Počelo je, počelo

VIJESTI NA ENGLESKOM, HTV 1

U prvi mah, pojava brkajlije u ponoćnim vijestima na engleskom jeziku izaziva zaprepaštenje i nevjericu. Od vremena Informbiroa brk se smatra nepoželjnim u informativnom sektoru. Međutim, već na drugi pogled shvaćamo da je riječ o modnoj revoluciji u eteru. Domagoj Ferenčić naprečac osvaja gledatelja! Taj brk nije staljinovski, nije to ni mišokovačevski mačo brk, niti morlački špic Davora Domazeta Loše. To je, usudimo se reći nakon duljeg, trezvenijeg razmatranja, brk savršenog engleskog džentlmena. Ferenčić čita sjajno, a izgleda kao junak iz romana Agathe Christie, serije “Ubojstva u Midsomeru” (pozitivac, normalno) ili filmova Jamesa Ivoryja. S desetak pojavljivanja u ponoćnom terminu već je uspio postati neka vrsta zvijezde. To na HTV-u nikom drugom nije pošlo za rukom ni u udarnim terminima. Nacionalna televizija postala je ropotarnica potrošenih kadrova, ordinacija za masovnu lobotomiju, rezalište pametnih glava. Jedan jedini midnight express moustache pokazao je koliko nacija vapi za osvježenjem na Pridavlju!

RTL DANAS

Voditeljica emisije Ana Brdarić spetljala se s imenom novog v.d. ravnatelja HTV-a, pa je javnost obaviještena da na to mjesto dolazi Domagoj Novokometa. E sad, nova kometa ili nova zvijezda, bumo vidli, ali prvi mu mačići nisu za bacanje u vodu. Izbor novog glavnog urednika, Deana Šoše, kao i ostalih suradnika, pokazuje da je Novokometa fakat čovjek “opasnih namjera” koji želi profesionalizirati HTV i dići kulturnu razinu dalekovidnice, koju su Sanaderovi talibani devastirali. U intervjuu “Forumu” rekao je da ga je sram što je policija svaki dan na HTV-u i dodao da u njegovom mandatu, ma kako kratak bio, ona neće dolaziti. Postaviti kao minimum ciljeva odsustvo policije nije neki juriš na nebo, ali se čini kao revolucija u odnosu na postojeće stanje. Isprika, osjećaj srama, žao nam je što je više razbojnika u našim radnim prostorima nego u terminima rezerviranim za vesterne, kako to lijepo zvuči!

Pipi Vrh, Radimir Čačić, na Novokmetovo je mjesto mislio postaviti Damira Novinića, pridodati mu, navodno, Vedrana Pavleka iz skijaškog saveza (koji se u televiziju razumije, kako bi rekao Srećko Jurdana, kao Marie u deviatio penis), a na vrhu piramide zadržati Brunu Kovačevića. To bi značilo petrificiranje bivše ekipe, koja je Prisavlje i rasturila. Promociju Sanaderovih pajdaša zamijenila bi promocija skijaša s Činovničke livade, Čačićevih i Kovačevićevih partnera iz bijelih sportova. HNS-ova članska iskaznica danas je tisućama nesposobnjakovića u Hrvatskoj pouzdanija ulaznica u svijet biznisa no što je nekoć bila iskaznica SK-a. To je potpuno neshvatljivo. Duboko je i neočekivano Čačić pao i od uzdanice postao oličenje moralno posrnulog, nesposobnog despota, ali vezivanje uz najgori lobi Prisavlja jedna je od najlošijih stvari koja mu se mogla dogoditi. To nije, kako bi rekao Zoran Milanović, “moralno neutralna nesreća”, to je svjesni odabir sila zla. Čemu, crni Radimire? Da veličaju tvoju efikasnost od “15 posto”?

Uz takvu alternativu, manjak Novokmetovog uredničkog iskustva ne čini se tako strašnim problemom. Nadamo se da će novi vrh HTV-a izvući iz svojih arhiva sve blago koje ima, da će se razmahati program kinotečnih filmova, da će zavrtjeti domaću dokumentarnu produkciju i da će televizija napokon dobiti tjedni politički magazin. Naime, HTV je jedna od rijetkih ili jedina javna televizija u Evropi koja takvu emisiju nema.

Propast HTV-a najjaču je akceleraciju dobila u vrijeme Ive Sanadera. Osvetoljubivi narcis prvo je maknuo s ekrana Mislava Bagu, da mu se osveti za strašno poniženje koje mu je ovaj nanio razornim, briljantnim intervjuom u kojem je svemoćnom premijeru, između ostalog, u brk skresao: “Nećete vi mene učiti kućnom odgoju.” Bio je to jedan od najsvjetlijih momenata hrvatske televizijske povijesti. Sanader je sačekao koji mjesec i Bago je morao na Novu TV. Tako je komercijalna televizija dobila svoje najmoćnije oružje protiv neprijateljske žive sile i tehnike. Potom je instalirao ekipu Dijane Čuljak i Hloverke Novak Srzić, ukinuo “Otvoreno” u kojem je bio jedan desni, a drugi lijevi voditelj, postavivši oba desna. Onda je malo-pomalo ukinuo sve informativne sadržaje i postavio kvazireligiozni program Branimira Bilića – konačno, religija jest opijum za narod. Ideja svih tih promjena bila je lobotomizacija javne televizije, kako slijepa javnost – pored zdravih očiju – ne bi primijetila pljačku. I tako je i bilo. Da nije bilo Angele Merkel i da ta svinjarija nije uzdrmala Deutschland, i danas bi sve išlo po starom.

