Vatikanski ugovori nisu ustavni

Počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu nedavno je dodijeljen Josipu Bozaniću “za iznimne doprinose u izgradnji humanijeg društva”. Da li je zaslužio tu počast?

Treba istaknuti činjenicu da je od devet temeljnih UN-ovih inicijativa za ljudska prava i slobode, Vatikan potpisnica samo dviju, od koji je jedna potpisana uz isticanje rezervi. Dakle, bez ikakvog pretjerivanja možemo zaključiti da Katolička crkva ljudska prava, kako ih definira UN, ne priznaje i ne poštuje. Glavni razlog zbog kojeg Katolička crkva ne priznaje ljudska prava, krije se u tome što Crkva ne priznaje temeljno načelo jednakosti svih ljudi koje za sobom povlači zabranu diskriminacije na bilo kojoj osnovi npr. na temelju spola.

Uz to, kardinal Bozanić praktički ništa ne poduzima u vezi kršenja ljudskih prava koja se u Hrvatskoj događaju svakodnevno. Poneki apel s oltara, koji ostaje ograničen na samo određena prava, nije dovoljan da bi zaslužio titulu za izgradnju humanijeg društva. Ne pamtim da je Bozanić ikada reagirao zbog govora mržnje od strane njemu podređenih svećenika, niti pamtim da je ustao u obranu bilo koje diskriminirane manjine u RH. Njegovo zalaganje za socijalnu pravdu deklarativne je naravi jer Crkva dobiva obilne iznose iz državnog proračuna, upušta se u gradnju luksuznih građevina i vlasnica je najviše nekretnina u zemlji, dok većina naroda uistinu jako teško živi.

Unazad nekoliko godina podnesena je ustavna tužba oko tzv. Vatikanskih ugovora za koje se navodi da su protivni Ustavu i preuzetim međunarodno – pravnim obvezama RH. No, umjesto da se sud očituje, tužba se, po svemu sudeći, godinama ignorira iz političkih razloga?

Upravo tako. Spomenuti Ugovori su u suprotnosti s međunarodnim inicijativama o ljudskim pravima koje brane diskriminaciju na bilo kojoj osnovi, a ulaze i u koliziju s Ustavom propisanom jednakošću svih vjerskih zajednica u RH. Hrvatska ni s jednom vjerskom zajednicom nije potpisala ugovor koji bi jamčio privilegije kakve ima Katolička crkva, a s nekima i odbija potpisati bilo kakve ugovore. Spomenute Ugovore Sabor nikad nije smio ni ratificirati jer oni nisu u skladu s Ustavom. Njima se ne štite ni interesi Hrvatske budući da hrvatska strana preuzima samo obaveze, a drugoj strani se jamče samo privilegije bez ikakvih obaveza.

Vladin populizam

Kako komentirate stav Vlade da se ti ugovori neće mijenjati?

Vlada je sklona povlačenju populističkih poteza i time pokazuje manjak odlučnosti u borbi za jednakost za koju se deklarativno zalaže i koju je prema Ustavu dužna štititi. Takvo im ponašanje može samo naštetiti jer smatram da većina njihovih birača podržava reviziju, pa i eventualno ukidanje, spornih Ugovora. Ne može se istovremeno poštovati sekularnost i jednakost i pristajati na čuvanje privilegija Crkve.

Jedan od prijedloga je da RH treba ukinuti financiranje Katoličke crkve iz državnog proračuna i raspisati crkveni porez kojim će vjernici financirati svoje vjerske zajednice.

Ključan je nedostatak političke volje. Dobrovoljno financiranje vjerskih zajednica bilo bi najpoštenije jer bi time bile obuhvaćene i one vjerske zajednice s kojima Vlada ne želi potpisati ugovore, a čiji su članovi također porezni obveznici. Time bi i ireligiozni bili pošteđeni vjerskog poreza. Financiranje vjerskih zajednica nije stvar od zajedničkog interesa, odnosno stvar solidarnosti kao što je to kod školstva, zdravstva i sl. Nelegitimno je i financiranje određenih vjerskih zajednica temeljiti na statističkim podacima. Oko njih postoje i ogromni metodološki propusti. Izjašnjavanje katolikom na popisu stanovništva, kao ni čin krštenja, ne mogu se uzeti kao znak želje za financiranjem Crkve.

