrinutosti za svoju prijestolničku pastvu.

Kad se digla bura među Beograđanima, ekipa Gradskog zelenila posjekla je jednu platanu. Doista, bila je trula, iako se izvana činila zdravom. Jedan komad prve žrtvovane platane odnesen je čak i u Skupštinu Srbije, u kojoj je Odbor za ekologiju došao do zaključka da što se mora, mora se. Platane su bolesne i nema im lijeka. Istoga dan objavljena je i dijagnoza: od 500 platana njih 47 je bolesno i nema im spasa, dok ostale podliježu liječenju.

Sve se to događalo u prvoj polovici prošlog tjedna, da bi od petka do nedjelje naredbom gradonačelnika i nadležnih službi platane bile posječene u većem dijelu Bulevara. Vikend-drvosječe nisu se obazirali na građane koji su prosvjedovali protiv njihovog rezanja. Nisu se – čuvani jakim snagama policije – obazirali na suze građana Bulevara, ni na vapijuće argumente Jovana Ćirilova (inače stanovnika Bulevara), niti one Borke Pavićević, koji su ponovno krenuli u hod kroz institucije za spas platana.

Uz većinsku šutnju medija, u samo tri dana veliki dio Bulevara ostao je skroz ćelav, bez drvceta. Već ovog ponedjeljka jedne su dnevne novine objavile da će vrlo brzo – čim Bulevar naprave još starijim i još ljepšim – cijeli prostor biti parkirna zona.

Zagrepčani odlučniji u obrani

Zagreb je ipak u prednosti pred Beogradom u dvije stvari, bez obzira na sličnost devastacije koja im se događa. Prvo, branitelji Varšavske su uporni i fizički su se izložili sili da bi obranili svoje. U beogradskom Bulevaru riječ je bila o šačici ljudi koji su više plakali no pokušali nešto spriječiti, dok su im snage reda u miru uzimale podatke i obećavale prekršajne prijave. Drugo, Zagrepčanima je sasvim jasno ono što im je Milan Bandić poručio još u prošlom svom mandatu: time što su ga izabrali dali su mu četiri godine da radi što god mu padne na pamet. I nakon te izjave i raznih nepodopština ponovno su ga izabrali, pa sad imaju još koju godinu za začepiti gubec. Do kraja ovog mandata.

Beograđani nisu takvu izjavu dobili, ali suština je ista. Njihov gradonačelnik Dragan Đilas zabrinut je za svoje sugrađane kojima bi moglo granje ili drveće pasti po glavama, pa će umjesto platana posaditi parkirna mjesta, u još starijem i ljepšem Bulevaru. A ima još drveća i parkova po Beogradu i što se Đilas ne bi ugledao na Bandića, pa da zajedno, na primjer, oživotvore davnu zagrebačku ideju da se od Botaničke bašte u Zagrebu napravi parkiralište?  Ima takva bašta i u centru Beograda.

Uvod u gradnju skupih stanova

Bulevar kralja Aleksandra i danas je prepun malih i finih iako oronulih starih kuća, na čijem bi se mjestu mogle napraviti silne zgrade sa stanovima u kojima bi se četvorni metar mogao prodavati po cijeni od dvije-tri tisuće eura. Međutim, da bi se takve kućerine mogle praviti, valja osigurati ulazak u obavezne garaže u podzemlju. U te garaže se, po aktualnim gradskim propisima, ne može ulaziti preko tračnica tramvaja, te se dosad u Bulevaru gradilo samo na ćoškovima blokova, kad je ulazak u garažu bio moguć iz neke pokrajnje ulice. Sad kad tramvaji budu premješteni u sredinu Bulevara, tog problema više neće biti. Nema više ni drveća koje će smetati neimarima, tajkunima i peračima novca.