Ponudit ćemo alternativu

Ulcinjanin Dritan Abazović 26-godišnji je politolog koji će uskoro doktorirati: osim što redovito piše kolumne za Al-Jazeeru i podgoričke “Vijesti”, jedan je od osnivača Pozitivne Crne Gore, nove stranke na tamošnjoj političkoj sceni.

– Bilo je nužno uspostaviti novi politički subjekt, pravu i jasnu alternativu aktualnoj vlasti. Pozitivna Crna Gora je plod grupe građana koji su u njezino oblikovanje uložili svu svoju energiju, znanje i kreativnost. Ovdje je scena potpuno monotona i zamorena prisustvom političkih fosila, a mi smo drugačiji po mnogočemu: u našoj su partiji ljudi čistih biografija, bez hipoteka iz prošlosti. PCG je subjekt koji neće samo kritizirati i kuditi zlu sudbinu, nego će u svom programu nuditi rješenja za nagomilane probleme. Ostat ćemo dosljedni svojim principima i truditi se da ne ponovimo pogreške onih koji su imali šansu da promijene zemlju, ali su to neobjašnjivo propustili – kaže Abazović.

Što očekujete od parlamentarnih izbora na jesen?

Iako je malo vremena do izbora, učinit ćemo sve da viziju drugačije Crne Gore predstavimo što većem broju građana. Ne bavimo se spekulacijama: mada su najave optimistične, ništa neće doći samo od sebe, u sve treba uložiti ogroman trud. Vjerujem da će PCG na sljedećim izborima ostvariti dobar rezultat, ali ne bih se bavio procentima.

Gotovo s neoliberalizmom

Smatrate se strankom lijevog centra, čiji ekonomski program nije temeljen na neoliberalnim načelima. Što je alternativa postojećem ekonomskom poretku u Crnoj Gori?

Jasno smo rekli da je gotovo s neoliberalizmom u Crnoj Gori! U tranzicione zemlje poput naše svaka ideja dođe pomalo iskrivljena, tako je bilo i s neoliberalizmom. Nismo se snašli kao društvo, za razliku od pojedinaca koji su iskoristili slabosti sistema da se obogate i djelomice ili posve unište neke nacionalne resurse. Vrijeme će pokazati tko je odgovoran, sada valja vidjeti što se može ispraviti. PCG će ponuditi drugačiji ekonomski koncept od ovoga kvazikapitalističkog, koji zemlju snažno vuče u dužničko ropstvo i sve složeniju socioekonomsku situaciju.

Često kažete da je Milo Đukanović i dalje jedina realna vlast u Crnoj Gori, što se nije promijenilo od početka devedesetih, otkada ista politička opcija direktno ili indirektno vodi državu?

Vlast se ovdje nikada nije promijenila na izborima: kako se Đukanovićeva stranka predstavlja nasljednicom Saveza komunista, znači da ima kontinuitet još od 1945, što je primjer koji nećete naći ni u regiji, ni u svijetu. To govori da se demokratske tekovine teško usađuju u naš mentalitet, da dominira podanička politička kultura. Takvu su situaciju umnogome uslovila historijska dešavanja na ovom prostoru, no sada je vrijeme za promjene, za nešto funkcionalnije. Demokracija i funkcionira kroz promjene, vlast je samo građanski servis, a njezina je smjena normalna periodična pojava u svakom društvu.

Mnogi spominju nevjerojatnu spregu kriminala i vlasti u zemlji: je li uistinu toliko loše?

– Jest, nažalost: imidž zemlje je narušen nakon stjecanja nezavisnosti 2006, kada smo svima bili simpatični. Sada međunarodni krugovi o nama govore drugačije, suptilno kažu da smo zemlja organiziranoga kriminala, korupcije i familijarno-kumskih odnosa. Smatram da će se po otvaranju pregovora s EU-om mnogo toga promijeniti nabolje, proradit će institucije sistema. Crna Gora je mala zemlja i s nekoliko se kvalitetnih poteza dosta toga može promijeniti, ali za to je potrebna politička volja koje, očito, sada nema.

Ipak, i dalje dobivate pozitivne ocjene iz Brisela?

To se ponajprije događa zato što, za razliku od nekih zemalja u susjedstvu, nismo opterećeni ni unutrašnjim ni spoljašnjim tenzijama vezanim uz nacionalne zajednice, a to Evropljani jako cijene. Za EU je bitno da imaju zemlju koja će služiti kao ohrabrenje i primjer drugima da nastave s reformama, što je i ključni razlog zašto krajem juna otvaramo pregovore. Dakle, stvar je više političke procjene nego rezultata koje smo postigli, naročito u pravosuđu, koje je definitivno najgori i najneučinkovitiji dio vlasti.

Suradnjom do progresa

Srpske stranke u Crnoj Gori redovito ukazuju na loš položaj svoje manjine?

Smatram da su ugroženi svi građani, naročito oni koji nisu bliski aktualnoj vlasti, bez obzira na nacionalni identitet; socioekonomska situacija pogađa sve, a ona je posljedica loših odluka vlade. Mislim da se srpska nacionalna zajednica i sama odbija zvati manjinom, jer ovdje ne postoji dominatno većinski narod. Njezin je položaj prilično složen, ali je dijelom i sama odgovorna za to – neki od njezinih lidera moraju biti fleksibilniji i imati korektniji odnos prema Crnoj Gori, poštovati njezine simbole i obilježja. Tako će dati veći doprinos građanskom društvu i izbjeći ulazak u politički klinč oko identitetskih pitanja. Međunacionalne rasprave dobro dođu aktualnoj vlasti da se prikrije ekonomske probleme i životni standard građana. Slično je i s albanskom nacionalnom manjinom, koja je prilično razjedinjena, a jedan njezin dio jako dobro surađuje s vlašću, na štetu cijele zajednice. Položaj Albanaca mora se poboljšati i to kao plod decentralizacije zemlje, koja je neminovna ako želimo biti uspješni. Albanski političari trebaju biti jedinstveniji i konkretniji u zahtjevima, a manje servilni prema vlasti radi sitnih privilegija. Svi moraju ponijeti svoj dio odgovornosti, bez obzira na svoju nacionalnu zajednicu. Pozitivna Crna Gora promoviše viziju koja počiva na jednakim građanima s jednakim šansama, gdje je manje bitno tko se kako zove i kojim jezikom govori.

Kako će izbor Tomislava Nikolića za predsjednika Srbije utjecati na srpsko-crnogorske odnose?

Trenutačno ne cvatu ruže na relaciji Podgorica – Beograd, no mislim da je to dosad odgovaralo i jednoj i drugoj vladajućoj garnituri. Žao mi je što se iz balkanskog mentaliteta ne da iskorijeniti podjela kao sredstvo vladanja. Nisam siguran da će se to dogoditi s novim predsjednikom Srbije, no mislim da dolazi novo i ljepše vrijeme u cijeloj regiji. Očekujem da odnosi posvuda budu bolji, bez obzira na to tko je na vlasti. Prioritet svake zemlje mora biti suradnja sa susjedima, jedino tako možemo očekivati progres. U suprotnom, ostat ćemo na marginama Evrope i svijeta.