Intrigator

Katran & perje

Rođendanska rekapitulacija Ivana Turudića

Prijatelju, prijatelju…

U napornom mjesecu lipnju, kada nam kronično nedostaje praznika i blagdana, a sve kako bi se dodatno iznervirali Radimir Čačić i Slavko Linić, ne bi bilo zgorega proglasiti i čitav neradni tjedan. Nakon složenih konzultacija, uredništvo “Intrigatora” predlaže da se svakog 7. do 14. lipnja slavi Tjedan iskrenih i nježnih domovinskih prijateljstava.

Time bi za dolazeće generacije trajno bila obilježena ovomjesečna obznana prijateljskog odnosa premijera Zorana Milanovića i biznismena Emila Tedeschia. Prijateljstvo, koje se odvija po bračkim dverima vlasnika “Atlantica”, dosad je slabo bilo poznato javnosti, iako je začeto navodno još u dječjim jaslicama.

Međutim, novi praznik bi još više bio posvećen daleko druželjubivijem predsjedniku Županijskog suda u Zagrebu Ivanu Turudiću, koji ima čak dva najbolja prijatelja. A o kakvim se tek frendovima u njegovom slučaju radi: odanima, pristojnima, sportskim te inim menadžerima, dobrotvorima, članovima najvladajuće stranke koja tek trenutno slučajno ne obnaša vlast. Tko ne bi poželio za jarane Zorana Gopca i Zdravka Mamića? Nacija je nakon objave ove činjenice bila bijesna jer je bila uskraćena za detalje ovako prisnog odnosa, sve dok se u javnosti nisu pojavile fotografije sa sučevog rođendana i druženja s dvojicom stupova društva.

“Zdravka Mamića i Zorana Gopca poznajem 20 godina i uvijek smo bili u dobrim odnosima. Poznanstvo s njima proizlazi iz sporta. Kad slavite 50. rođendan, onda je to svojevrsna životna rekapitulacija i doista sam pozvao raznovrsno društvo”, objasnio je Turudić.

Doduše, neka od tih selebriti-političkih prijateljstava, poput onog Ive Sanadera i Ninoslava Pavića, završavaju po onoj Ramba Amadeusa: “Prijatelju, prijatelju, mrš u p… materinu”.

Ali i to je za neljude.

Petar Glodić

Medijska kompanija EPH promijenila već četvrti grad za sjedište svojih studija

Putujuće sveučilište Nina Pavića

Visokoškolski pogon za štancanje kadra po mjeri EPH-ove uređivačke politike prvo se bio namjerio na Hvar, potom se pokušavao ugnijezditi u Splitu, da bi se krajem 2011. skrasio u Varaždinu. Pola godine kasnije, evo, zatičemo ga u Koprivnici

Nakon sedam gladnih godina potucanja Hrvatskom i prije svečanog otvaranja, Medijsko sveučilište Europapress holdinga navratilo je ovih dana u Koprivnicu. Prisjetimo se: visokoškolski pogon za štancanje kadrova po mjeri EPH-ove uređivačke politike, kao i za pustošenje lokalnih budžeta, prvo se bio namjerio na Hvar, potom se pokušavao ugnijezditi u Splitu, da bi se krajem prošle godine skrasio u Varaždinu. No samo nakratko, jer ga pola godine kasnije, evo, zatičemo u Koprivnici, a priča već zvuči krajnje otrcano.

U svim tim slučajevima, EPH Ninoslava Pavića traži lokalnu klimu s kojom bi mogao računati na besplatne nekretnine za održavanje studija, uz javno gradsko stipendiranje većine studenata. Sam EPH, pak, osigurava “nastavnu bazu” i “marketinšku potporu” u svojim izdanjima, te “medijska znanja i iskustvo”; citati su iz “Jutarnjeg lista”. A tamo se o početku rada institucije trijumfalno pisalo čak tjedan dana prije nego što je Gradsko vijeće Koprivnice na sjednici donijelo jednoglasnu odluku o pokretanju javno-privatnog partnerstva s EPH-om.

No, tako je bilo i u Varaždinu, pa je sve neslavno propalo. Bivši gradonačelnik Ivan Čehok već je bio pod istragom, i pojedini su se vijećnici bunili zbog ustupanja nekretnina EPH-u, kao i okretanja leđa javnom Sveučilištu u Zagrebu, koje tamo već odavno ima određene svoje studije. U Splitu, pritisak je na domaće sveučilište bio golem, no akademska zajednica uspjela se othrvati nametanju sumnjivog projekta. Pritisak kroz čitavo vrijeme dolazi ponajprije iz Ministarstva znanosti i obrazovanja, koje navija za EPH.

