Država odgovorna za masakr u Varivodama

Hrvatska je odgovorna za masakr devetero starijih srpskih civila u selu Varivodama, počinjen 28. septembra 1995, nad kojima je dva mjeseca nakon akcije “Oluja” izvršen teroristički čin iz političkih pobuda s ciljem izazivanja straha, užasa i osjećaja osobne nesigurnosti građana, zaključili su suci Vrhovnog suda u svom rješenju od 18. januara, objavljenom ovih dana. Ujedno su ukinute postojeće presude Općinskog suda u Kninu i Županijskog suda u Šibeniku te je naloženo novo suđenje, a porodicama žrtava daje se pravo na naknadu štete.

Rješenje kojim se Hrvatska označava odgovornom za likvidacije staraca u Varivodama doneseno je na osnovu žalbe Jovana Berića iz Kistanja i njegovih sestara Branke Kovač iz Zagreba i Nevenke Stipišić iz Čakovca na sramotne odluke nižih sudova u Kninu i Šibeniku. Ti su sudovi odbacili njihovu tužbu protiv Hrvatske za naknadu štete zbog ubojstva njihovih roditelja i dosudili im da u roku od 15 dana od donošenja presude imaju platiti sudske troškove u iznosu od 54.000 kuna.

Teroristički akt

U obrazloženju Vrhovnog suda stoji da su nižestupanjski sudovi odbili zahtjev Berića i njegovih sestara smatrajući da “nisu dokazali da su im roditelji ubijeni s ciljem teškog narušavanja javnog reda zastrašivanjem i izazivanjem osjećaja nesigurnosti”, pa su ocijenili da nije bilo “pretpostavki za odgovornost Hrvatske po osnovi Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija iz 2003”.

“U postupku je utvrđeno da su 28. rujna 1995. godine u selu Varivode smrtno stradali Radivoje i Marija Berić na način da su ubijeni iz vatrenog oružja u dvorištu svoje kuće. U postupku je utvrđeno da je istog dana u istom selu ubijeno devet osoba, sve starije osobe srpske nacionalnosti, da su ubojstva izvršena u dvorištima ili kućama ubijenih, a u vremenskom razdoblju nakon što je dovršena akcija ‘Oluja’, na području bivšeg UN sektora Jug. Stoga se u skladu s iznesenim nedvojbeno ukazuje, a ocjenjujući širi kontekst prilika i događanja u kojemu je štetna radnja počinjena, da je ubojstvo roditelja tužitelja u konkretnoj situaciji izazvalo kod građana osjećaj straha, užasa i osobne nesigurnosti pa su zato tim činom ostvarena obilježja terorističkog akta”, navodi se u rješenju Vrhovnog suda, koje potpisuje predsjednik sudskog vijeća Ivan Kaladić, uz pozivanje na stav spomenutog Zakona koji predviđa da obaveza naknade štete postoji nezavisno o tome da li je počinilac utvrđen, krivično gonjen ili proglašen krivim.

Za to što su pripadnici Hrvatske vojske u Varivodama vatrenim oružjem pobili Jovana Berića, Marka Berića, Milku Berić, Radivoja Berića, Mariju Berić, Dušana Dukića, Jovu Berića, Špiru Berića i Mirka Pokrajca, starosti od 60 do 85 godina, do sada nitko nije odgovarao. Njihova tijela bačena su u masovnu grobnicu u Kninu, a osim vanjskog pregleda, nikada nije obavljena obdukcija, nisu prikupljeni svi dokazi, niti je provedeno kvalitetno balističko vještačenje. Za taj zločin dva se puta sudilo šestorici pripadnika HV-a – Ivanu Jakovljeviću, Peri Perkoviću, Neđeljku Mijiću, Zlatku Ladoviću, Ivici Petriću i Nikoli Rašiću, koji su 2002. godine pušteni na slobodu zbog nedostatka dokaza. Pokrenuta je nova istraga, ali bez rezultata, iako policija povremeno najavljuje skora hapšenja.

