Kutle i Maček preuzimaju Hrvačićeve radije

Poput loše savjesti pojavio se posljednjih tjedana Miroslav Kutle ponovno na hrvatskoj medijskoj pozornici, gdje ga dugo nije bilo u značajnijoj mjeri. Doduše, bio je prisutan u vidu sjenke što viri iz pojedinih manje utjecajnih listova, ili kao utjerivač milijunskih dugova od velikih te žešće kompromitiranih igrača u branši, kao što je Ninoslav Pavić, ali njegovo ime gotovo da se nije spominjalo. Pavić mu je nedavno, koliko čujemo, isplatio svoje, e da bi prvi naš medijski mogul – iz vremena dok se taj izraz nije ovdje ni koristio – u međuvremenu bacio oko na drugog mu starog partnera Jurja Hrvačića, najvećeg radijskog poduzetnika.

Hrvačić je danas navodno pod krajnje gadnim pritiskom Kutlinih eksponenata, čak na rubu progonstva iz dviju medijskih kuća koje je razvio, Narodnoga i Obiteljskog radija, i čiji je suvlasnik. No, dok se to još mjestimično i spominje u javnosti, Novosti su dočule ponešto o diskretnoj upletenosti jednoga novijeg Kutlina partnera u dramatičnim zbivanjima oko preotimanja Hrvačićeva posjeda: Ratka Mačeka.

Sjećanje na Grupo

Telefonirali smo bivšem savjetniku za odnose s javnošću bivšeg premijera Ive Sanadera, a i danas njegovim lojalnim pratiteljem na optuženičkoj klupi, no Maček nam je odgovorio da, jasno, nema ništa s tom pričom oko Hrvačića. Nazvali smo i potonjeg, no taj već negira postojanje ukupne problematike; s Kutlom odavno nije ni u kakvom odnosu, dok s Mačekom nikad zapravo nije niti bio. Izvor ove redakcije, pak, tvrdi posve suprotno, a garantiramo da je kvalitetno informiran. Po njemu je riječ o surovom preotimanju tržišne kontrole nad, otprilike, trećinom domaćeg radijskog etera, što ga je Juraj Hrvačić povezao u lani uspostavljenoj mreži Totalni FM. Ali, vratimo se nakratko u malo dalju prošlost.

Kutle i Hrvačić surađivali su još prilikom osnivanja Obiteljskog radija, sredinom pretprošlog desetljeća, a kasnije su se zajedno pojavili, makar nakratko, i u grandioznoj Aferi Grupo. Tada je skupina medijskih smutljivaca – Kutle, Pavić, Vinko Grubišić – uz Tuđmanova adlatusa Ivića Pašalića, sklopila ugovor o tajnom preuzimanju informativnog prostora, radi ostvarenja većeg profita i političkog utjecaja. Hrvačićevo ime, spominjano među trećepozivcima, nije ostalo ukaljano u mjeri kojom su se zakitili ostali protagonisti, ali ga je sama veza s Kutlom nastavila opterećivati i ubuduće.

Teško je rekonstruirati suvlasničke odnose i stvarna vlasnička pokrića nad Obiteljskim radijem, kasnije Antenom Zagreb, kao i Narodnim, odnosno Radio Croatijom. Ubilježbe na Trgovačkom sudu nisu u dovoljnoj mjeri pratile realno stanje posjeda, budući da je Kutle neprestance kružio – i sužavao krugove – oko te medijske imovine, samo djelomično Hrvačićeve. A prije dvije godine, Miroslav Kutle ostvario je nešto značajniji prodor kroz Hrvačićevu obranu, te se nanovo progurao među formalne, službene utemeljitelje Obiteljskog radija. Ipak, ostvarivao je interes prvenstveno preko javno isturenih suradnika, da bi tako ostalo i do danas.

Prema raznim već publiciranim informacijama, Kutlin je glavni adut pritom Ivan Jurić Kačunić, koji je prije mjesec dana upisan kao jedini osnivač ili član Narodnog radija d.o.o, iako Hrvačić navodno još raspolaže svojom polovinom. Jurić Kačunić nije želio za Novosti prokomentirati relacije u trokutu s Kutlom i Hrvačićem; uputio nas je na trgovačko-sudski registar koji je, kaže, jedini relevantan izvor.

