Sloboda, jednakost, Muslimansko bratstvo

U lipnju izabrani egipatski predsjednik Mohamed Mursi, kandidat Muslimanskog bratstva (MB), povukao je prošlog tjedna iznenađujući potez smijenivši maršala Mohameda Huseina Tantavija, ministra obrane i predsjednika Vrhovnog vijeća obrambenih snaga (VVOS), vojne hunte koja je Egiptom vladala od početka “revolucije” u ožujku prošle godine.

Uz Tantavija smijenjeni su i šef vojnog stožera Sami Anan te zapovjednici kopnene vojske, avijacije i mornarice. Istoga dana Mursi je objavio novu ustavnu deklaraciju kojom se poništava ona koju je sredinom lipnja donio VVOS, a koja je vojsci, uz ekskluzivne ovlasti imenovanja vojnih dužnosnika i odlučivanja o vanjskoj i sigurnosnoj politici, davala i izvršne i zakonodavne ovlasti, te one vezane za donošenje proračuna i pisanje novog ustava.

Iako se okršaj s vojnim establišmentom očekivao, s obzirom na to da su na izborima islamisti postali dominantna politička snaga, većina analitičara vjerovala je da će ta borba trajati godinama, a vojska pružati otpor. Tim više što se Mursija držalo slabim vođom bez karizme, koji je ionako bio drugi izbor MB-a, nakon što im je prvi kandidat diskvalificiran.

Vojska je bila kičma režima još od 1952., kada je pukovnik Gamal Abdel Naser izvršio vojni udar protiv kralja Faruka, a sve to vrijeme MB je bio organizacija na rubu zakona. Stoga je ovaj Mursijev potez prvi u povijesti egipatske republike u kojemu je civilna vlast poništila neku odluku vojske. Iako su smjene protekle mirno, neki analitičari drže da još ne treba otpisati “duboku državu”, paralelni sustav vlasti koji je vojska uspostavila, jer je ona još uvijek u mogućnosti pružiti otpor ukoliko pregovori o njezinim ovlastima ne budu za nju zadovoljavajući.

Podrška nižih ešalona

Zasad, međutim, sve upućuje na to da je Mursi poteze vukao vješto. Smijenjene zapovjednike je odlikovao, a Tantavija i Anana imenovao na funkcije predsjedničkih savjetnika, koje se uglavnom drže ceremonijalnima. Tantavija je zamijenio bivšim šefom obavještajne službe Abdelom Fatahom al-Sisijem, dužnosnikom koji je tijekom prosvjeda objavio da su vojnici nad uhapšenim prosvjednicama provodili “testove djevičanstva”. I na ostale ispražnjene funkcije došli su niži vojni zapovjednici, svi iz redova VVOS-a, iz čega se dade zaključiti da su niži ešaloni pristali na smjene, nezadovoljni stanjem u vojsci koje uključuje male plaće, lošu opremljenost i sveprisutni nepotizam, a navodno i preveliko miješanje vojske u politiku u postrevolucionarnom razdoblju.

Još se, međutim, ne zna što su ti niži ešaloni ispregovarali, no analitičari ne dvoje da je vojska Mursiju postavila minimalne kriterije ispod kojih nije htjela ići. Omar Ašur s Instituta za arapske i islamske studije engleskog Sveučilišta Exeter u “New York Timesu” je rekao da vojska želi “pravo veta u osjetljivim sigurnosnim pitanjima, uključujući Izrael i Iran”. Ašur smatra da će vojska htjeti pregovarati i o svom ekonomskom carstvu, budući da kompanije u njezinom vlasništvu generiraju do 40 posto egipatskog BDP-a.

Smjenama je Mursi dobio bodove kod protivnika vojske izvan MB-a i lojalnost novih vojnih časnika. No kako bi se osigurao od poteškoća koje bi mu eventualno mogao praviti Ustavni sud, Mursi je na mjesto potpredsjednika države imenovao suca Mahmuda Mekija, brata ministra pravosuđa Ahmeda Mekija.

Mursi je, osim toga, mudro tempirao svoje poteze, jer su smjene uslijedile tri dana nakon incidenta na Sinajskom poluotoku zbog kojeg je vojska kritizirana kao nedorasla i nekompetentna. U tom incidentu nepoznata naoružana banda od 40-ak ljudi napala je graničnu egipatsku točku s Gazom i upala u Izrael, pri čemu je jedno vozilo eksplodiralo. Reagirao je Izrael, čija je vojska ubila šestoricu militanata opasanih eksplozivom, a zatim se uključila i egipatska vojska ubivši većinu ostalih. No u okršaju je poginulo i 16 egipatskih vojnika. Bio je to prvi put u 40 godina da je egipatska vojska ispalila projektile na području Sinajskog poluotoka, a general Tantavi navodno je bio upozoren na mogućnost incidenta, ali nije na vrijeme reagirao.

