Zlatna medalja za nadzor

Otkada je uvela rigorozne aerodromske kontrole i javni prostor premrežila nadzornim kamerama, Velika Britanija dobila je nezavidan nadimak “društva nadzora”. No posljednjih mjeseci, koristeći mantru zaštite nacionalne sigurnosti, ta je zemlja poduzela i mjere prema kojima čak i gore spomenute izgledaju kao dječja igra. Nadolazeće Olimpijske igre (OI) pritom su se dobro uklopile u namjeru sukcesivnih britanskih vlada da uspostave kontrolu nad građanima, a puzeća privatizacija represivnog sustava uzela je maha pod opravdanjem nužnosti smanjenja javne potrošnje. Prije nekoliko tjedana, primjerice, tamošnji su mediji objavili da će u sklopu mjera sigurnosti za OI na stambenim zgradama na šest londonskih lokacija biti postavljeni proturaketni sustavi podobni za obranu od “borbenih aviona visokih performansi i niskog letenja”.

Privatizacija represivnih službi

U vrijeme OI-ja posjetitelji će osim sportskih natjecanja moći gledati još i nosače helikoptera HMS Ocean koji će iz baze u Greenwichu patrolirati Temzom, dok će u RAF-ovoj bazi Northolt prvi put nakon Drugog svjetskog rata biti stacionirani borbeni avioni Typhoon. U dvjema pomorskim lukama u kojima će se održavati jedriličarske utrke smjestit će se, pak, borbene amfibije koje također mogu razmještati helikoptere i vojnike.

U obrani OI-ja od terorizma sudjelovat će 12.000 policajaca i 13.000 vojnika, više nego što ih Velika Britanija ima u Afganistanu, a uključeni su i tajna služba MI5 te Ministarstvo unutarnjih poslova, koje će obaviti detaljne provjere oko 380.000 sportaša, službenika i novinara.

Vlasti su televiziji Sky Sports odgovorile da će cijela operacija koštati 1,1 milijardu funti za potrebe policije i još 4,4 milijarde za vojsku i obavještajne agencije. Ista televizija objavila je u siječnju da bi ukupni trošak OI-ja mogao narasti do 24 milijarde funti, što je deset puta više od procjene iz 2005., kada je odlučeno da se igre održe u Londonu.

Unatoč ovakvoj rasipnosti, ministrica unutarnjih poslova Theresa May odlučila je da se u sklopu mjera štednje proračun policije sreže za 20 posto, pa su britanske vlasti ubrzale privatizaciju represivnih službi. Tako je u ožujku otvoren natječaj težak 3,5 milijardi funti kojim će se privatizirati osam zatvora i dva azilantska centra, nakon što su ranijih godina zbog štednje zatvorene dvije najveće državne agencije za pomoć tražiteljima azila. U uži izbor ušle su tri kompanije, među kojima i G4S, najveća privatna sigurnosna kompanija na svijetu, u čijem je vlasništvu i prvi britanski privatni zatvor izgrađen 1997. godine u Liverpoolu. Outsourcingom zatvorskog sustava u Engleskoj i Walesu dosad je obuhvaćeno 14 zatvora s oko 13 posto zatvorske populacije, ne računajući spomenuti tender za još osam zatvora, a sada privatne kompanije agresivno ulaze i na takozvano “azilantsko tržište”.

Halliburton i Guantanamo

G4S je u veljači pobijedio i na 200 milijuna funti teškom natječaju za preuzimanje polovice policijske uprave Lincolnshirea i izgradnju nove zgrade policijske stanice. Polovica zaposlenika bit će prebačena u privatnu kompaniju, koja će preuzeti i upravljanje pritvorskim ćelijama, provođenje testova na droge, izdavanje dozvola za nošenje oružja, službu ljudskih resursa i održavanje kompjutorskog sustava.

Mjesec dana kasnije, u ožujku, objavljeno je i da je održan prvi krug natječaja za privatizaciju dvije najveće policijske uprave u Engleskoj, onih u West Midlandsu i Surreyju, vrijednog 1,5 milijardi funti. Ova prva mora srezati troškove za 126 milijuna funti, no kako piše dnevnik “Guardian”, privatizacija neće spriječiti planirano ukidanje 2.700 policijskih radnih mjesta u naredne tri godine.

Iako iz kompanije Kellog, Brown & Root (KBR), koja je dio konzorcija iz užeg izbora, tvrde da ona “neće biti uključena u policijski posao”, britanski dnevnik domogao se dokumenta iz kojega se vidi da će privatnik obavljati poslove kao što su “istraživanje zločina, pritvor osumnjičenika, podrška žrtvama i svjedocima, upravljanje rizičnim pojedincima, patroliranje ulicama, odnosi s javnošću, te forenzika, pravne usluge, upravljanje flotom vozila, financije i ljudski resursi”. KBR je, inače, do 2007. godine bio dio teksaške kompanije Halliburton čiji je glavni menadžer bio bivši američki potpredsjednik Dick Chaney i koja je izgradila američki zatvor Guantanamo na Kubi i velik broj vojnih bazi u Iraku.

