Intrigator

Katran & perje

Ranko “Ike” Ostojić

Isprcavanje u Bračlandiji

Jedan od stožernih trenutaka moderne vojno-policijske prakse dogodio se kad je ministar unutrašnjih poslova Ranko Ostojić naredio iskrcavanje na otok Brač. Pobunjeni radnici Jadrankamena okupirali su Pučišća, maltretirali stečajnog upravitelja i provodili teror nad ostatkom stanovništva. Akcija je odjeknula Evropom, te je analitičari već smatraju klasikom pendrek-strategije.

Navedeni uspjesi nisu bili dovoljni Ostojiću, tom Dwightu D. Eisenhoweru današnjice, koji je akciju – kako ekskluzivno doznaje “Katran & perje” – provedenu pod kodnim imenom “Isprcavanje u Bračlandiji”, objasnio na duboko intelektualnoj društvenoj mreži Facebook.

“Firma ima 123 milijuna kuna duga za koji nitko nije pisnuo ranije. Orešar koji nije više vlasnik samo je 20 godina bio tamo…”

Čemu kamenje, prijetnje krvlju, letve, krađa auta, napadi i vrijeđanje policajaca, rušenje stabala, zapitao je senzibilni Ostojić, pritom pokazavši da posao modernog ministra policije nije samo pendrečenje, već i poznavanje radno-pravne situacije, sintakse i gramatike.

Kako bi objasnio da je zapravo on taj koji se desantom na tvornicu pozabavio zaštitom zaposlenika, Ostojić je prekorio bračkog sindikalista Tončija Drpića koji je iz tajnog bunkera vodio specijalni promidžbeni rat protiv MUP-a.

“I onda se navodni vođa sakrije u kući, izvještava o desantu, ima halucinacije i ponovit će skrivanje kad ponovo ukrade auto i izbaci djecu i žene da ga štite, a on će kao pravi sindikalni vođa pod krevetom pričati o specijalcima i uporno šutjeti koliko mu je godina bez da zucne da je Orešar bio vlasnik”, naljutio se Ranko “Ike” Ostojić, te otišao na DVD-u pogledati “Pijesak Iwo Jime” – ali tek nakon novog nastavka “Pacifika”.

Petar Glodić

Država nametnula čudna rješenja za financiranje humanitarne organizacije

Tjedan reketa Crvenog križa

Građani koji su se između 8. i 15. svibnja našli u nekoj od poslovnica Hrvatske pošte (HP) kako bi poslali pismo ili paket, morali su platiti poštarinu veću od uobičajene. No tek nakon raspitivanja bit će im objašnjeno zašto je poštarina veća, s obzirom na to da HP ne nalazi za shodno klijente upozoriti da je u tijeku “Tjedan Crvenog križa”.

To u prijevodu znači da ih se, po Zakonu o Hrvatskom Crvenom križu iz 2010., prisiljava da plaćaju harač toj humanitarnoj organizaciji. Upornijim gunđanjem građanin će, naime, od djelatnika HP-a iskamčiti komad papira na kojemu piše gore spomenuto, kao i objašnjenje da se u tom periodu u korist Crvenog križa plaća “na sve poštanske pošiljke u unutarnjem prometu, osim novina i časopisa, iznos od 50 posto nominalne vrijednosti”.

U Zakonu stoji da Crveni križ “uživa posebnu zaštitu i skrb Republike Hrvatske”, pa se financira iz proračuna svih jedinica lokalne i regionalne samouprave, iz državnog proračuna i iz boravišnih pristojbi, a ima još i porezne olakšice, carinske olakšice i oslobođenje od plaćanja upravnih i sudskih pristojbi, kao i telefonskih, poštanskih i fax usluga.

No sve to nije dovoljno organizaciji čija se primarna svrha realizira u uvjetima ratnih sukoba, pa se svake godine organizira i Tjedan Crvenog križa, Tjedan borbe protiv tuberkuloze i Tjedan solidarnosti, kada se naplaćuju dodatni nameti za tu povlaštenu organizaciju, i to od svih karata u zračnom, željezničkom, pomorskom i autobusnom prometu, poštanskih pošiljki i karata za sve kulturne, zabavne i sportske priredbe.

Tena Erceg

Što donosi nacrt prijedloga Zakona o zaštiti okoliša

Tužbe za “zlonamjernu” javnost

Nacrt prijedloga Zakona o zaštiti okoliša ministrice Mirele Holy upućen je potkraj travnja u javnu raspravu, e da bi veoma brzo – i očekivano – izazvao negodovanje onih koji preko njega ukrštaju svoje zaoštrene stavove. Dvije suprotstavljene strane, ako uopće treba napominjati, jesu tzv. investitori, iliti developeri, iliti poduzetnici, iliti kapitalisti, i njima sučelice postavljeni zaštitari prirode i javnog prostora općenito.