Poruka nižim sudovima

Iako odluka Vrhovnog suda nema snagu presedana za sve slične slučajeve, ona je pozitivna, barem za porodice žrtava iz Varivoda koje su tužile državu tražeći odštetu – izjavila je voditeljica Documente Vesna Teršelič.

– Odluka ne može biti obvezujući presedan jer naš pravni sistem tako ne funkcionira, ali će bar sve tužbe za zločine u Varivodama biti tretirane na isti način. Presuda je još jedan korak prema naknadi štete za žrtve zločina. Na oštećenima i dalje ostaje najveći teret; oni su se tužili i borili, a Vrhovni sud je odlučio u njihovu korist – rekla je Vesna Teršelič, koja ukazuje na važnost stava da je država odgovorna čak i ako počinitelj nije poznat niti procesuiran.

– Ovo je jasna poruka po kojoj i niži sudovi u drugim slučajevima sada mogu, ako procijene da postoji odgovornost, donijeti presude bez obzira na to da li je počinitelj poznat ili ne – ističe Vesna Teršelič.

Predsjednik SNV-a Milorad Pupovac odluku Vrhovnog suda ocijenio je pravednom, jer su starci u Varivodama bili žrtve ciljanog i smišljenog terora, ali i podsjetio na to da počinioci tog zločina još uvijek nisu kažnjeni.

– To je ratni zločin i očekujem da ga policija i pravosuđe riješe, da krivci budu uhvaćeni i procesuirani – rekao je Pupovac, koji se nada da će se pozitivno riješiti i drugi slučajevi u kojima su porodice pobijenih civila tužile državu, pogotovo što Vladin program predviđa nadoknade za civilne žrtve rata.

Jedino što donekle kvari sliku jest što se hrvatski mediji, pa ni HRT, nisu pozabavili rješenjem Vrhovnog suda. Šteta, jer to rješenje ima velik značaj, ne samo za porodice pobijenih u Varivodama, nego i za hrvatsko društvo u cjelini.

Suprug Marice Šeatović ubijen “ratnom puškom”

Rješenje Vrhovnog suda pozdravila je i Marica Šeatović, predsjednica Udruženja srpskih porodica ubijenih, poginulih, nestalih, nasilno odvedenih i invalidnih osoba “Protiv zaborava”.

– Raduje me da bar netko može ostvariti pravo na odštetu – rekla je za i istaknula da će i dalje svaki sličan predmet Vrhovni sud razmatrati zasebno, što je na nedavnoj konferenciji o civilnim žrtvama rata naglasio sudac Vrhovnog suda Jakob Miletić.

Na Vrhovnom sudu je i predmet vezan uz krivičnu odgovornost onih koji su krajem 1991. u Novskoj ubili njenog muža i još troje ljudi. Njen je zahtjev za odštetu odbijen, a ona je natjerana da plati sudske troškove jer počinioci nisu bili procesuirani. Žalba na takvo rješenje prije nekoliko godina stigla je i do Vrhovnog suda, koji ga je vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ali su sudovi u Novskoj i Sisku ponovno donijeli ista, za Maricu Šeatović nepovoljna rješenja.

– Iako na reviziji na Vrhovnom sudu nisu direktno naglasili da se radi o terorističkom činu, istaknuli su da ubojstvo mog muža i ostalih žrtava ima takva obilježja jer su ubijeni puškom koja je bila u ratu – kaže Marica Šeatović, koja očekuje da joj Hrvatska, ako Vrhovni sud potvrdi osuđujuću presudu jednom od ubojica, barem vrati novac koji je morala dati za sudske troškove zbog odbijene žalbe.

– Ipak, istina je izišla na vidjelo, a imam i satisfakciju jer je priznato da su mog muža i ostale ubili pripadnici Hrvatske vojske i da je to bio ratni zločin – dodaje Marica Šeatović.