Mark Serwotka iz Sindikata javnih i komercijalnih usluga rekao je da “nije istina da je privatizacija jeftinija opcija, već samo omogućava da se novac poreznih obveznika slijeva u džepove menadžera i dioničara privatnih kompanija”, dok je Ben Priestley iz Nacionalnog ureda za policiju i pravosuđe sindikata Unison upozorio da “privatizacija znači da policija neće više u tolikoj mjeri biti odgovorna javnosti, a građani se neće moći obraćati Neovisnoj komisiji za pritužbe na policiju”.

John Grayson iz azilantskog centra u Južnom Yorkshireu pobija i tezu prema kojoj je upravljanje azilantima, koje uključuje pritvor, smještaj, transport i pratnju, jeftinije ukoliko se povjeri privatnim kompanijama, navodeći podatke Selekcijskog odbora MUP-a iz 2009., prema kojima godišnji trošak po jednom azilantu u državnom prihvatilištu stoji 33.000 funti, a u privatnom 45.000 funti.

Brutalni tretman imigranata

U privatnim prihvatilištima veće su i stope samoubojstava, štrajkova glađu, samoozljeđivanja i mentalnih i fizičkih bolesti, što vrijedi i za privatne zatvore, no najgore je što je kompanija G4S, koja bi trebala preuzeti dva azilantska centra, lani bila predmetom skandala koji uključuje i smrt 46-godišnjeg Angolca Jimmyja Mubenge.

G4S je 2005. godine dobio desetogodišnji ugovor za deportacije imigranata kojima je u Velikoj Britaniji odbijen zahtjev za azil. Uskoro su počele prvo interne pritužbe, a potom i dojave zviždača iz kompanije policiji i Ministarstvu unutarnjih poslova o brutalnom tretmanu imigranata na komercijalnim letovima, koji uključuje prisiljavanje na položaj sjedenja s glavom između nogu, što može dovesti do gušenja. Upravo to dogodilo se Jimmyju Mubengi.

Saznalo se da i kompanija zaposlenike ucjenjuje smanjenjem plaće ukoliko imigranti rade nered u avionu, čime se riskira da pilot spusti avion, a trošak ispostavi kompaniji zaduženoj za prijevoz imigranta. Saznalo se i da mnogi čuvari nisu prošli obuku pružanja prve pomoći, da su neki radili bez odobrenja MUP-a, a jedna je zaposlenica opisala “njegovanje macho korporativne kulture kojom se marginaliziraju zaposlenici koji suosjećaju ili kritiziraju metode”. Sve ove informacije došle su do MUP-a, čiji se zaposlenik čak ukrcao na jedan takav let i posvjedočio opisanom ponašanju, no jedino što je iz svega proizašlo je novi posao za G4S.

Ubrzanom privatizacijom represivnog sustava Velika Britanija premašila je sve europske države, pa tamo dolazi jedan privatni zaštitar na 170 ljudi, a jedan policajac na 382 osobe, dok je u Njemačkoj omjer jedan zaštitar na 484 osobe i jedan policajac na 326 ljudi. No kada je u pitanju EU, omjer privatnih zaštitara i policajaca gotovo se izjednačio, pa sada na 10.000 ljudi dolazi 31 zaštitar i 36 policajaca, iz čega slijedi da država više nema monopol na državno nasilje.

Najveća svjetska baza DNK

Konzervativno-liberalna britanska vlada u travnju je pokušala progurati i zakon o proširenju ovlasti za nadzor e-mail i telefonske komunikacije i one putem društvenih mreža, kojim bi se olakšalo dobivanje naloga za nadzor sadržaja komunikacije u realnom vremenu. Donošenje zakona odgođeno je nakon intervencije zamjenika premijera, Liberalnog demokrata Nicka Clegga, koji je zatražio doradu prijedloga zakona kako bi se spriječile zloupotrebe.

No još od donošenja Zakona o regulaciji istražnih ovlasti 2000. godine, pristup podacima dobivenih nadzorom proširen je i na poduzeća kao što su Zavod za zdravstveno osiguranje, Kraljevska pošta i gradska vijeća, čijih 20.000 činovnika sada može ulaziti u domove građana na temelju 1.200 različitih ovlasti, od provjere imaju li ekološke frižidere, do visine živice u vrtu.

Velika Britanija vlasnica je najveće svjetske baze DNK s gotovo šest milijuna profila, unatoč naputku Europskog suda za ljudska prava da uništi uzorke osoba koje nisu optužene ni za kakav zločin. S četiri milijuna nadzornih kamera svrstala se u sam svjetski vrh, a konzultantska agencija za internetsku sigurnost Cryptohippie stavila ju je na četvrto mjesto, zajedno s Rusijom, a ispod Kine, Sjeverne Koreje i Bjelorusije, “državne upotrebe elektroničkih tehnologija za snimanje, organiziranje, pretragu i distribuciju forenzičkih dokaza protiv vlastitih građana”.