Da se stravični događaji ne ponove

Mjesta poput Jadovnog pokazuju da je jedina funkcija režima Nezavisne Države Hrvatske bila istrebljenje Srba, Židova, Roma i svih ostalih koji su ocijenjeni kao neprijatelji režima – rekao je Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog narodnog vijeća i izaslanik predsjednika Sabora Borisa Šprema, na komemoraciji za žrtve nekadašnjega ustaškog logora smrti u Jadovnom, koja je 24. juna održana kraj Šaranove jame.

Ističući da su ti zločini matica svih kasnijih zločina druge polovine 20. vijeka u Hrvatskoj i BIH-u, Pupovac je naglasio da je u tom smislu Jadovno strašnije od svega, pa i od Jasenovca.

– Ovamo bismo trebali doći u šutnji i molitvi, jer su riječi suvišne – kazao je Pupovac, dodavši da se govoriti ipak mora i to zbog svih onih koji bi zatrli sjećanja na žrtve koje su u logor dovođene iz cijele NDH. Nema udžbenika, ali ni mnogo ljudi, osim onih koji se skupljaju na mjestima kao što je Šaranova jama, koji bi govorili istinu.

– Vlast bi trebala napisati udžbenike o tome, a na nama je da i dalje insistiramo na istini. Samo tako će one koji su veličali ustaški režim konačno biti stid, kao i one koji ruše spomenike tih strašnih zločina i negiraju žrtve – rekao je Pupovac.

Dio politike istrebljenja

Predsjednik Koordinacije židovskih općina Hrvatske Ognjen Kraus naglasio je da treba održati sjećanje na žrtve, kako se njima ne bi manipuliralo. Zatražio je da se ponovno postavi spomen-ploča u uvali Slano na Pagu, koja je bila postavljena 2010., ali je skinuta sljedećega dana.

– Istina o strašnim logorima na Velebitu i na Pagu mora doprijeti do hrvatske javnosti, jer će samo tako mladi znati što je bila Nezavisna Država Hrvatska i na čemu se zasnivala – rekao je Kraus.

Predstavnik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske Juraj Hrženjak kazao je da je Jadovno bila tvornica ubijanja, bez obzira na to koji se podatak o broju ubijenih uzima kao vjerodostojan, jer je riječ o desetinama hiljada žrtava.

– Žrtve nisu bili ni ratni zarobljenici, ni gerilci, ni građani koji bi javno iskazivali svoju ideologiju, suprotnu ustaškom režimu; bili su to Srbi i Židovi koji pri hapšenju nisu pružali otpor, sigurni u svoju nevinost. Jadovno treba istražiti i identificirati sve žrtve, kako bi se spriječile manipulacije – rekao je Hrženjak.

Publicist Slavko Goldstein govorio je o logoru kroz prizmu svog oca koji je bio jedna od žrtava i dodao da je Jadovno grobnica koju treba redovito obilježavati, jer je to prvi ustaški logor koji je NDH formirao s izrazito genocidnom namjerom.

– Dokaz da ovaj logor nije odgovor na partizanske akcije nego dio politike istrebljenja leži u tome što je Jadovno formirano puna dva mjeseca prije partizanskog ustanka – dodao je Goldstein.

Dušan Bastašić, predsjednik Udruženja “Jadovno 1941”, koje okuplja potomke žrtava ovog logora, rekao je da nasljednici žrtava na komemoracijama ne govore kao političari, nego iz duše. Pohvalio je što su postavljeni putokazi i uređeni neki putovi jer je to, iako mali trošak, velika investicija u međunacionalno razumijevanje; isto tako, smatra da bi cijeli kompleks logora na Velebitu i Pagu trebao postati memorijalni centar.

Parastos za žrtve

Prije obraćanja okupljenima iz svih krajeva Hrvatske, Banjaluke i Beograda, kojih je bilo više od tisuću, položeni su vijenci kraj Šaranove jame, a prije toga je na istom mjestu vladika gornjokarlovački Gerasim služio parastos za žrtve sa svojim svećenstvom. Tom prilikom osveštao je postavljenu ploču s imenima dabrobosanskog mitropolita Petra Zimonjića i gornjokarlovačkog vladike Save Trlajića, kao i pedesetak svećenika ubijenih u logoru. Molitvu za mrtve pročitao je i glavni rabin u Hrvatskoj Luciano Moše Prelević.

Potom je tristotinjak sudionika, uglavnom mladih ljudi iz Beograda i Banjaluke, propješačilo do samog logora, gdje su postavili krst, uz koji su svećenici Beogradsko-karlovačke i Braničevske eparhije održali pomen žrtvama. Nakon toga se prisutnima obratio Dušan Bastašić, rekavši da se dosad na mjestu logora nikada nije okupilo više ljudi.

– Na današnji dan, 24. juna, Jadovno je 1941. dosegnulo svoje konačne dimenzije – rekao je Bastašić i dodao da su u logor bili dovođeni ljudi iz svih dijelova tadašnje NDH, odnosno Hrvatske, BIH-a i Srijema, koji su do likvidacije živjeli u stravičnim uvjetima.

– Ustaše su prije rasformiranja logora poubijali 1.500 posljednjih zatvorenika, koji do danas nisu dostojno sahranjeni. Spomenik sagrađen blizu Šaranove jame srušen je početkom devedesetih – rekao je Bastašić. Danas su na istom mjestu spomen-ploče.

– Došli smo ovamo oživjeti sjećanje na stravične događaje, kako se oni više ne bi mogli ponoviti – kazao je Pupovac, naglasivši da se čovjek susreće sa smrću na više načina, a jedan od njih je kada ljudi vođeni idejama postanu zvijeri.

– Sretanje sa smrću je i kada nemaš hrabrosti da zaštitiš živote bližnjih od stradanja, i zato su se Srbi, dižući se u Srbu i drugim mjestima na ustanak, borili za svoje živote i živote drugih. Smrt je i kada nekog obuzme mržnja. Kada god su Srbi bili protiv toga da ih obuzme mržnja, bili su pobjednici – zaključio je Pupovac.

Različite procjene broja ubijenih

Nikada se neće moći utvrditi točan broj pobijenih u 132 dana postojanja logora na Velebitu i Pagu, ali se svi izvori slažu da je on golem. Franjo Zdunić Lav, koji je 1941. bio stanovnik Gospića, govori da je ubijeno više od 37.000 ljudi. Fikreta Jelić Butić u knjizi “Ustaše i NDH” piše o 30.000 do 48.000 žrtava, dok Ljubo Boban prenosi kako je u Vojnoj enciklopediji Jugoslavije objavljeno da je u kompleksu logora ukupno ubijeno 72.000, a u samoj Šaranovoj jami 35.000 žrtava. U knjizi “1941., godina koja se vraća” Slavko Goldstein procjenjuje broj stradalih na 24.000. Đuro Zatezalo u svojoj dvotomnoj studiji “Jadovno – kompleks ustaških logora 1941” ističe da je od 11. aprila do 21. augusta 1941. u logore dovedeno ukupno 42.246 muškaraca, žena i djece: do 24. juna ubijeno je 13.346 ljudi, do zatvaranja još 28.900 logoraša, a ustaše prije dolaska Talijana nisu stigli pobiti 2.123 zatočenika. Zatezalo poimence navodi 10.502 žrtve.