santo subito

VATERPOLO, HRVATSKA-CRNA GORA

Čovjek malo dobije internacionalne pohvale (u Novostima) i odmah se umisli, da ne kažemo izbezobrazi! Mićo Dušanović, na ovim stranama ne tako davno pohvaljen zbog poznavanja Winnie The Pooha i pokuđen zbog netrpeljivosti prema Danielu Craigu, okomio se na športske komentatore BBC-a, koji, kako je izvolio prezrivo primijetiti, u prijenosima znaju reći samo jednu riječ: „Fantastic!“ (to valja izgovoriti s američkim naglaskom – fen –tastik!). Ljudi s BBC-ija su, smatra Mićo, indolentni mužeki. Da su čuli njegov prijenos utakmice Crna Gora – Hrvatska,  u kojemu  je  imao dvostruko bogatiji rječnik od reportera Gordog Albiona (s „Uff!“ i „Ajoj“ nadmašio ih je 100 posto), vidjeli bi kako se to radi. Mogao je Mićo dodati još i  “kuku”, “lele”, “avaj” ili “ajme”, no nije džentlmenski protivnika cipelariti kad je već na zemlji, iovako ih je u crno zavio.

SKICE ZA PORTRET

Novi vrh Prisavlja ima ideju da u pauze nogometnih utakmica ubacuje „Skice za portret“. To su televizijski krokiji umjetnika. Prije par tjedana imali smo priliku vidjeti kako to izgleda kad je u pauzi Dinamove utakmice emitiran kroki jednog zagrebačkog fotografa. Emitirano je dvije trećine filma, a onda, hops: giljotina! Filmu je odrezan kraj, i uletjeli smo ravno na zeleni travnjak Maksimira…

Plasirati nogometnoj publici elitističke kulturne portrete ekvivalentno je ideji da se u pauzama kick-boksa puštaju Schumanove skladbe. Teško da ima stvari koja bi nogometnu publiku više razjarila. To izgleda kao kad Bata Stojković, u Balkanskom špijunu, ode u operu kako bi pratio podstanara i njegovu švalerku.

– Znači stvarno si bio u pozorištu?, pita ga žena.

– Da, uzvraća on.

– Eh, šta čovek sve mora da otrpi zbog razbojnika… (brat Đura).

DNEVNIK TRI

Edi Škovrlj ugostio je u Dnevniku tri Dragu Pilsela, na temu „Tesla svetac“.  Dobar izbor  za raspravu o pitanjima tko želi kanonizaciju čovjeka iz Smiljana, je li to moguće, i je li opravdano. Trezveni Pilsel proveo nas je kroz delikatnu temu ekspertski, ekumenski i vrlo ekonomično, bez previše riječi. Inicijatori – grupa  Srba iz Sjeverne Amerike, društvo Nikola Tesla i njegov čelni čovjek, Nikola Lončar – upućuju na prvi pogled na zaključak kako motiv ove zamisli nije sakralizacija znanstvenika, nego srbizacija globalne pop ikone, odnosno kao pozadinski motiv, reifikacija nacije. Stari trik. Pilsel objašnjava da tomu, ipak, nije tako. Riječ je o ljudima koji ne štuju genija zbog  plemenskih poriva, već zbog njegove veličine. No Tesla, kaže Pilsel, vjerojatno ne može postati svetac – barem ne tako skoro – i to zato što se postupak kanonizacije u Srpskoj pravoslavnoj crkvi bazira na dokazima o postojanju kulta u narodu. Tesla jest na svaki način činio čuda, živio je kao svetac, pa i iznad standarda mnogih svetaca, žrtvovao se, možda – za vjeru i sasvim sigurno – za  narod (štoviše, za sve narode, baš prema naputku svetog Pavla – „Nema Židova ni Grka, gospodara ni roba, muškarca ni žene, svi ste braća u Isusu Kristu“) – no Tesla nije bio niti jest predmet vjerskog kulta u užem smislu riječi. Ljudi širom planete masovno ga štuju, ali to štovanje bi se teško dovelo u vezu s uskokršćanskim poimanjem vjere. Upitno je i koliko je sam Tesla bio vjernik, a za Crkvu djela bez vjere jednako su mrtva kao i vjera bez djela.

