Mediji javni, njihova prodaja tajna

U prošlom broju “Novosti” objavili smo informaciju kako je Danko Končar, vlasnik rudnika u Južnoafričkoj Republici i koječega drugog, zainteresiran da uđe u suvlasništvo nad Europapress holdingom. Također, napisali smo da je to možda ujedno razlog za aktualno maltretiranje zaposlenih u izdanjima te firme, gdje su najavljeni brojni otkazi te linearno smanjenje plaća za 15 posto. Iako same njihove novine posluju dobro, naime, vezani biznis poput mešetarenja na tržištu nekretnina povukao je za sobom naniže i medijsku djelatnost EPH-a, koja se tako na prilično grub način pokazuje sporednim interesom najveće hrvatske novinske kuće.

Budući da sadašnji većinski vlasnik Ninoslav Pavić ipak može povoljnije liferovati dionice svojega koncerna ukoliko sreže trošak na plaćama, kao i sam broj potonjih mjesečnih izdataka, to se ovo pospremanje u EPH pokazuje zahvatom malo ozbiljnijim od klasičnog šminkanja robe uoči cjenkanja.

Pavić: Kaj god!

Sama vijest o mogućoj namjeri Danka Končara za ulazak u EPH, pak, teško da je ikoga posebno iznenadila; ne poslije njegovih akcija na potezu Rijeka-Pula. Končar se tamo, da se ukratko podsjetimo, prvo motao oko “Novog lista”, ali je njegov vlasnik Robert Ježić tad vjerojatno istaknuo preveliku cijenu, da bi se naš novi wanna-be medijski mogul na koncu skrasio u svježe propalom, ali teoretski potentnom “Glasu Istre”, sa 33-postotnim suvlasništvom nad tim dnevnim listom, barem za početak.

Končar je i tada, međutim, javnosti poručivao da ga ne zanima “Novi list”, te da ga ne zanimaju mediji općenito, što će se na primjeru “Glasa Istre” pokazati slabo vjerodostojnim. Njegovo ukazanje na ulazu EPH-a tim je manje neobično, pogotovo uzmemo li u obzir činjenicu da svakom novom velikom ulagaču u ovoj zemlji mediji u vlastitom posjedu mogu jako dobro doći kao svakovrsna potpora za buduće poslove, dakle, potpora ujedno marketinška i politička, ukoliko je to uopće odvojivo.

Ali, sve je pritom nužno obaviti u krajnjoj diskreciji, premda je održanje iste katkad nemoguće, npr. onda kad se medijski prekupci baš novinarima motaju ispred nosa. Stoga su više nego indikativnima djelovale reakcije dviju strana u pregovorima, kad ih je ovih dana stiglo izravno pitanje o tome s internetskog portala Net.hr, koji je objavio da bi Končar  mogao kupiti 25 posto dionica od Pavića, i 25 od njemačkog suvlasnika WAZ-a. Plus, valjda, još jednu dionicu od Pavića, onu što čini većinski paket. “Kaj god”, lecnuo se Ninoslav Pavić, nastojeći zatim objasniti pravi kontekst svojih susreta s Končarom, s kojim uglavnom, kaže, razgovara “o njegovim poslovnim dilemama u Hrvatskoj, a ne o EPH”. “Miješanje medijskog i nekog realnog, poslovnog svijeta uvijek je loše za oba”, poentirao je Pavić, a novinarka je potom precizno locirala njegovo odmjeravanje dviju rečenih domena, hvatajući ga u nedosljednosti, “osim ako nekretnine, turizam i neke druge djelatnosti ne ubraja u poslovni svijet.” Ili je Pavić samo bio preko svake mjere iskren, znamo li da u njegovom slučaju doista loše prolaze, svaki na svoj način, oba kraja narečenog poslovnog spektra.

Još je zanimljiviji bio odgovor Danka Končara na isto pitanje o EPH-u, a na koje je on tek izustio “ne mogu reći da nije istina, nisam siguran je li netko razgovarao u moje ime”; je li možda Anto Nobilo, slijedilo je novo pitanje, i opet isti odgovor da on to, eto, jednostavno ne zna. A zna, jasno da zna, jer nije riječ, reklo bi se, o kupovini novina na kiosku. Samo, ovaj put je malo suzdržaniji, jer mu se prethodna medijska taktika pokazala nekvalitetnom, pa je odonda poznat kao “onaj što je lagao da ga ne zanimaju mediji”.

Naposljetku, nazvali smo i Antu Nobila, rekavši mu kako u “Novostima” već drugi tjedan raspolažemo pouzdanom informacijom o njihovim poslovima, no taj ugledni zagrebački odvjetnik odmah nam je kazao da to nije točno, da nema govora o interesu Danka Končara za EPH. Nismo stigli u detalje razložiti saznanja do kojih smo došli, demantirani smo u hipu.

Dogovara se, dogovara…

No, čisto da se ne baci, evo pojedinosti koje smo prikupili od inicijalnog nam podatka do tiskanja ovog broja “Novosti”: Anto Nobilo, koji je za Končara posredovao u dogovaranju posla oko “Glasa Istre”, sada čini isto u slučaju EPH-a, uz asistenciju zagrebačkog poduzetnika Milana Carića, Nobilova poslovnog partnera i prijatelja Ninoslava Pavića. Ako posao propadne, nikom ništa; oni će i dalje tvrditi da tu nije bilo ničeg.

Ako stvar uspije onako kako se nadaju, međutim, bit će jako zanimljivo vidjeti kako će se dalje razvijati EPH, opterećen raznim poslovnim dubiozama na štetu šire javnosti, kao što je ona već poznata dokapitalizacijska muljaža između “Slobodne Dalmacije” i agencije Adriatica.net, a čemu je uvelike aktivno zaslužna i Vlada. S druge strane, netom začeti višak sindikalne problematike, koja će se do pretpostavljenog ulaska novoga gazde pretvoriti u seriju spisa uredno nagomilanih u sudskim ladicama, s obzirom na antisocijalnu inertnost pravosuđa u zaštiti radničkih prava, figurirat će samo još kao tihi odjek nekog davnog gaženja živih ljudi, podvrste novinar.

Ipak, da se mi unutar ceha i ove zemlje utješimo, neće to izgledati baš onako brutalno kao što se u pravilu zbiva s nekim običnim šljakerima u, primjerice, jednoj Africi.