Balkan prolaz

SREBRENICA

Posmrtni ostaci 520 Bošnjaka ubijenih u julu 1995. tokom genocidne kampanje Vojske RS-a u Srebrenici ukopani su u srijedu, 11. jula, na 17. godišnjicu genocida. Desetine hiljada ljudi prisustvovalo je komemoraciji i ukopu žrtava, čiji se broj u memorijalnom mezarju u Potočarima kod Srebrenice popeo na 5.657. Među identificiranima i ukopanima ove godine su i posmrtni ostaci šestorice dječaka starih po 15 godina i jedne 94-godišnje starice. Hiljade ljudi u Srebrenicu je stiglo pješice, poput maratonaca koji su krenuli iz Vukovara ili preko 7.000 učesnika Marša mira, povorke koja se danima kretala stazama kojima su se u julu 1995. prema slobodnoj teritoriji probijali preživjeli Srebreničani.

Paralelno sa ukopom žrtava genocida, na području općina Srebrenica i Bratunac organizirane su festivalske aktivnosti oko Petrovdanskih dana, u okviru kojih je na sam dan ukopa u Srebrenici najavljen koncert pravoslavne duhovne muzike, pored drugih zabavnih te sportskih manifestacija.

RUKOVANJE

Svega desetak sekundi “akcije” zasjenilo je međunarodnu konferenciju Croatia summit u Dubrovniku, tradicionalno godišnje okupljanje premijera, ministara i drugih predstavnika iz Europe, SAD-a, NATO-a i drugih organizacija – razumije se, riječ je o rukovanju Borisa Tadića i Hašima Tačija, događaju čiji je značaj obrnuto proporcionalan histeriji koju je prouzročio. Kada se razgrne sva sila drvlja i kamenja bačena na bivšeg srbijanskog predsjednika i gubitnika nedavno održanih izbora u toj zemlji, a i na aktualnog premijera Kosova, ostaje činjenica koja, izgleda, najviše bode oči: jedan Srbin se rukovao sa jednim Albancem. “Historijski događaj”, tj. sporno rukovanje, dočekano je na nož s podjednakom žestinom u tek oformljenoj vladajućoj većini u Srbiji, kao i u kosovskoj opoziciji, iako je Tadić u Dubrovnik stigao kao predstavnik svoje Demokratske stranke, a ne kao predstavnik Srbije, koja ni ove godine zbog učešća kosovske delegacije nije imala predstavnika na Croatia summitu. Istina, do sada se niti jedan srpski visoki dužnosnik nije sastao sa legitimno izabranim kosovskim premijerom, ali to se ni u ovom slučaju nije dogodilo. U odobravanju Tadićevog čina ostao je usamljen Čedomir Jovanović, lider LDP-a, koji je rekao da “treba priznati da se radi o zakašnjelom aktu koji bi imao mnogo veći značaj za budućnost srpsko-albanskih odnosa da se dogodio prije nekoliko godina”.

RUKOVANJE 2

Srpsko nacionalno veće (SNV) na sjeveru Kosova ocijenilo je da ovaj susret predstavlja “nastavak pogubne politike Demokratske stranke na putu ka priznanju nezavisnog Kosova”, dok je mandatar za sastav vlade Srbije Ivica Dačić pozvao Demokratsku stranku da se izjasni da li je promijenila politiku sada kada je oporbena stranka, u odnosu na period kada je bila na vlasti, naglašavajući da se lider demokrata sreo sa kosovskim premijerom “u privatnoj posjeti”. Novoizabrani predsjednik Srbije Tomislav Nikolić izjavio je da se Tadić nije trebao rukovati sa Tačijem i da “bi mu on preporučio da to ne čini”, samo da je Tadić našao za shodno da ga o tome unaprijed izvijesti. “Država nema ništa sa tim rukovanjem”, veli Nikolić, dodajući da ne razumije šta je njegov prethodnik na mjestu predsjednika Srbije time želio postići. Na pitanje da li bi se on sreo sa kosovskom predsjednicom, Nikolić je odgovorio kontrapitanjem – zašto da se ne razgovara ako dođe vrijeme za takvu vrstu razgovora. “Tadić je kreator odluke da Srbi napuštaju sastanke na kojima je Kosovo predstavljeno kao država i Srbija mora da riješi pitanje da li će da napušta takve sastanke ili će na njima da se bori za svoje stavove”, rekao je Nikolić. “Ja sam za to da prisustvujemo svuda gdje treba da se čuju naši stavovi… Ako su organizatori ispunili uslove, onda ne vidim razloga da ne budemo tu gdje i predstavnici Prištine, pa makar se i ne rukovali sa njima”, dodao je Nikolić.