Na sprovodu poginulih vojnika također se dogodio incident na štetu vojske, jer je predsjednik Mursi odustao od dolaska nakon što mu je to preporučeno iz njegove stranke, iako je vojska iznijela pozitivnu sigurnosnu procjenu. Za razliku od vojnih dužnosnika, premijer Hišam Kandel, tehnokrat blizak MB-u, na sprovodu je napadnut kišom cipela, pa je odmah potom smijenjen i šef vojne policije.

Diktatorske ovlasti

Iako Mursija nitko ne sumnjiči za orkestriranje incidenta na Sinajskom poluotoku, mnogi analitičari naglašavaju da pripadnost bande koja je napala kontrolu točku nikad nije otkrivena. S druge strane, poznato je da je Sinajski poluotok naročito nemiran od početka “Arapskog proljeća” te da ga nastanjuju Beduini od kojih se mnogi bave švercom ljudi, oružja i drugih roba. Područje je premreženo stotinama tunela koji također služe za krijumčarenje s Gazom, a od početka nemira u arapskim zemljama tamo je zabilježeno 15-ak incidenata, uključujući i napade na plinovode koji opskrbljuju Izrael i Jordan.

Incident na poluotoku tako je postao posljednji u nizu događaja koji su erodirali ugled vojske, naročito nakon izbijanja revolucije, kada su se legitimnost političke uloge VVOS-a i privilegije koje vojska uživa sve više počeli dovoditi u pitanje. Njihove su se namjere razotkrile kada je u travnju VVOS rasformirao parlament u kojemu su dominirali islamisti, a liberali i ljevičari ga napustili prilikom pokušaja donošenja novog ustava. Nakon toga vojno je vijeće donijelo i ustavnu deklaraciju kojom si je priskrbilo diktatorske ovlasti.

Zato neki analitičari smatraju da je ovo početak mirne kohabitacije vojne i civilne vlasti, u kojoj će i jedna i druga biti moćne, ali s razgraničenim ovlastima. No budući da je predsjednik Mursi sve one ovlasti koje si je VVOS ranije bio pripisao prebacio na predsjedništvo, ništa manje nije izgledno ni da recentna zbivanja u Egiptu predstavljaju početak stvaranja islamističke države.

Iako je Mursi u novoj vladi zadržao šestoricu ministara iz privremene vlade, četvorica njih dolaze iz redova MB-ovog političkog krila, Stranke slobode i pravde, primjerice u resore za mlade i onaj za informiranje, u kojem se događaju naročito zabrinjavajuće promjene. MB se tijekom revolucije zalagao za ukidanje ministarstva informiranja, koje je u vrijeme svrgnutog diktatora Hosnija Mubaraka 30 godina vodila ista osoba, no nakon konstituiranja vlade predomislili su se i novim ministrom imenovali Mursijevog glasnogovornika tijekom kampanje, MB-ovca Salaha Abdula Maksuda.

Nepoželjna Amerika

Uvedena je selekcijska komisija umjesto sistema iz doba Mubaraka prema kojemu je glavne urednike državnih novina, njih ukupno 55, postavljao predsjednik gornjeg doma parlamenta, Šure, koji sada kontroliraju članovi MB-a i ultrakonzervativni salafisti. Unatoč tome, novi urednici redom su MB-ovi lojalisti, pa su brojne novine sutradan osvanule s praznim uvodnicima. Istih dana naređena je zapljena dnevnog izdanja prema MB-u kritičnog privatnog lista “Al-Dustur”, dok su urednik i voditelj na privatnoj televiziji “Al-Farain” optuženi za pozivanje na ubojstvo Mursija.

MB je svoga čovjeka postavio i u ministarstvo obrazovanja, a jedan od njegovih prvih poteza bio je pokušaj, zasad neuspjeli, postavljanja lojalista na mjesto dekana Sveučilišta Al-Ahzar, najstarije sunitske obrazovne institucije koja se smatra temeljnom protutežom salafističkoj interpretaciji islama koju propagira Saudijska Arabija.

Istovremeno, u američkim je medijima objavljeno da je novi šef glavnog stožera egipatske vojske, general Sedki Sobhi, za vrijeme studija u američkoj Pennsylvaniji napisao rad u kojemu američku vojnu prisutnost na Bliskom istoku opisuje kao jednostranu i iznimno opasnu. Američka administracija, koja nije bila obaviještena o smjenama u vrhu vojske, to ne vidi kao problem, no tadašnje Sobhijevo razmišljanje može signalizirati promjene u odnosu prema američkoj bliskoistočnoj politici i njezinom ogromnom utjecaju u Egiptu. Amerika je svake godine Egiptu davala 1,3 milijarde dolara vrijednu vojnu pomoć i školovala brojne tamošnje dužnosnike, uključujući i predsjednika Mursija i premijera Kandela.

Unatoč vezama i Mursijevoj brzoj reakciji na incident na Sinajskom poluotoku, dolazak najstarije islamističke organizacije na svijetu na vlast u najmnogoljudnijoj arapskoj zemlji mogao bi stoga značiti da, kako je nedavno izjavio glavni tajnik MB-a Mahmud Husein, “odnos SAD-a i Egipta više neće biti onaj gospodara i sljedbenika”.