Nedavno je Sindikat državnih službenika i namještenika upozorio da su djelatne vojne osobe pod prijetnjom disciplinskih mjera morale sudjelovati na misi. U mnogim osnovnim školama, prvi i zadnji dan školske godine obilježavaju od škole organiziranim odlaskom na misu…

Povodom nedavnog incidenta s Hrvatskom vojskom Protagora je poslala pismo predsjedniku Republike s molbom da prema zakonu sankcionira one koji zakon krše. Što se diskriminacije u školama tiče, tu se redovito obraćamo nadležnim institucijama koje redovito ostaju gluhe. Na kraju se dogodi da oni koji su prijavili diskriminaciju samo budu dodatno viktimizirani.

Crkvena autokracija

Zašto treba inzistirati na uklanjanju vjerskih simbola iz javnih ustanova?

Smatram da treba inzistirati na Ustavom zagarantiranoj jednakosti svih građana i svih vjerskih zajednica u RH. Većina religijskih simbola su istovremeno i kulturni simboli, ali to ne znači da privilegiranje samo jednog takvog simbola nije diskriminacija. Budući da se država treba prema svima ponašati jednako, treba inzistirati da se u javnim ustanovama mogu isticati ili simboli svih vjerskih zajednica, pa i oni ireligioznih, ili da se ne ističe nijedan. Jednostavno, nema opravdanja za privilegiranje simbola samo jedne religije.

Rezultati recentnog istraživanja pokazuju da, kad su u pitanju stavovi koje Crkva službeno plasira u javnosti, postoji jaz između onoga što misli većina katolika i onoga što zagovara crkveni vrh. U čije ime govori Crkva?

Kratko i jasn kler Katoličke crkve govori isključivo u svoje ime. Crkva nije organizirana demokratski, već autokratski – kler nije izabran od strane vjernika na ikakvim izborima. Konačno, ni sam kler ne bira svoje službene predstavnike. Relevantna istraživanja pokazuju da se stavovi klera drastično razlikuju od stavova većine vjernika, a jasno je i da vjernici kleru nisu potpisali punomoć da ih mogu zastupati. Dakle, vrh Katoličke crkve može pravovaljano zastupati samo sebe.

Hrvatska je nominalno sekularna Republika, no, koliko je to ona u stvarnosti s obzirom da je npr. vjeronauk de facto obavezni predmet, ali i s obzirom na povlašteni položaj Crkve?

Ugovori sa Svetom Stolicom u mnogo čemu ugrožavaju sekularnost, jednakost pa i samu suverenost RH. Vjeronauk je samo jedan od problema, možda i najveći jer se njime Katoličkoj crkvi u javnim školama pruža ideološki monopol za indoktrinaciju novih naraštaja. Naime, ono što naučava Crkva, ponekad nije u skladu s inicijativama o ljudskim pravima, hrvatskim zakonima o diskriminaciji, niti s dokazanim znanstvenim činjenicama. Uz to, iako predavače vjeronauka u javnim školama financira Ministarstvo obrazovanja, njih odabire Crkva u skladu sa svojim pravilima koja su često u koliziji sa zakonima RH. Tako Crkva može otpustiti nastavnika javne škole jer je npr. razveden ili crta karikature predstavnika klera. Dakle, zbog vjeronauka RH gubi suverenost donošenja odluka o javnom obrazovanju i u hrvatske škole se na mala vrata uvodi i kanonsko pravo koje očito funkcionira i na Katoličkom Bogoslovnom fakultetu. Taj fakultet također financira spomenuto Ministarstvo, a tamo čak i nenastavno osoblje mogu činiti isključivo katolici jer se u uvjetima za zapošljavanje traži i krštenica. Time se RH uvlači u diskriminaciju vlastitih građana što je nedopustivo.