Realna opasnost od grčkog scenarija

Tokom predizborne kampanje u Srbiji bilo je svakojakih obećanja i najave epohalnih ekonomskih poduhvata. U govorima su preovladavale namjere da se dovedu investitori, Srbija je opisivana kao najatraktivnija destinacija za ulaganje, nuđeni su projekti stari više od sto godina (kanal između Crnog i Egejskog mora), kao i planovi po kojima će zemlja postati poljoprivredni i energetski gigant.

Stvarnost je takva da su svi makroekonomski pokazatelji u današnjoj Srbiji mnogo gori nego što su bili prije četiri godine. Nezaposlenost je stigla na granicu od 25 posto, državni dug porastao za šest milijardi evra i dohvatio crvenu liniju od 45 procenata BDP-a, pa se Srbija ne bi smjela više zaduživati, ako ne želi grčki scenarij. Država se zadužuje kod komercijalnih banaka sa kamatom od 13 posto i to postaje sve teže izdržljivo.

Porast deficita

Strane investicije su daleko ispod onoga što bi osiguralo rast i zapošljavanje. Računa se da je minimalno potrebno četiri-pet milijardi evra stranih investicija da bi Srbija obezbijedila potreban rast, a one su tri puta manje.

Budžetska potrošnja neprekidno raste, a sa njom i deficit. Za prva tri mjeseca ove godine, vjerovatno i zbog izborne kampanje, deficit je došao na pola milijarde evra, a projektovan je ukupno na milijardu i po. Ove godine, prema procjeni Fiskalnog savjeta, Srbiji će samo za otplatu kamata i glavnica biti potrebno oko pet milijardi evra, što je oko 14 posto bruto domaćeg proizvoda, odnosno svega onoga što privreda stvori za godinu dana.

Prije negoli su izbori raspisani, i pored toga što je MMF imao veoma konstruktivan odnos prema Srbiji, iz predostrožnosti je prekinut aranžman. Pregovori nisu prekinuti zbog monetarne politike, nego zbog potrošnje koja je neprimjerena prihodima. Državna potrošnja ima daljnju tendenciju rasta, a neophodne reforme izostaju. Preko 600.000 ljudi radi u javnom sektoru, javna preduzeća bilježe velike gubitke, penzijski sistem je neodrživ, a fiskalna disciplina jako niska.

Vladi neće biti lako

Akutni problem Srbije biće vezan za kurs dinara, koji mjesecima posrće i na čiju odbranu Naroda banka Srbije ubrzano troši devizne rezerve. Pritom se trošenje deviznih rezervi događa u periodu novog pogoršavanja platnog bilansa izazvanog sada već višemjesečnim povećavanjem trgovinskog deficita. Kada nova vlada bude formirana, situacija sa dinarom će biti još teža nego što je danas. Od 2000. godine do danas nijedna vlada nije bila suočena sa tako teškim problemima poput ovih koji očekuju novu. Situacija je tim gora što u izbornoj kampanji niko nije ni pokušao objasniti javnosti dubinu, prave uzroke i genezu krize sa kojom se Srbija suočava.

Narednoj vladi neće biti lako i ako želi stvarnu promjenu, moraće poduzeti nepopularne rezove, potpuno suprotne populističkim obećanjima političara. Kada bi čovjek htio biti cinik, mogao bi utvrditi da je bolje onima koji su izgubili izbore no onima što su ih dobili.