Tuđman na ustima, Sanader u mislima

Iako novi šef HDZ-a Tomislav Karamarko u drugom krugu izbora za stranačkog predsjednika nije s velikom razlikom pobijedio Milana Kujundžića, što govori o značajnoj podijeljenosti delegata, njegov uspjeh bio je potpun u preuzimanju vodećih stranačkih tijela, u kojima su ljudi s kojima je sklopio predizborni savez osvojili 90 posto mjesta. Kako je sam Karamarko kazao u intervjuu “Večernjem listu”, njegovi ljudi zauzeli su 51 od ukupno 57 stranačkih funkcija za koje su provedeni izbori, dakle u predsjedništvu, središnjem i nadzornom odboru te časnom sudu.

Karamarkovo prebrojavanje vlastitih ljudi jasno govori o tehnici upotrijebljenoj za dobivanje izbora, odnosno o postojanju svojevrsne unutarstranačke liste, sastavljene od široke mreže lokalnih šefova HDZ-a, koji su imali zadatak osigurati delegate iz svojih županijskih i gradskih organizacija i dogovornim glasanjem popuniti vodeće funkcije. Činjenica da su tom tehnikom, bez obzira na podijeljenu podršku samom Karamarku, uspjeli u potpunosti preuzeti vodeća tijela stranke, kao i činjenica da su na te funkcije došli lokalni šefovi, prethodno potvrđeni u stranačkoj bazi, značajno će olakšati konsolidaciju novog vodstva.

Niska popularnost u javnosti

Zbog takvog su raspleta izbora Karamarkovi protivnici, uključujući i Kujundžića koji je u drugom krugu dobio 47 posto glasova, morali brzo priznati poraz. Kujundžiću je, doduše, uspjelo da njegov kandidat Drago Prgomet bude izabran za zamjenika predsjednika stranke, no oni su ionako imali tek dogovor o podjeli interesa i nema razloga da, usamljen među Karamarkovim ljudima, Prgomet ičim remeti ustoličenje novog šefa. Karamarku je preostalo da učvrsti svoju poziciju u Saboru, gdje je oko polovice zastupnika HDZ-a do stranačkih izbora još uvijek ostalo sklono Jadranki Kosor, a kako su njeni ljudi na tim izborima praktički pometeni, nitko ne očekuje da će u Saboru pružati ozbiljan otpor.

Većina se analitičara nakon izbora u HDZ-u složila da će Karamarko u sljedećih nekoliko mjeseci, prije jesenskog reaktiviranja saborske političke rasprave, do kraja preuzeti stranačke konce, kako bi se HDZ počeo pripremati za lokalne izbore u proljeće sljedeće godine. Time će HDZ ostaviti iza sebe period slabog vodstva, no pitanje je kada će i na koji način ta stranka iznova stečenu unutarnju snagu moći preliti na biračko tijelo do te mjere da bi mogla pretendirati na vlast u državi.

Odmah nakon HDZ-ovog gubitka parlamentarnih izbora prije pola godine, profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Dražen Lalić “Novostima” je kazao kako će se novi lider HDZ-a morati mjeriti prema SDP-ovom lideru Zoranu Milanoviću i kako će, po njegovom mišljenju, to biti upravo Karamarko, čovjek koji ima unutarnju snagu i intelektualni kapacitet, a prepoznatljiv je i prihvatljiv stranci i biračkom tijelu. Od petero kandidata najviše je glasova HDZ-ovih delegata otišlo Karamarku i Kujundžiću, koji su najizrazitije istupili s desničarskom retorikom, no Lalić danas kaže kako je tu riječ o privremenom pomaku.

– Ljudi glasaju za one koji ostavljaju dojam snage i dojam da su im slični, a kod Karamarka u ovom trenutku to vrijedi za desne birače, ali za većinu birača ne vrijedi i mislim da on sada ima nisku popularnost u javnosti. Na izborima u HDZ-u pobijedio je onaj koji je bio najviše “nesličan” Ivi Sanaderu, no da bi HDZ ponovno osvojio vlast u državi morat će zadržati neke Sanaderove političke tekovine – smatra Lalić, misleći pritom na proeuropske i određene liberalne, pa i socijalne elemente Sanaderove široke političke platforme.