Tako je Dragan Primorac potpisao dopusnicu za rad novog sveučilišta na samom odlasku s ministarske dužnosti. Željko Jovanović pojavio se na spomenutoj sjednici Gradskog vijeća Koprivnice i proglasio istu povijesnom; točnije, on “je (samo) zbog ovog događaja potegnuo iz Poljske”, piše “Jutarnji”. Nema više ni dubioza s javno-sveučilišnim ispostavama, budući da je koprivnička ispostava Ekonomskog fakulteta u Zagrebu baš nedavno izgubila dopusnicu. Inače, Medijsko sveučilište EPH-a uselit će se baš u bivši njezin prostor.

Čini se da je tako seljakanju kraj, ako opet netko ne završi u zatvoru, ili se ne desi kakav sličan peh. Najesen će 150 studenata krenuti na tri startna preddiplomska studija, a kasnije će se program širiti na pet diplomskih. Koprivnička v. d. gradonačelnica Vesna Želježnjak ushićeno je tim povodom poručila da će se tamo školovati studenti iz cijele Europe, dok je Jovanović predložio da Koprivnica na tim osnovama počne razvijati “fakultetsku industriju”. Javno financiranu, ako je u igri EPH; u protivnom, znamo već – nipošto.

Igor Lasić

Tisku Ivice Todorića 60 posto od prodaje dnevnika i 65 posto od prodaje magazina

Todorićeve trafike – dvije trećine tržišta novina

Iz prezentacije člana uprave Tiska Ivana Lovrića na konferenciji “Print stvara sadržaj” nisu bili zanimljivi samo podaci o tome da je današnja prodaja novina na razini 2006., nego i podaci koji govore o monopolskoj poziciji Tiska u distribuciji

Na prošlotjednoj regionalnoj konferenciji “Print stvara sadržaj”, održanoj u Zagrebu u organizaciji izdavača, oglašivača i marketinških agencija, sudionici su zaključili kako pad prodaje tiskanih medija s obzirom na krizu i nije toliko dramatičan te da novine, barem u regiji, ipak ne izumiru.

Statistička podloga za takav zaključak bila je prezentacija Ivana Lovrića, člana uprave Tiska, tvrtke iz sastava koncerna Agrokor Ivice Todorića, koja je najveći distributer medija u Hrvatskoj. Iz Lovrićeve prezentacije nisu bili zanimljivi samo podaci o tome da je prodaja štampe danas na razini iz pretkrizne 2006. godine, nego i podaci o poziciji Tiska na domaćem tržištu. Kako stoji u prezentaciji, nakon prošlogodišnje akvizicije tvrtke Slobodna Dalmacija trgovina, Tisak ima 1300 vlastitih kioska, uz više od 6500 veleprodajnih kupaca. Raspolaže s 998 klasičnih kioska, 302 tzv. “walk in” dućana i dvije multimedijalne knjižare na više od 7000 četvornih metara, da ne spominjemo koliko još prodajnih mjesta Agrokor ima u Konzumovim marketima.

S takvim kapacitetima Tisak drži tržišni udio od 60 posto u prodaji dnevnih tiskovina i od 65 posto u prodaji magazina, što samo za sebe govori o njegovoj monopolskoj poziciji, bez obzira na to je li ona zahvaljujući određenim odredbama dopuštena zakonodavstvom zaštite tržišnog natjecanja.

O tome kako se to reflektira na pozicije izdavača, barem po medijskim izvještajima, na spomenutoj konferenciji nije ni bilo govora, pa je visok tržišni udio Tiska poslužio samo kao dovoljno velik uzorak za zaključke o prodaji štampe. A brojke, zbrajanjem prodaje Tiska i pretplate izdavača, govore da je 2011. prodano 113,3 milijuna primjeraka novina, što je za 12 posto manje nego rekordne 2008. godine, kada je prodano 128,4 milijuna, ali je ipak na razini 2006. godine. Prodaja u Hrvatskoj rasla je stabilno od 2004. godine, kada je prodano 96,4 milijuna primjeraka, do jeseni 2008. godine, kada su dnevni listovi poskupjeli za kunu. Krizne 2009. prodaja je pala za čak osam posto, malo više od Hrvatskog BDP-a, 2010. za jedan posto, a lani za još dva posto.

Broj naslova povećao se od 2005. do lani sa 547 na 636, pri čemu se broj dnevnih listova povećao s 10 na 14, broj tjednika smanjio s 46 na 41, a dvotjednika s 34 na 21. Povremena izdanja pala su sa 263 naslova na 241, dok je najviše rastao broj mjesečnika, sa 194 iz 2005. godine na 319 naslova lani. Za razliku od domaćih naslova, broj stranih štampanih medija u prodaji od 2005. kontinuirano pada, s tadašnjih 1271 na lanjska 1002 naslova.

