Neka im je sretan put!
Haško svjedočenje dr. Jure Radića proteklog je tjedna izazvalo veliku pažnju stručne javnosti. Naime, Radić je u posve novom svjetlu prikazao neke slavne sentence iz naše najnovije povijesti i time izazvao omanju lingvističku senzaciju.
Poznatu izjavu prema kojoj “više nikada ne bi trebali dopustiti da Srba ovdje bude više od deset posto” – na što je Tuđman dodao: “Ma ni deset posto!” – a koja je dosad čitana u ključu etničkog čišćenja, glasoviti neimar rastumačio je na vrlo originalan način. Pojasnio je da se ta izjava odnosi samo na teritorij gdje je Hrvatska najtanja, na strateški važno područje između Kupe i Une, ali da ona ne podrazumijeva desetkovanje Srba nego udeseterostručavanje drugih! “Htjeli smo da se svi Srbi vrate, ali ‘ajmo tu naseliti deset puta više drugih građana”, rekao je Radić, sveudilj se poput vlaške mlade iščuđavajući što se toga prije nitko nije sjetio.
Ključ za prevođenje Tuđmana
Tužiteljstvo je potom predočilo transkript u kojem Jure Radić izgovara sljedeće riječi: “Dugo nisam vidio ljepšu sliku nego kad su Varaždinci i Splićani ušli skupa u Knin. Na zidu sam vidio natpis ‘Čedo, ne buš se vrnul…’ Treba narodu dati što želi.”
Tužiteljica ga je tu, naizgled logično, upitala: “Čedo je često srpsko ime. Vi ste htjeli reći da se Srbi ne trebaju vratiti?” “Ne, čedo je kolokvijalni naziv za četnika”, objasnio je Radić, dodavši da njegova izjava zapravo govori o – jedinstvu. “To je bila poruka okupatoru da se neće vratiti. Bit nije ‘čedo’, naglasak je na ‘buš’. Ja tu govorim o jedinstvu Hrvata. I ovdje je jedan optuženik iz Zagorja a drugi iz Dalmacije”, rekao je Radić, jasno stavljajući do znanja da je na djelu novo, relaksirano čitanje historije.
U narednom transkriptu Radić i Tuđman razgovaraju o BiH.
Radić: “Stolac trebamo održavati hrvatskim, a vjerojatno i Trebinje. To nam je prioritet kao Petrova gora i Banovina.”
Tuđman: “Dobro bi bilo kad bismo mogli i Jajce. Morat ćemo Muslimane nositi na leđima. Neće nam biti druge nego da ih postepeno kroatiziramo.”
“To znači da bi Muslimane trebalo učiniti Hrvatima?” ispituje tužiteljica Radića, prilično priglupo, vidimo. “Ne, Tuđman nije htio reći da ćemo pohrvatiti Muslimane”, objašnjava Radić. “Htio je reći da su Muslimani u Bosni Hrvatima strateški partner. Kroatizirati, mislio je europeizirati, učiniti ih dijelom europske civilizacije”, prevodi Radić, koji je još 1993. u “Vjesniku” širokogrudno pojasnio kako “nema razloga da i Musliman ne bude član HDZ-a, ako prihvaća načela kršćanskog morala”.
Sad smo shvatili da je baškovođanski orijaš zapravo – neobuzdani šaljivčina. Njegovi prijevodi nalik su, kao jaje jajetu, sovjetskim vicevima o Radio Erevanu: “Najnovije znanstvene ankete pokazuju da se 20 posto njemačkih muškaraca zabavlja sa svojim ženama. Je li to istina? Da, ostalih 80 posto živi u drugim evropskim državama!” Ili: “Je li istina da je Rabinovič osvojio novi automobil na državnoj lutriji? U principu, da. Samo, to nije bio automobili nego bicikl, nije bio nov nego star i nije ga dobio nego mu je ukraden!”
Ovo je, reklo bi se, prolegomena za svako buduće čitanje Tuđmana – tumačiti ubuduće autora “Bespuća” bez oslonca na Radićeve ključeve predstavljalo bi akt neshvatljive ignorancije. Uz pomoć Jure Radića danas s lakoćom možete prevesti svaki Tuđmanov stav!
Evo za početak jednog jednostavnog zadatka. Kako biste npr. preveli sljedeći Tuđmanov izraz iz kolovoza 1995, s karlovačkog dočeka Vlaka slobode: “I još ih ima, i ovdje kod vas! Od 22 suca u Karlovcu sedmoro su Srbi!”
Radio Erevan
Još do jučer mislili biste da je riječ o običnoj diskriminaciji, o zamjerki što je u Karlovcu ostalo previše Srba na sudačkim položajima, ali sad vam je, zahvaljujući Radiću, jasno da se radilo o – pozitivnoj diskriminaciji! “Mislio sam da ih ovdje neću vidjeti, ali još ih ima, i ovdje kod vas!”
Vidite koliko je sad lakše? A onda, kad uz pomoć Radića prevedete Tuđmana, morate uz pomoć Radio Erevana prevesti Radića. Inače će vas Radić prevesti žedna preko vode. Erevan: “Je li istina da su uvjeti u našim koncentracionim radim logorima sjajni? U principu, da. Prije pet godina jedan naš slušatelj nije baš bio uvjeren u to pa su ga poslali da ispita. Čini se da mu se toliko dopalo da se još nije vratio nazad.”
Kako biste sad preveli Tuđmanovu izjavu “neka im je sretan put”, s istog mjesta? Ovdje bi, vidimo po Radiću, najpametniji bio najjednostavniji prijevod – neka im je sretan put! Tuđman je ljudima ovdje poželio sreću. Što je tu utuživo?
Erevan: “Postoji li razlika između kapitalizma i komunizma? U principu, da. U kapitalizmu čovjek izrabljuje čovjeka. U kapitalizmu je obrnuto…”
“Kod povratka nije bilo diskriminacije po nacionalnoj osnovi”, rekao je Radić, završavajući drugi dan svjedočenja. Dodao je da je i sam Tuđman imao ideju na koji način riješiti povratak Srba. Naime, Tuđman i neki hrvatski političari predlagali su isplatu naknade Srbima ukoliko se odluče na odustajanje od povratka u svoje kuće na oslobođenom području. “To je bila jedna od ideja, ali ona nije prihvaćena kao zaključak. Ideja o naknadi bila je u drugom planu, jer naprosto nismo imali novca”, pojasnio je Radić sucu Alphonseu Orieu. Srbi su, dakle, mogli ostati u izbjeglištvu pa bi im za imanja bilo plaćeno nepostojećim novcem ili se ne bi morali vratiti, ali im onda ne bi bila nadoknađena šteta. Da li da se onda vrate u Hrvatsku?
Radio Erevan: “Kad god odemo na godišnji odmor, muž zaviruje pod suknju drugim ženama. Što da radim? Drugi put na godišnji odmor otiđite u Škotsku…”
I evo jedan za kraj, podjednako šaljiv i, nažalost, jednako vjerojatan, erevanski štos: “Jesu li prijevodi u ključu Jure Radića dobri? U principu, jesu, samo bi bili još bolji da je Jure Radić pod ključem…”