Pašalić kao uzor

Ratko Maček pojavio se u ovoj priči za vrijeme naglog karijernog uzleta pri skutima Ive Sanadera, u funkciji kozmetičara javne slike premijerove i općenito državne svakodnevice. Ali, on nije bio glasnogovornik poput gomile drugih, nego kudikamo ambiciozniji tip; nešto nalik Pašaliću u ono vrijeme. Upleo se tako Maček duboko u malverzacije s Fimi medijom, zbog kojih je danas na sudu, ali i u druge sumnjive poslove. Nakon pada Sanaderovog, Maček je unaprijedio marketinšku suradnju s njegovom nasljednicom Jadrankom Kosor, te se utjecajem još neko vrijeme održao na površini.

Iz toga doba potječe Hrvačićeva kontrola etera u široj varaždinskoj regiji, budući da mu je za te potrebe upravo Maček prodao svoju firmu Mea Media. Ali, prema informacijama kojima raspolažemo, čini se da su se negdje usput dobro sporazumjeli Ratko Maček i Miroslav Kutle, te uzeli reketariti Jurja Hrvačića. Bilo da im se ne čini pouzdanim kompanjonom, ili ga naprosto već smatraju izlišnom pojavom, sva je prilika da su mu namijenili neopozivo uklanjanje s upravnih, menadžerskih te uredničkih pozicija na Obiteljskom i Narodnom radiju, i to im sad u velikoj mjeri polazi za rukom.

Mimo svih drugih kriterija, iznuđivači se navodno ravnaju po klasičnoj lihvarskoj špranci gdje vrijednosti počivaju i na razmjerno fiktivnim ulozima, a rastu dalje uglavnom proizvoljno, dok žrtva ne ostane s gaćama na štapu. Kutle se utoliko zacijelo poziva na davne svoje intervencije kod Pašalića, a ne samo na eventualni financijski zajam. Maček također ne bi bio to što jest da ne pokuša materijalizirati usluge što ih je Hrvačiću osigurao prije nekoliko godina.

Tako i ne treba dovoditi u pitanje navode da je crni marketinški servis, pod upravom Ratka Mačeka i autoritetom razbojnički uzurpirane države, presudno hranio veliki dio privatnih medija oglašivačkim profitom. Ali, u međuvremenu je to isto logističko društvo – kojem je, svima ponaosob, loše krenulo – Hrvačiću namjestilo dvostruku zapovjednu liniju. Ivan Jurić Kačunić i Hrvoje Barišić, suvlasnik Obiteljskog radija, tj. Antene, uveli su nedavno u radnju i Roberta Jukića. Posrijedi je bivši menadžer Hrvatske pošte, kao i drugih poduzeća, kojeg bi se zbog stanovitih intrigantnih dubioza moglo nazvati i, onako prisno, kontroverznim.

Zakašnjeli gubitnik

Jukić je postavljen za prvog čovjeka Media Mixa, tvrtke koja usmjerava oglase na Obiteljski i Narodni radio, samim tim provodeći glavne novčane tokove u biznisu. U sukobu je s Hrvačićem, zapravo se govori da je vodeći operativac na njegovu izguravanju, ali osobno to negira. Kad smo ga nazvali, događaje je sveo na puko razmimoilaženje u načinu poslovanja na medijskom i marketinškom tržištu. I tvrdi da o današnjem odnosu Hrvačića s Kutlom i Mačekom ne zna baš ništa.

Ne bude li se u nastavku štogod promijenilo, Juraj će Hrvačić propasti kao zakašnjeli gubitnik u staroj petljavini s ključnim negativcem rane medijske privatizacije u Hrvatskoj, i s još jednim od novijih iz te fele. Ako ga u ime nekih poznanstava ne spasi npr. SDP – mada je Hrvačić politički kronično bezbojna figura – o glavu će mu se obiti sve tikve što ih je s njima uzgajao, i bit će za to uglavnom sam kriv. Ipak, ova afera nosi sobom i određeni širi značaj, negoli se tiče muka tek jednog zabludjelog biznismena.

Vlast ima mogućnost, pa svakako i obavezu, raščistiti dublji problem medijskog sektora: pitanje suvlasničkih odnosa i utjecaja koji kroje ne samo diobu pripadajućeg tržišnog prinosa, već i društvenu zbilju. To dvoje, naravno, u tijesnoj je vezi, gdje jedno služi manipuliranju drugim. Zato laka srca prognoziramo da neće doći do opće katarze, nažalost, dok će se Hrvačić – opet, baš zato – možda nekako i provući.