S piscima na fakultete

Prema nedavnoj odluci Nacionalnog vijeća za znanost, na novim studijima stvaralačkog odnosno kreativnog pisanja odsad bi mogli predavati i jedan Zoran Ferić ili Miljenko Jergović. Zašto to dosad nije bilo moguće? Pa zato jer unutar sveučilišne zajednice pisci i književni predvodioci nisu bili priznati i prepoznati kao dio akademskog svijeta.

Na inicijativu Hrvatskog društva pisaca, konkretnije njegovog predsjednika Nikice Petkovića i kolege mu Marinka Koščeca, Nacionalno vijeće za znanost donijelo je nedavno odluku da se prizna novo polje unutar nacionalne akademske zajednice – polje književnost. Na posljednjoj sjednici Vijeća prihvaćena je, dakle, inicijativa HDP-a da se prepozna to novo polje koje ima dvije pripadajuće grane – spisatelj i književni prevodilac.

Od 2013. kreće SPIN

– To znači konačno prepoznavanje spisatelja, ne samo unutar akademske zajednice, nego i u samoj hrvatskoj kulturi i književnosti. Situacija do prije desetak dana, što se Hrvatske tiče, trajala je skoro pa četvrt stoljeća i bila je potpuno apsurdna: postojali su dramski pisci, libretisti, pantomimičari, a nije bilo pisaca. Odsada, otkako su klasificirani pisci i književni prevoditelji, zainteresirani među njima moći će se birati u zvanja, bilo umjetnička bilo društveno-humanistička i jednom kad se počnu otvarati, bilo specijalistički bilo odsječni, sveučilišni studiji kreativnog pisanja, naši će autori moći raditi kao predavači, profesori, ovisno o njihovom zvanju – kaže Nikica Petković.

Dakle, pisci i prevoditelji prepoznati su i kao umjetničko zvanje i kao društveno-humanističko zvanje. To je važno zato jer kategorizacija ta dva područna vijeća, za umjetnost i znanost, omogućava širokom spektru autora i autorica da se kao predavači uključe u aktivan život domaće akademske zajednice. Dakle, u njemu će moći participirati pjesnici, prozaici, putopisci, feljtonisti, esejisti, prevoditelji i drugi.

Ima li zainteresiranih visokoškolskih ustanova za spisateljske usluge? Izgleda da ima. Na pomolu su čak dvije inicijative, jedna u Puli, druga u Rijeci. O prvoj nam Marinko Koščec kaže:

– Trenutačno se radi elaborat za kompletan diplomski studij na Sveučilištu u Puli, dakle za one druge dvije godine u bolonjskom sistemu “tri plus dva”. Elaborat je potreban da bi se dobila dopusnica za rad. Nadamo se da bismo u ljeto 2013. godine krenuli sa, kako smo ga nazvali, Studijem pisanja i nakladništva (SPIN).

Što se tiče riječke situacije, nju pojašnjava Petković:

– Otkako smo osnovali Odsjek za kulturalne studije, javljaju se naši studenti filozofije i kroatistike koji propituju mogućnosti studiranja kreativnog pisanja. Baš zato ćemo već najesen krenuti u osnivanje bilo odsječnog, bilo fakultetskog, bilo sveučilišnog specijalističkog studija u Rijeci. Oni koji završe taj studij mogli bi dobiti zvanje koje bi bilo ekvivalent američkog modela MA i MFA. Master of Arts, koji korespondira s magisterijem i Master of Fine Arts, koji je umjetnički ekvivalent doktorata. Ali ovo otvara važno pitanje, a ono je sljedeće: trebamo složiti ekipu i jasno, dogovorno i odgovorno razraditi kriterije za izbore u zvanja. Uputio sam pozive članicama i članovima Društva hrvatskih književnika i Društva hrvatskih književnih prevoditelja i dogovaramo sastanak ili krajem kolovoza ili početkom rujna na kojemu bismo, u kontaktu s agencijama, uredima i vijećima razradili kriterije i uvjete za izbore u zvanje. Oni trebaju biti rigorozni, ali i sadržajni. Treba prepoznati kvalitetu, a ne samo kvantificirati radove, što je u velikoj mjeri slučaj u nemalom dijelu nacionalne akademske zajednice. Da, ovo je tek početak jednog velikog posla i pozivam sve zainteresirane, bez obzira na članstvo, da nam se jave i pridruže u kreiranju nečega što je neprijeporno od nacionalnog interesa.

Ovo nije sinekura

Koščec objašnjava kakav će biti model napredovanja pisaca-predavača.

– Pisci koji će postati predavači ući će u sustav akademskih struktura, što opet znači da mogu početi kao znanstveni novaci, pa nastaviti kao docenti te izvanredni i redovni profesori. Sve to, dakako, podliježe određenim provjerama unutar samih fakulteta i sveučilišta. Znanstveni novak se može primiti na fakultet bez doktorata, a nakon toga ga stječe zahvaljujući svom napredovanju u akademskom radu. Kod specifičnih umjetničkih zvanja, stupnjevi se dobivaju radovima koji su ekvivalentni znanstvenim stupnjevima. Svakako, prvo će se trebati ustanoviti kriteriji, primjerice onaj s koliko se radova može napredovati unutar akademske zajednice, a onda krenuti dalje – kaže naš sugovornik.

Postavlja se pitanje zašto ovako nešto nije bilo moguće ranije. Oni koji su upoznati s mehanizmima institucija od kojih se formalno zahtijeva prepoznavanje, znaju da razlog za ovakav, ipak dobronamjeran propust u kategorizaciji ima svoje formalno uporište. Iza dramskih pisaca, recimo, stajala je Akademija dramske umjetnosti, iza libretista Muzička akademija, također sastavnica sveučilišta itd. Budući da u Hrvatskoj ni na jednom fakultetu ne postoji čvrsto utemeljen odsjek stvaralačkog pisanja, pisci nisu imali formalnu podršku. Stoga je inicijativa potekla iz HDP-a, priključilo joj se i Društvo hrvatskih pisaca, a nešto kasnije i Društvo hrvatskih književnih prevodilaca.

Marinko Koščec na kraju dodaje da ne bi htio da se ova inicijativa pogrešno protumači kao svojevrsno pogodovanje određenom umjetničkom sektoru.

– Želim naglasiti jednu stvar koju se povremeno može čuti u dijelu javnosti, kao određenu bojazan. Dakle, da će ovo, navodno, omogućiti da pisci dobiju državne sinekure i namještenja, odnosno neku vrstu plaće samo zato što su pisci. Ne! Radi se upravo o suprotnom, o tome da se onim piscima i prevodiocima koji osjećaju afinitet i imaju vokaciju i talent za podučavanje pisanja, to konačno i omogući. Ako ih neka visokoškolska institucija želi zaposliti, ona to može učiniti prema istim onim kriterijima po kojima se zapošljavaju umjetnici na nekim drugim umjetničkim akademijama – objašnjava Koščec.