Ustanak – posljedica ustaškog terora
Preko hiljadu ljudi skupilo se u subotu, 28. jula, na narodnom zboru u mjestu Srb u južnoj Lici kako bi u organizaciji Srpskog narodnog vijeća i općine Gračac obilježilo 71-godišnjicu podizanja ustanka protiv okupatora i domaćih izdajnika koji je pod vodstvom Komunističke partije Jugoslavije podignut u Lici i zapadnim dijelovima BiH. Među okupljenima su bili i čelni ljudi i vijećnici srpske manjinske samouprave, srpskih organizacija, brojni rukovodioci i aktivisti Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH (SABA RH), kao i više istaknutih javnih ličnosti.
– To je dan zajedničkog ustanka Srba i Hrvata koji su pod zastavom slobode počeli borbu protiv okupatora i onih koje su okupatori doveli na vlast kako bi Hrvatsku učinili njihovom saveznicom, definirao je jasno bivši hrvatski predsjednik i počasni predsjednik SABA RH Stjepan Mesić kome su okupljeni često aplaudirali.
Smrt fašizmu
– Ovo je dan koga se neki trebaju sramiti i hodati pognute glave, ali to nismo mi okupljeni, rekao je predsjednik SNV Milorad Pupovac, ističući da se u Srbu ne odaje počast onima koji su pozdravljali pozdravom “Za kralja i otadžinu” ili “Za dom spremni” već “Smrt fašizmu -sloboda narodu'”. Naglasio je da je zadatak današnjih antifašista da se obnove spomenici i sjećanja koji su uništavani i brisani u proteklih 20 godina, iako, kako je rekao, “nemamo iluzije da će se to brzo promijeniti”.
Pupovac je podsjetio da je ustanak bio logična posljedica ustaškog terora i genocida.
– Prije ustanka u Srbu dogodili su se ustaški pokolji u Gudovcu, u Veljunu, u Prekopi kod Gline, u Banskom Grabovcu, a formiran je i logor smrti u Jadovnom, dok su u kaznenim ekspedicijama tokom juna u Suvaji i drugim selima blizu Srba pobili preko 350 ljudi, među kojima i žene i djecu. A o ratnom zajedništvu između Srba i Hrvata svjedoče žrtve pripadnika Desete Dalmatinske udarne brigade koji su poginuli u borbama za Srb tokom rata, kao i poštovanje ovog naroda prema toj zajedničkoj borbi, rekao je Pupovac.
Također je osudio četničke zločine nad Hrvatima počinjene u avgustu 1941. godine
– S tugom moram govoriti o žrtvama ovdašnjih hrvatskih sela Borićevca ili Brotnje. Žrtve su pale kao rezultat zvjerstva četničkih grupacija koje su djelovale početkom ustanka. Oni nisu imali ideju zajedništva i ideju zajedničke slobode kao što su imali antifašisti i partizani, rekao je Pupovac.
Po njegovim riječima, treba se boriti protiv deklarativnog antifašizma koji bi da ostavi formu, ali da redizajnima sadržaj. Pupovac je rekao i da danas nije potreban oružani antifašizam kakav je bio od 1941. do 1945. godine, ali da je potrebna borba za antifašističke vrijednosti.
– Antifašizam nije bio samo borba za goli život već i borba za socijalnu pravdu i jednakost, te borba za bratstvo i slogu među narodima. Takav antifašizam treba danas nama u Hrvatskoj, rekao je uz Pupovac uz gromke aplauze.
Predstavnik Šeste udarne ličke i 35. divizije Savo Todorić naglasio je da je ustanak podignut jer su prije njega ustaše pobile na hiljade ljudi. Naglasio je veliki doprinos naroda Like koja je dala 54.000 učesnika NOB, od kojih 15.158 boraca, a između njih 55 narodnih heroja i 2.662 nosilaca partizanske spomenice. Poginulo je 18.102 stanovnika Like, a uništeno je 28.600 kuća zbog čega je bez krova nad glavom ostalo 60.000 ljudi, rekao je Todorić.
Partizanske pjesme
Zamjenik načelnika općine Gračac Milan Tankosić rekao je da su se partizani puškama borili za bolji život.
– Borba 1941. godine bila je borba za suštinske vrijednosti čovjeka. Danas nam nisu potrebne puške, ali se za bolji život i dalje treba boriti, rekao je Tankosić.
Prije govora vijence su na spomenik ustanku, obnovljen prije dvije godine, položile delegacije 6. ličke divizije, Srpskog narodnog vijeća i općine Gračac, ambasador Srbije u Hrvatskoj Stanimir Vukićević, kao i predstavnici antifašista Siska, Zadra, Bosanskog Petrovca i Drvara, dva mjesta u BiH koja su također bila oslobođena u ustanku.
Uslijedio je kulturno umjetnički program na kome su nastupili KUD “Drvar”, KUD “Sveti Sava” iz Tenje kod Osijeka i vokalna ženska grupa iz Gračaca, pri čemu su uz narodne pjesme i plesove, bile zastupljene i poznate partizanske pjesme. Nastup na platou pratio je velik broj ljudi koji su trud izvođača pratili pljeskom, ali su je dio ljudi ipak prednost dao čekanju u redu za besplatni grah koga je podijeljeno 1.400 porcija. Sve je bilo mirno, pa ni policija ni hitna pomoć nisu imali posla.
Demonstranti izvan prostora i vremena
Jedino što je kvarilo svečani ugođaj, ali i razdraganu atmosferu bili su urlici s parkirališta ispod brda gdje je spomenik. Tamo je, okruženo žbunjem i kordonom od 200-ak policajaca, 30-ak članova Autohtone Hrvatske stranke prava na čelu s predsjednikom Draženom Kelemincem ponudilo svoju istinu o zbivanjima u Srbu.
Iako su najavljivali da će doći pet-šest autobusa, svoju malobrojnost nadomjestili su poganim jezicima jer su vrijeđali sudionike komemoracije.
– Ako netko želi slaviti četnički ustanak, neka ide u Srbiju i tamo ga slavi, poručio je Keleminec, dok su njegovi istomišljenici nosili transperente i hrvatske zastave.
Da Keleminec i njegovo društvo u crnim košuljama i majicama nogometne reprezentacije žive u nekom svom svijetu, pokazala je i njegova teorija kako je SNV “tajno pomaknuo datum skupa kako bi izbjegao kontramitingaše”. Datum skupa je uredno prijavljen znatno prije i najavljivan je u javnim glasilima, pa i u Novostima koje A-HSP-ovci očito ne čitaju, ali ih povremeno spaljuju.
Oko Srba su hodočastili i HSP-ovci na čelu s Danijelom Srbom, kao i
Predstavnici Katoličke crkve koji ni jednom riječju nisu spomenuli srpske žrtve i ustaški genocid. Zanimljivo je i da za razliku od ranijih godina nije bilo izaslanika državnog vrha niti političara, čelnih ljudi stranaka ni saborskih zastupnika.