Dobio ulicu, ali ne i obilježeni grob

Pošto je u oktobru 2010. ispravljena višegodišnja nepravda prema svjetski poznatom kiparu Vojinu Bakiću, time što su mu djela uvrštena u postav zagrebačkoga Muzeja suvremene umjetnosti a jedna od obližnjih ulica nazvana njegovim imenom, moglo se zaključiti da o umjetnikovoj ostavštini šira društvena zajednica počinje voditi veću brigu od njegovih nasljednika. Naime, posljednje Bakićevo počivalište na groblju Mirogoj mogao je pronaći tek netko dobro upućen: na obiteljskoj grobnici kraj pravoslavne kapelice i arkada uklesano je samo ime kiparove supruge Ljube, umrle 1951. te uz pokrajnje stablo prislonjena drvena krstača sina mu Zorana, koji je preminuo u januaru 1992., godini potkraj koje završava i Vojinov život.

S vremenom istrunula krstača Bakićeve majke Jele i ona kipareva nestale su prije nekoliko godina, a nove nisu postavljene. – To je ipak stvar njegovih nasljednika, unučadi Ane, Vjere i Srđana, koji imaju prava na grobnicu – kaže dugogodišnji Vojinov prijatelj Dušan Matić.

Natezanja oko naslijeđa

Na drugoj zagrebačkoj uzvisini, Rokovu perivoju, umjetnikov je atelje, kupljen početkom 1956. novcem od prodaje porodične kuće u Bjelovaru, nakon što mu je prvi atelje uništen u požaru; nekadašnja mrtvačnica temeljito je obnovljena i u njoj je kipar stvarao tridesetak godina. No, po danas devastiranoj zgradi razbijenih prozora i urušena krova, okruženoj hrpama otpada i obrasloj u korov, nitko ne bi zaključio da su upravo tu nastajale poznate umjetnine. Natezanje oko ateljea počelo je još dok je Bakić, teško bolestan, ležao u bolničkom krevetu. Kipareva je snaha bez dozvole i znanja vlasnika ušla u stan i atelje, prisjeća se Matić, i nije ih željela napustiti ni nakon što je podignuta tužba za smetanje posjeda, za koju ročište, uslijed umjetnikove smrti, nije ni održano.

Početkom februara 1993. predstavnici Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture popisali su u ateljeu 61 umjetninu i druge pokretnine, no pitanje je što je od toga kulturnog blaga ostalo; prema Matićevim riječima, na smetlištu oko ateljea nakon Bakićeve su se smrti znale naći makete, skice, dijelovi skulptura… – Atelje je počeo naglo propadati nakon Bakićeve smrti, pa su njegovi prijatelji predložili Gradu Zagrebu da se ondje sagradi muzej, što je tadašnja gradonačelnica Marina Matulović Dropulić prihvatila. No, Bakićeva je snaha, kao nasljednica, odbila otkup ateljea i umjesto toga zahtijevala da se za muzej osposobi prizemlje zgrade, nakon što se za obitelj sagrade dva trosobna stana – kaže Matić.

Osim unuka, koji su rješenjem zagrebačkog Općinskog suda u Zagrebu 29. aprila 2003. postali nasljednici 5/8 ateljea, 3/8 ima i Tatjana Bakić Frenkl, kći Vojinova brata Milana, koji je ubijen u ustaškom logoru na Jadovnom,. – Na nju su zaboravili, nisu je obavijestili ni kad se pregovaralo s Gradom – govori Matić.

Novi sjaj u Gajevoj

Muzej nije sagrađen, atelje i dalje propada, od ulice ga dijele zahrđali komadi armature nekadašnje ograde i ostala provizorna skalamerija. U kući živi Biserka Fantin, koju je Zoran Bakić upoznao prije smrti u bolnici; upućeni kažu da s vremena na vrijeme prodaje Bakićeve radove na buvljaku na Britancu. Tmurne tonove donekle ublažava to što je Bakić, zajedno s Edom Murtićem, Julijem Kniferom i Ksenijom Kantoci, dobio svoju ulicu kod MSU-a.

I to se, istina, dogodilo nakon višegodišnjeg natezanja. Najprije je 2005., na okruglu godišnjicu kipareva rođenja, odbijena privatna inicijativa, potom i prijedlog srpskih organizacija, da bi plodom urodio tek zahtjev iz kulturnjačkih krugova. Imenovanje ulice po Bakiću značajno je i stoga što je, nakon masovnih preimenovanja devedesetih, jedna zagrebačka lokacija nazvana po pripadniku srpske nacionalne zajednice.

Premda se ne diči nekom duljinom, Bakićeva ulica pristojna je i moderna prometnica, uz koju se redaju nove stambene zgrade s prodavaonicama i kafićima u prizemlju, a ima i zelenila, uz koje bi sjajno pristajalo neko od sačuvanih ili obnovljenih umjetnikovih djela: poput, primjerice, “Bjelovarca”, koji je u prisutnosti tadašnjega državnog vrha u decembru 2010. otkriven u Bjelovaru ili “Razlistane forme” na početku zagrebačke Gajeve ulice. Ta Bakićeva skulptura, doduše, trenutačno nije na svom postolju, no razlog tome nije vandalizam ili nemar, nego obnova – na osnovi je proljetos uočena pukotina i sada je na restauraciji u Ljevaonici umjetnina ALU-a, no uskoro će šetači zagrebačkom špicom i slučajni prolaznici opet moći uživati u njenom novom sjaju.