Nikola Tesla izumio je čuda koja i danas čine dobro cijelom svijetu, jednim je jedinim potezom ruke otpisao milijune dolara duga Georgeu Westinghouseu, cijeli je život radio samo za opće dobro, govorio je osam jezika, imao je fotografsko pamćenje, znao je cijelog Fausta napamet, i to još na njemačkom, nije poznato da je ikomu načinio neko zlo pa ga mi, štovatelji, i bez potvrde Crkve možemo smatrati svetim čovjekom, već sad. Santo subito, što god rekli teolozi.

REKLAMA ZA HRVATSKE ŠUME

Nekakav mrčipara koji nikada nije vidio ni šume ni stabla ni debla smislio je spot za zaštitu šuma kojim nas HTV kinji cijelo ljeto. U spotu progovara sladunjavi dječji glas, što odmah navodi na sumnje. No sadržaj teksta otklanja sve nedoumice. U spotu se, naime, tvrdi da „jedno deblo  grije kuću cijelu zimu“. Kakvo to deblo može grijati kuću cijelu zimu, kukala vam majka!?  Sekvoja „General Šerman“  koja ima volumen od 1490 kubika!? Sigurno, ali takve kod nas ne rastu. Sirota bukva, grab ili, ne daj bože, niskokalorična smreka, za jače zime (-30) izgore za tjedan-dva, najdulje mjesec. Možda je autor spota mislio na Sejšele ili Jamajku. Tamo bi  naša bukva vjerojatno, izdržala cijelu zimu. No kakve to veze ima s nama? Netko je potrošio deset minuta da sastavi uvredljivo glup tekst, uzeo arhivsku snimku šume, i vjerojatno, potpisao sjajan ugovor na velik iznos. Novac naš, ideje vaše, kao kod Ostapa Bendera. „U šumi se smijemo izgubiti, ali ne smijemo izgubiti šume“, tvrde autori na kraju priloga. Pilana neviđena!

DNEVNIK

Ravnateljica porezne uprave Nada Čavlović-Smiljanec hvali se da je već naplatila 8 milijuna kuna poreznog duga. I račun od 50 milijardi, nema nikakve sumnje, započinje s prvih osam milijuna. Još tomu treba dodati i po 500 kuna nagrade građanima koji prijave utajivače poreza, pa da vidimo čija mama crnu vunu prede. To podsjeća na ucjene s Divljeg zapada, „Traži se živ ili mrtav, nagrada…“

Socijalist Slavko Linić uvodi u Hrvatsku kapitalizam. Nije to stranačko pitanje, to je epohalna razdjelnica. U tom je sustavu čovjek čovjeku vuk, lovac na ucijenjene glave, konkurent, takmac, neprijatelj, suparnik… Sve do sad, toga u ovoj zemlji nije bilo. Većina je slavenskih naroda zadnjih 200 godina bila duboko podijeljena po liniji  „narodnjaci“ vs „europejci“, pa smo imali Dostojevskog nasuprot Turgenjeva, Vuka nasuprot Dositeja, Krležu nasuprot Budaka, patrijarhalnu zadrugu nasuprot moderne obitelji, plemensku solidarnost nasuprot sustava konkurencije,  mobu nasuprot angažiranja tvrtke,  opraštanje poreza nasuprot plaćanju, zapošljavanje rodijaka nasuprot meritokraciji… Nije Ivo Sanader bio neka iznimka u društvenoj tradiciji, nego naprotiv, tek njen najekstremniji izdanak. Hrvatska ne bi imala 550 000 „boraca“ da prije toga nije imala „subnorovce“, HDZ ne bi stvarao tako masovnu klijentelu da mu već prije toga teren nije pripremio SKH.  Boračke penzije, zna svatko tko je živio u tim krajevima, uništile su Liku, Kordun i Baniju, kao što danas lažni veterani uništavaju sve krajeve u kojima postoje kao masovna pojava. Dobitnici su gubitnici, renta je karta za nestanak, parazitizam je samoubojstvo na rate. Utoliko je pitanje hoće li ova Linićeva akcije uspjeti, ili ćemo biti svjedoci samo još jednog pompoznog pirotehničkog manevra, iza kojega će se sve nastaviti po  starom. Dogodi li se to, nema nam spasa, izgibosmo!