Regionalni fenomen

Lalić navodi da je HDZ gotovo 22 godine bio u poziciji stranke prirodne većine, koju je propašću na posljednjim izborima izgubio. Istovremeno je SDP zauzeo prostor lijevog centra, pa je kolektivni instinkt 2.000 HDZ-ovih delegata prošle nedjelje išao za tim da HDZ ponajprije zadrži svoju poziciju najjače i stožerne stranke desnice, koju neće moći ugroziti akteri poput HDSSB-a ili HSP-a Ruže Tomašić.

– Riječ je o stvaranju političkog mostobrana za kasnije djelovanje. Pozivanje svih kandidata na Tuđmana bilo je izraz težnje da se preživi i da se zadrži prostor desnice, pri čemu nije bitno što je bio njegov program, već to da su ga HDZ-ovci doživljavali kao desničara i državotvornog vođu koji je pobijedio u ratu. Međutim, i Sanader se morao gurnuti u centar da bi osvojio vlast i to je HDZ-u problem, a to će njihovim stratezima ubrzo postati jasno. Bit će im jasno da sa sadašnjom stranačkom retorikom ne mogu dobiti parlamentarne izbore, iako ponegdje mogu dobiti lokalne. Vjerojatno je da će zaoštravati do lokalnih izbora, a nakon toga će morati ići na kombinaciju liberalnih poruka i socijalne države, što njima neće biti teško jer oni i jesu djelomično socijalistička stranka, no selektivno, prema nekim ovisnim skupinama – govori Lalić.

HDZ je izabrao novog vođu koji je pokazao da zna politički taktizirati, kao što je taktizirao oko samog tajminga ulaska u HDZ, pazeći da to bude u zadnji čas i da se za njega ne zalijepe kontroverze Sanaderovog mandata i slabosti stranke pod vodstvom ljudi Jadranke Kosor, te koji je tijekom unutarstranačke izborne kampanje pokazao da raspolaže tehnikama potrebnim za ovladavanje takvom strankom. Lalić će kazati da su to tehnike više “podzemne” nego “nadzemne” politike, koje prakticiraju stranke s autoritarnom crtom, i da je Karamarko dio šireg fenomena u regiji, gdje iz vojno-obavještajnih struktura dolaze još i slovenski premijer Janez Janša i šef postmiloševićevske Socijalističke partije Srbije Ivica Dačić.

Komunikacijski deficit

Osim što kao čovjek iz obavještajnog aparata ima kontroverzan imidž, Karamarko ima i velik komunikacijski deficit, oko čega je mišljenje političkih analitičara također nepodijeljeno.

– Milanović je bio politički zametak sve dok nije dobio izbore. No on sada obnaša vlast i teško bi bilo reći da nije upućen, a rekao bih da je i jedan od najobrazovanijih političara koje smo u Hrvatskoj imali. Karamarko se u ovom trenutku ne može nositi s Milanovićem i u budućnosti mora poboljšati komunikaciju, zapravo proći bitan komunikacijski trening. On sada nema šanse, ali bi ih mogao imati ako poboljša komunikaciju, računajući da će Milanović postati nepopularan, a za očekivati je da će se socijalne frustracije početi preko Radimira Čačića prelijevati prema njemu i pitanje je kako će se on s tim nositi – kaže Lalić.

Tu se, još jednom, može povući paralela sa Sanaderom, koji pred izbore 2003. godine nije samo europeizirao svoju političku platformu, nego je angažirao i irske komunikacijske savjetnike kako bi nastupio s modernom političkom kampanjom, što je recept koji je ove godine u Srbiji kopirao donedavno radikalni desničar, a danas nominalno proeuropski novi srpski predsjednik Tomislav Nikolić.