Ukratko, prvima smeta odredba po kojoj će država određivati izrađivača studije o utjecaju na okoliš, a ne više sam ulagač, tj. vlasnik projekta. Štoviše, autori studija za koje se pokaže da izlaze ususret istima, mogli bi ubuduće ostajati bez državne licence za taj posao. Nismo dugo čekali da se prozvani sami oglase: Zvonimir Markovac, predsjednik Zajednice za zaštitu okoliša u gospodarstvu, javno je zavapio da takve odredbe prijete nametanjem pogubnih ograničenja za razvoj.

Kompenzacija je nađena u dijelu nacrta zakona koji predviđa mogućnost da ulagač tuži “zbog zlonamjernosti” onu udrugu ili građanina koji zatraži reviziju projekta. Zelene organizacije vide u tome apsurdni pritisak na javnost koju bi se inače trebalo poticati da sudjeluje u otvorenim raspravama. Čini se tako da jedina nada za javni interes ostaje na državi, osim što i nju tek treba dovesti u funkciju.

Igor Lasić

Bivši ministar regionalnog razvoja registrirao tvrtku Agro-Pankretić u Vrbovcu

Pankretić: Što se to vas tiče?

Jedan od donedavno najistaknutijih članova HSS-a, bivši ministar regionalnog razvoja i ministar poljoprivrede Božidar Pankretić, osnovao je početkom godine tvrtku Agro-Pankretić, registriranu za trgovinu na veliko i još štošta – čini se, zapravo, za sve moguće djelatnosti.

Kao predmet poslovanja njegove tvrtke upisano je u Sudskom registru trgovačkih društava čak 88 raznorodnih djelatnosti, među kojima su, primjerice, otkup financijskih potraživanja, opskrba električnom energijom, trgovina ukapljenim naftnim plinom, građenje, uzgoj životinja i javni prijevoz u obalnom linijskom prometu. Stoga smo, kada smo u Sudskom registru naišli na informaciju o osnivanju tvrtke, nazvali Pankretića kako bismo doznali čime se zapravo namjerava baviti. No bivši ministar bio je prilično nervozan i otresit.

“Što se to vas tiče? Nisam više u politici, nisam više u javnom životu. Hvala vam lijepa, doviđenja!”, poklopio nam je slušalicu Božidar Pankretić, inače jedan od najmlađih hrvatskih penzionera.

Naime, nakon stranačkog fijaska na parlamentarnim izborima, kada je HSS osvojio samo jedan zastupnički mandat, on se odlučio povući iz politike i uzeti povlaštenu saborsku mirovinu. Kada je koncem prošle godine podnio zahtjev za umirovljenje, bio je napunio tek 47 godina života. Medijima je rekao da će se odmoriti nekoliko mjeseci, pa krenuti u “radne pobjede”. Kazao je da će raditi u gospodarstvu, no nije želio otkriti što. Sada smo doznali da je u siječnju ove godine s temeljenim kapitalom od 20.000 kuna registrirao tvrtku Agro-Pankretić u Vrbovcu, kojoj je osobno i direktor.

Vidjet ćemo još što će tvrtka raditi i hoće li Pankretić u njoj zarađivati plaću ili će kao mladi povlašteni umirovljenik – iako se to nas, po njegovom mišljenju, ne tiče – ostati na teret proračunu.

Nikola Bajto

Podnesene prijave zbog uklanjanja tabli s nazivom Trga maršala Tita

Prosvjed tabletitomana

Kada je u subotu, 5. maja održan šesti protest inicijative Krug za trg, koja traži da se preimenuje zagrebački Trg maršala Tita, nekoliko je stotina uglavnom starijih ljudi s transparentima tipa “Tito zločinac” klicalo govornicima koji su biranim riječima kleli Tita, partizane i komunizam.

Organizatorima se ove godine priključio i Hrvatski helsinški odbor, predvođen Ivanom Zvonimirom Čičkom i Ivom Bancem, pa se klicalo i Čičku kada je, na doduše prekratkim merdevinama, na mjestu skinute table s Titovim imenom u nazivu trga, kod Kazališna kavane stavio tablu “Sveučilišni trg”. Prethodno je u svom govoru podsjetio kako su ploče s Titovim imenom na više lokacije na trgu nestale nekoliko noći prije skupa, pa pohvalio mladiće iz organizacije za hrabar čin.

Čičkov HHO zalaže se za ime Sveučilišni trg, iako će, kako on kaže, prihvatiti i neko drugo ime, kao što je Kazališni trg ili Trg hrvatske republike, koje odredi Odbor za imenovanja Grada Zagreba. No predsjednik tog odbora Marin Knezović kazao je da su promjenu imena trga zadnji put odbili u decembru i da sadašnji saziv Gradske skupštine sigurno neće mijenjati odluku. Budući da je Titovo ime na trgu legalno, to znači da je uklanjanje tabli s njegovim imenom bilo nelegalno, pa makar i za potrebe Čičkovog hepeninga.