Iz Lovrićeve prezentacije zanimljiv je još bio i podatak o oscilacijama u količinskoj prodaji po sezonama, iz kojeg se vidi kako je prodaja novina od siječnja do svibnja uglavnom stabilna, a za ljetnih godišnjih odmora se naglo povećava gotovo za 50 posto. Tako je lani u lipnju skočila za osam posto u odnosu na svibanj, a u srpnju za još 36 posto u odnosu na lipanj. Prodaja u kolovozu stoji na visokoj srpanjskoj razini, da bi u rujnu krenula s padom za 20 posto te u listopadu došla na razinu koju je imala prije ljeta. Još jedan kratkotrajan uzlet u prodaji, od 13 posto, događa se u prosincu, također zbog utjecaja godišnjih odmora i praznika.

Nikola Bajto

Državna novinska agencija nasjela na šalu parodijskog portala “news-bar.hr”

Hina raširila lažnu vijest

Šala, odnosno lažna vijest da je izvjesni Ivan Hrlić iz Andrijaševaca prodao punicu preko interneta, koju je prije par dana objavio portal “news-bar.hr” dobila je zapaženo mjesto u brojnim medijima Hrvatske i Srbije, nakon što je na nju prva nasjela i prenijela je hrvatska državna novinska agencija Hina.

Profesionalcima u toj agenciji očito nije palo napamet da malo pregledaju portal koji prenose, pa bi brzo zaključili da se tamo objavljuju samo šale i parodije. Hina je tu izmišljotinu naprosto objavila kao bizarnu vijest, što dovoljno govori o stanju stvari u javnom medijskom servisu, a čini se da puno bolje nije ni u televizijskim kućama “Nova TV” i “RTL”, koje su “bizarnu vijest” prenijele postavivši na svojim internet strancima još i link na izvorni portal “news-bar.hr”.

Taj portal “izvijestio” je da je Ivan Hrlić u šali na internetu dao oglas da prodaje punicu, da bi nakon 14 dana stigla ponuda od 4000 kuna. Kako se oglas smatra pravno obavezujućom ponudom, Ivan je morao potpisati kupoprodajni ugovor s anonimnim kupcem. Njegov punac nije bio zadovoljan prodajom, ali je bio sretan što će Ivan sada kupiti LCD televizor na kome će zajedno pratiti “Euro”.

Medijska glad za glupošću tolika je da im čak i ovo zvuči istinito. Pozivajući se na hrvatske, “vijest” su prenijeli brojni mediji u regiji, kao što su “Kurir”, “Alo”, “24 sata” te portali “mondo.rs”, “vesti.rs”, “cafe.ba”, “hercegovina.info” i drugi.

Nenad Jovanović

Kratko & jasno

Nenad Puhovski, režiser

HTV ne shvaća javni dijalog

Kako je došlo do toga da dokumentarni film “Paviljon 22” kojeg ste snimili još 2002. bude predan u sudski spis kao dokaz na suđenju Tomislavu Merčepu?

– Sa suda su predloženi neki dokazi koje je prikupilo Haško tužiteljstvo, zatim izvješća MUP-a i MORH-a s terena, videosnimke iz Domovinskog rata s pakračkog područja, televizijski intervju s Merčepom te navedeni dokumentarni film. Hoće li se ti dokazni prijedlozi izvesti tijekom suđenja, odlučit će sudsko vijeće. Haaški je sud tražio ovaj film još prije dosta godina, pa me ne čudi da ga je, nakon prepuštanja predmeta Hrvatskoj, tražio i hrvatski sud.

Film govori o Merčepovoj postrojbi stacioniranoj 1991. u paviljonu Zagrebačkog velesajma, gdje se privodilo, zlostavljalo i likvidiralo mahom srpske civile, kojih je jedan dio odveden u Pakračku poljanu. Kako komentirate to što Merčep negira sudjelovanje u tim događajima, a i to što je svojedobno žiri Dana hrvatskog filma, vaš film ocijenio politiziranim?

– Na žalost, u tradiciji je hrvatske politike pa i državotvorne kulture da se jasan politički stav, naročito ako je manjinski, proglašava “neumjetničkim“ pa je stoga ovakav stav žirija bilo i za očekivati. Što se pak tiče Merčepa, normalno je da tvrdi da nije kriv. Mnogima su takve tvrdnje i upalile.

Zašto HTV nikad nije prikazao film iako ga je otkupio?

– Znamo da HTV ne ispunjava funkciju javne televizije. Tragikomično je da sam pred sobom opravdava neemitiranje ovakvih “kontroverznih“ filmova činjenicom da su filmovi “Oluja na Krajinom” i “Lora – svjedočanstva” izazvali oštre polemike u javnosti. S HTV-a nikako da shvate da je razvijanje javnog dijaloga jedna od osnovnih zadaća javne televizije, a sigurno je da njihovi dokumentarci ne izazivaju polemike – i tako već 20 godina.

Očekujete li da film konačno bude prikazan?

– Jedina šansa da se film prikaže na HTV- u, bez obzira na sva moguća objašnjenja o “utjecanju na tok suđenja”, jest da netko iz vodstva te kuće pomisli da bi mu to moglo koristiti u ostanku na funkciji. A to je malo vjerojatno.

Dragan Grozdanić