U znaku boginje Eride

Krajem srpnja 2005. astronome je uzbudila vijest o pronalasku novog tijela u Sunčevom sustavu. Iako službeno nazvano 2003 UB313, astronomski tim s opservatorija Palomar, koji ga je otkrio, to je tijelo od milja nazvao Xena, po liku amazonske kraljice iz poznate televizijske serije. Nakon nekoliko godina premišljanja, astronomi su se složili da ime lika iz televizijske serije nije primjereno jednom takvom nebeskom tijelu, pa su ga preimenovali u Eridu, grčku boginju nesloge.

Iz astrologije je poznato da otkrivanje nekog novog nebeskog tijela u pravilu prati aktivno izražavanje određenog modela iz kolektivne svijesti čovječanstva. Shodno tome, otkriće Eride označava važnu promjenu i nagovještava ono što nas čeka u ne tako dalekoj budućnosti.

Prosvjetljenje u kuglani

Grčka mitologija Eridi dodjeljuje uglavnom negativne karakteristike. Njezino ime u prijevodu znači svađa, a povezivalo je se i s neslogom i poticanjem na rat. Prema Homeru, ona je bila sestra boga rata Aresa, što znači da su joj roditelji bili vrhovni bog Zeus i njegova žena Hera. Prema “Ilijadi”, Erida je u početku bila mala i beznačajna, no s vremenom je njezina moć rasla, a ona se počela uzdizati prema nebu. Poznata je po svom uživanju u krvoproliću. Za vrijeme velikih bitaka ostajala bi na mjestu sukoba i uživala u sveopćoj agoniji čak i nakon što su se svi bogovi povukli. Zbog takve prirode izbjegavali su je i bogovi i ljudi. Istovremeno, svi su bili podložni njezinoj moći i nitko nije mogao odoljeti njezinom utjecaju.

Zbog svega spomenutog, u prošlosti se ne nailazi na neke veće tragove Eridinog štovanja. Jedino su Tračani, koji su se emotivno vezali uz boga rata Aresa, možda odavali počast njezinom liku i djelu. O tračanskim plemenima pričalo se kao o hrabrim ratnicima koji su svoje neprijatelje ubijali na najokrutniji mogući način. Još se sredinom prošlog stoljeća činilo kako je Eridi suđeno da ostane marginalizirano božanstvo, no onda se desilo čudo. Ispijajući kavu krajem pedesetih godina u jednoj kalifornijskoj kuglani, Greg Hill i Kerry Thornley, dva pisca s tadašnje američke underground scene, doživjeli su neobično iskustvo. U jednom su trenutku ustanovili da se sve oko njih zaustavilo. Čak su i kugle ostale lebdjeti u zraku. Zabljesnuti snažnom svjetlošću, Hill i Thornley doživjeli su prvu objavu, a zatim se sve vratilo u normalno stanje.

Priča dalje kaže da su te noći obojica usnula živopisan san u kojem im se ukazala boginja Erida koja je nježnim glasom progovorila: “Došla sam kako bih vam rekla da ste slobodni. Prije puno godina moja svjesnost je napustila čovjeka kako bi on mogao razvijati samog sebe. Vratila sam se i vidjela da se taj razvoj bliži kraju, no opterećen strahom i nerazumijevanjem. Načinili ste za sebe psihička odijela i oklope, zatvorili se u njih, ograničivši svoju viziju, te učinili svoje pokrete nespretnim i bolnim. Vaša koža je oštećena i vaš duh spržen suncem. Ja sam kaos. Ja sam supstanca od koje vaši umjetnici i znanstvenici grade ritam. Ja sam duh s kojim se vaša djeca i klaunovi smiju u sretnoj anarhiji. Ja sam kaos. Ja sam živa i ja vam kažem da ste slobodni.” Nakon toga, Hill i Thornley su svoje uvide, pod pseudonimima Malaclypse the Younger i Omar Khayyam Ravenhurst, pretočili u knjigu “Principia Discordia”.

Riječ je o jednoj od najkontroverznijih knjiga 20. stoljeća koja je svojim ilustracijama i tekstovima objedinila, s jedne strane, anarhizam i gnozu, a s druge zen budizam i dadaizam. Hill i Thornley su daleko prije nastanka znanstvene teorije kaosa raspoznali značenje kaosa i proglasili ga osnovnim principom života. Preko slavljenja boginje Eride stvorili su diskordijanizam, na kaosu zasnovanu modernu religiju. Diskordijanizam je najbolje opisati kao savršenu šalu maskiranu u religiju te istovremeno kao religiju zamaskiranu u savršenu šalu. U svojoj neodoljivo smiješnoj zbirci i apsurdnih i dubokih uvida, Hill i Thornley vrše dekonstrukciju postojećih religijskih i općeduhovnih matrica i grade temelje za individualno oslobođenje od ovisnosti o njima. Po njima, svijetom vladaju dva principa: red i kaos. Oni predstavljaju umjetnu podjelu čistog kaosa, koji postoji na dubljem nivou od ovog na kojem se stvaraju razlike.

Milijuni diskordijanaca

Tijekom šezdesetih godina diskordijanizam je bio poznat tek uskom krugu upućenih pojedinaca. Do preokreta je došlo 1975. objavljivanjem knjige Roberta Antona Wilsona i Roberta Sheae “The Illuminatus! Trilogy”, u kojoj je i niz citata prenesenih iz djela “Principia Discordia”, što je među zaintrigiranim čitateljima izazvalo pravu pomamu za traženjem originalnog izvora. U svojim kasnijim djelima, Wilson je nastavio širiti ideje diskordijanizma, stavljajući ga uz bok futurizmu, zen budizmu i sufizmu. Zanimanje javnosti s vremenom je sve više raslo, baš kao i broj novopečenih diskordijanaca. S internetom se sve dodatno ubrzalo. “Principia Discordia” osvanuli su na brojnim web-stranicama i postali lako dostupni svima koji su to željeli.

Širenje nove religije Hill i Thornley osmislili su u svojoj knjizi na vrlo liberalan način. Ne samo da svatko može postati diskordijanac, nego i svatko tko to poželi može preuzeti ulogu svećenika ili bilo kojeg drugog vjerskog poglavara, pa čak i pokrenuti vlastitu diskordijansku sektu. Zato ne čudi da na svijetu postoji, kako se procjenjuje, nešto više od šest milijuna Eridinih obožavatelja.

Iako tri ključne osobe za osvješćivanje Eridine simbolike više nisu žive (Thornley je umro 1998., Hill 2000., a Wilson u siječnju ove godine), njihove ideje i dalje plijene pažnju. Pritom je uistinu svejedno na koji ih način netko razumije i da li ih uopće razumije. Nazivanje novog nebeskog tijela u Sunčevom sustavu Eridinim imenom samo je dodatno naglasilo važnost promjena koje su se tijekom posljednjih 50 godina desile u kolektivnoj svijesti. Astrološkom terminologijom rečeno, od sada pa nadalje svatko od nas će u svojoj natalnoj karti imati priliku naletjeti na Eridu i protumačiti je na sebi primjeren način. Za neke će ona biti simbol svađa i sukobljavanja, dok će drugi u njoj vidjeti priliku za oslobađanje unutar kaosa. I pritom će, kako bi rekli diskordijanci, i jedni i drugi biti u pravu.