“Mi smo podnijeli prijavu policiji, ali ne znamo hoće li ona postupiti”, kazao nam je predsjednik Saveza antifašista Ratko Maričić, dodajući da bi bilo bolje da je prijavu podnio Grad Zagreb. U Gradu i PU zagrebačkoj o tome se zasad nisu oglašavali, iako su počinitelji više-manje poznati.

Nenad Jovanović

Zagrebačka banka nagradila menadžere sa 13,5 milijuna kuna u dionicama

Ekstrabonusi za ekstraprofitere

Zagrebačka banka jedna je od osam banaka koje su početkom travnja tužile udruge Franak i Potrošač, koje pokušavaju dokazati netransparentne i neujednačene primjere bankarskog poslovanja i nepravilnosti u poštivanju prava korisnika kredita, u ovom slučaju u švicarskim francima i eurima, sklopljenih do kraja 2010. godine.

Udruge će pokušati uvjeriti i upozoriti sud na 125.000 građana osiromašenih ratama kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima, koji su ogorčeni poslovanjem banaka i ukazuju na nezakonitosti i zlouporabu ovlasti manipulacijama valutnom klauzulom i kamatnim stopama.

Umjesto da se o tužbi barem očituje javno ili na burzi, Zagrebačka je banka prema svojim internim pravilima, koja nisu javno dostupna, ovoga tjedna svoje menadžere nagradila sa 13,5 milijuna kuna vrijednim bonus dionicama, od čega su samo predsjedniku uprave Franji Lukoviću dodijeljene dionice vrijedne 1,9 milijuna kuna.

Kako su plaće hrvatskih menadžera tajne, a banke su u tome posebna priča, iznos Lukovićeve plaće teško će biti dostupan javnosti, koja namiruje jedne od najvećih kamatnih stopa na kredite u Europi. Upravo iz tih visokih kamatnih stopa banke ostvaruju ekstraprofit o kojem se posljednjih godina puno govori, a iz kojeg, između ostalog, nastaju i navedeni bonusi.

I dok se menadžeri po internim pravilima časte dionicama, istovremeno je objavljeno kako je u zemlji 212.317 građana s ovrhama na računima na koje su im sjele banke po nalogu Fine. Plijeni se sve: plaće, dječji doplatak, socijalna pomoć, mirovina, naknada za nezaposlene…

Dragan Grozdanić

Kratko & jasno

Maja Sever, novinarka HTV-a

Neće me ušutkati činovnici

Upravi HTV-a ne odgovara da njihovi novinari javno istupaju i da je kritiziraju. Što ste činili po tom pitanju?

– Ne mogu se okititi perjem hrabrog borca koji javno progovara o nepravilnostima u radu Uprave. No, ovoj Upravi ne odgovara ni upozoravanje unutar kuće. Na brojna pisma u kojima sam ih upozoravala da ne rade u skladu sa zakonima, propisima i pravilima novinarstva, nikada mi nitko nije odgovorio.

Kakav ste mobbing zbog toga doživjeli?

– Opomene pred otkaz koje smo Robert Zuber, Lela Knežević, Sanja Mikleušević i ja dobili, jer smo javno rekli da je Vanja Sutlić izrekao uvrede na račun kolegice, još uvijek nam stoje u dosjeu. Sutlić i tadašnja Uprava morali su odstupiti, a iako je to u svim medijima najavljivao, Sutlić nikoga nije tužio, dok nama opomene pred otkaz još uvijek vise nad glavom. Slali su nam u redakciju zaštitare s alko-testovima, tužakali nas Etičkom povjerenstvu, brojali nam ulaske i izlaske (kao da je to dokaz novinarskog rada), a na službenim sastancima često bih čula: “Tebi treba konačno stati na kraj.”

Dobili ste opomenu pred otkaz, kao i kolegice Lela Knežević i Elizabeta Gojan. Je li riječ o montiranim procesima?

– Riječ je o procesima koji nisu provedeni u skladu s pravilima i zakonom. Uprava nas uporno tuži zbog povrede Etičkog kodeksa, a zaobilazi Etičko povjerenstvo. O poslovima vezanim uz uređivanje emisije i novinarskim poslovima, novinari odgovaraju nadređenim urednicima ili Etičkom povjerenstvu, a ne činovnicima u Pravnoj službi.

Kako dalje, ne iznositi svoje mišljenje ili ga iznositi i po cijenu otkaza?

– Nema smisla raditi u novinarstvu i ne iznositi svoje mišljenje i istinu. Ako smo došli do toga da će na javnoj televiziji ljudima zbog toga davati otkaze, onda stvarno sve to nema smisla. Nadam se da će doći vrijeme kada će novinari raditi svoj posao, urednici komunicirati i štititi svoje novinare, a Uprava čistih ruku voditi kuću koju gledatelji plaćaju 80 kuna mjesečno.

Mirna Jasić