Novi vrh televizije imat će težak zadatak. Gigante poput HTV-a teško je reformirati, to su inertni mehanizmi na koje su nadovezani milijarde kuna teški kriminalni interesi. Ali važno je da je počelo i, još važnije, da je počelo dobro.

PLODOVI ZEMLJE

Sudbina “Plodova zemlje” paralelna je sudbinama svih hrvatskih proizvodnji, naročito one najtegobnije, poljoprivredne. Voditelja treće najgledanije HTV-ove emisije, Vlatka Grgurića, ne samo da nitko ne doživljava kao poznato TV lice, već ga značajan dio javnosti uopće ne poznaje. A riječ je o majstoru televizije. Treba reći da je svaka naša čitačica vremenske prognoze, od Aleksandre Mindoljević do Renate Sopek, postala zvijezda, o loto djevojkama, od Suzane Mančić do Tine Katanić, da i ne govorimo. No marljivi, skandalima neskloni, ozbiljni ljudi, fokusirani na svoj posao, ovdje su predestinirani luzeri, nema tu druge.

Zadnja, 1667. emisija, bila je, prema davno uspostavljenom standardu, izvrsna. To je jedina emisija čiji urednici idu na teren, po štalama i oranicama, po šumama i gorama naše zemlje ponosne. Vlatko Grgurić napravio je sjajan prilog o proizvođačima mlijeka. Od početka ove godine u Hrvatskoj ih je 3.700 manje! To je kataklizma, a da nije “Plodova zemlje” naši bi mediji taj skandal prikazali s ravnodušnošću kojom inače govore o Pakistanu ili Indoneziji. Svakoga dana ključ u bravu stavi 25 farmera. Paradoksalno, otkup mlijeka povećan je za pet posto u odnosu na lani, pa barem u nečem napredujemo. Ipak, nestanak je zajamčen većini farmi koje imaju do 15 krava, a one u Austriji, kaže Grgurić, predstavljaju temelj poljoprivrede. Odličan je bio i prilog o eksperimentalnoj proizvodnji pljesnivih sireva u Tounju. Jedna se obitelj sjetila u obližnjoj pećini proizvoditi sir sa specifičnom plijesni, takozvani tounjski pljesnivac. Kako im je država pomogla? Tako da je odmah poslala inspekcije, da vide kako su ušli u pećinu. Naša je država poljoprivrednicima jedva malo korisnija od mraza, koji je ove godine samo voćarima nanio štete od 970 milijuna kuna. Tu se država, dakako, nije žurila slati svoje ljude na teren…

AUSCHWITZ ILI BIJEDA HRVATSKE DOKUMENTARISTIKE

Otišao je Đelo. Da ga Bruno Kovačević nije onako gromopucateljno reklamirao, vjerojatno bi i dalje ostao čovjek koji za naš novac ostvaruje svoje snove. Tko bi micao Đelu, instituciju, da na nju nije pala sjena? Ovako, za veliku slavu velika kazna, kako reče De Gaulle. Nasljednik mu je nepoznat netko. Najbolje da takav i ostane. Dobre dokumentarce – poput ovoga o Auschwitzu – mogla bi kupovati i Vrdoljakova baba Lončaruša. Nije problem HTV-u proizvesti nasljednika Đeli – samo bi kripl mogao loše raditi taj bogovski posao – problem će biti popuniti prazna mjesta aktualne hrvatske dokumentaristike, koja ultimativno moraju zamijeniti aktualni eskapizam. Kada ćemo čuti da je neki naš urednik naručio-snimio-pustio dokumentarac o Ivi Sanaderu? O propasti hrvatskih giganata (“Rade Končar”, “Prvomajska”, brodogradilišta, “Đuro”)? O samoupravljanju? O prodaji svih hrvatskih banaka? O rodnom mjestu korupcije, majke svih naših zala? Kada ćemo dočekati našu inačicu Michaela Moorea?

Hrvatsko društvo odbija svaku ideju refleksije. Razlog tome je oportunizam, a cijena posvemašnje propadanje (vidi pod “Plodovi zemlje”). Elitne termine zauzimaju emisije o dinosaurusima. Šokantno, nevjerojatno, skandalozno i – glupo! Budu li naši potomci za jedno 200 godina o nama i našim životima sudili na temelju naše dokumentaristike, zaključit će da smo živjeli u neka dosadna vremena. A zaključak će biti kriv. Točno bi bilo reći da smo živjeli u vremenima kada su pametni šutjeli, budale govorile, fukara se bogatila, a Hloverka se na ekranu iščuđavala odakle, za ime boga, ta korupcija. Čisti krimić!