RUKOVANJE 3

Do susreta između predsjednika Srbije i Kosova trebalo bi doći na jesen, a spremnost za takav susret izrazila je i predsjednica Kosova Atifete Jahjaga. “Mi jedino kao legalni i legitimni lideri naših država, izražavajući volju naših građana, možemo razgovarati. I kroz taj razgovor naći čvrsta i postojana rešenja, koja znače i mir i stabilnost u regiji i šire”, kazala je ona u intervjuu za novosadski “Dnevnik”. Dodala je da Kosovo želi da novi lideri Srbije prihvate realnost i što prije priznaju Republiku Kosovo i da kao “dvije susjedne države uspostave diplomatske odnose i sarađuju na putu evroatlantskih integracija”.

Istodobno, dvije od tri oporbene partije u najmlađoj balkanskoj državi saopćile su da ne odobravaju Tačijev potez. Primjerice, Glauf Konjufca, potpredsjednik Skupštine Kosova iz redova pokreta Samoopredjeljenje, smatra kako je susret Tači-Tadić štetan za Kosovo. “Susret Tačija sa Tadićem u Dubrovniku još je jedan znak da je ova Vlada spremna da se susretne sa srpskim političarima koji su glavni krivci što Kosovo ostaje podeljeno; koji plaćaju i kontrolišu kriminalne strukture na severu zemlje; i koji su dugo bili predstavnici hegemonističke politike Srbije prema Kosovu”, saopćio je Konjufca.

PODJELA

Iako još uvijek nije glasno i jasno formulirana, ideja o podjeli Kosova samo što nije stavljena na stol. U tom se svjetlu može promatrati najava srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića, koji je nedavno rekao kako on nikada neće biti predsjednik u Prištini, ali da ni “predsjednik Kosova nikada neće biti predsjednik u Kosovskoj Mitrovici”. “Srbija i Kosovo će morati poštovati realnost i pregovarati”, rekao je Nikolić. Upravo je “uvažavanje realnosti” korišteno kao glavni argument zagovornika podjele Kosova već godinama, i to onima koji slično rješenje imaju na umu za Bosnu i Hercegovinu, tj. Republiku Srpsku u okviru nje. Dijalog pregovaračkih timova Srbije i Kosova započeo je u martu 2011, nakon što je Opća skupština UN-a 9. septembra prethodne godine jednoglasno prihvatila Rezoluciju o Kosovu, čiji je prijedlog Srbija uskladila s Europskom unijom, a kojom je otvoren put za pregovore Beograda i Prištine o unapređenju međusobnih odnosa. Nastavak dijaloga očekuje se po formiranju nove vlade Srbije, a Nikolićeva izjava nagovještava kojim bi se pravcem ubuduće mogla kretati zvanična politika Srbije.

SPORAZUM

Prema svim najavama, vlada Srbije trebala bi biti formirana 23. jula. Srpska napredna stranka, Socijalistička partija Srbije, PUPS, Jedinstvena Srbija i Ujedinjeni regioni Srbije potpisali su Sporazum o formiranju parlamentarne većine, što je osnov za formiranje vlade. Mandatar nove vlade Ivica Dačić najavio je da potpisani dokument nije sporazum o novoj vladi, “nego sporazum za jaku i pravednu Srbiju”. Nova vlada, koju Dačić obećava 23. jula, imat će 15 ministara – osmero za SNS, petero koaliciji SPS-PUPS-JS i dvoje URS-u, iako je još uvijek neizvjesno koja će partija dobiti ključne resore, poput finansijskih ili sigurnosnih. Stranke koje će činiti novu vladu u Skupštini Srbije imaju 131 zastupnika.