Porno klipanijada
Na prošlog tjedna završenom Motovunskom festivalu debitantski film Maje Miloš “Klip”, nakon priznanja na prestižnom festivalu u Rotterdamu, osvojio je Nagradu Bauer za najbolji film “u regiji”. Uradak Maje Miloš nudi prizore neviđene ne samo u postjugoslavenskim kinematografijama, nego vjerojatno nezabilježene i u svjetskim razmjerima, barem ako govorimo o službenim kinematografskim proizvodima izvan pornografske sfere.
Svjetski presedan
Riječ je o nizu seksualno eksplicitnih prizora s tinejdžerskim protagonistima, o scenama očito uprizorenima po uzoru na mainstreamašku pornografsku praksu (od oralnog do analnog seksa, uz izrazitu mušku dominaciju), pri čemu gledatelji ne samo da vide erektirani falus u djevojačkim ustima, nego i izbacivanje sjemena na djevojačko tijelo prilikom svršavanja (autorica je objasnila kako je riječ o umjetnom penisu, no učinak je posve realističan).
Dakle, tako nešto vjerojatno nikad nije viđeno u službenim kino proizvodima s tinejdžerskim protagonistima, tim prije što junakinja Jasna ne samo da je filmski maloljetna, nego je utjelovljuje glumica (izuzetna Isidora Simijonović) koja je u vrijeme snimanja imala nevjerojatnih 14 godina. U tom smislu “Klip” je svjetski presedan i takvu vrstu autorske hrabrosti treba itekako cijeniti – Maja Miloš uspjela je otići dalje i od samog Larryja Clarka (“Kids”, Bully”, “Ken Park”).
No za razliku od Clarka koji skladno povezuje naraciju s karakterizacijom i erotizmom svojih teen likova, Miloš kao da je sebi dala zadatak pod svaku cijenu srušiti sve tabue i strategijom nizanja šokova oboriti gledatelje, neovisno o psihičkoj uvjerljivosti protagonista, njihova ponašanja, odnosa u koje stupaju. “Klip” je film koji od prve do posljednje minute viče “gledajte kako sam provokativan, gledajte kako sam subverzivan”.
Smioni prizori mehanički se nižu u pokušaju oblikovanja nečeg što bi se moglo nazvati “Pričom o djevojci O nježnih godina iz sumornih beogradskih predgrađa”, pri čemu nije jasno zašto je Jasna ultimativno podložna dečku koji joj se sviđa i zašto je takva kučka prema majci koja bez njezine pomoći mora skrbiti o teško bolesnom mužu/ocu. Zar je sve to posljedica intenzivnog konzumiranja turbofolka i opijenosti tzv. porno šikom? Lake dostupnosti internetske pornografije u svim njezinim nepreglednim oblicima?
Siledžija Đole
U početnim dijelovima filma dobiva se dojam da Miloš seksualno nesuzdržane pornofilske mladice prikazuje kao nužno priglupe, no kako se radnja razvija čini se sve očitijim da je autorica silno fascinirana nesputanom tjelesnošću omladine s dna društva, odnosno slikom te omladine kakvu je sama stvorila, predstavljajući je nadasve reprezentativnom za tu društvenu skupinu, što je u najmanju ruku vrlo dubiozno.
Maja je očito fascinirana i patološkim erotskim odnosom Jasne s distanciranim i nasilnim Đoletom, odnosom za koji joj se mora priznati da ga je vodila podosta nepredvidivom putanjom te da je njegova kulminacija u finalu filma prilično efektna. No problem je što mlada sineastica svoj primarni interes za interakciju erotskog i patološkog pakira u predvidljiv okvir društvene kritike, kako bi vlastitu fascinaciju pornofilskom (sado-mazo) erotikom maskirala poželjnim društvenim angažmanom. I uz to je još posegnula za notornim psiho-klišejom: spram teško bolesnog oca naizgled ravnodušna Jasna zapravo gaji duboke i čiste osjećaje.
Uglavnom, “Klip” je film koji je veliku hrabrost na jednoj razini platio stereotipnim pristupom na drugoj, postavši smjesa koja istovremeno impresionira i razočarava.