Najvažnije je ko odlazi

Novi reis će Islamsku zajednicu vratiti muslimanima – pisalo je početkom augusta na naslovnoj strani magazina “Dani”. Neupućeni bi ovaj naslov kandidirali za Greatest Shits rubriku pokojnog “Feral Tribunea”. Nije, naime, ni ljudima ni nauci poznato da je Islamska zajednica, u ovom slučaju Bosne i Hercegovine, ikada pripadala pravoslavnim i katoličkim vjernicima, ateistima i agnosticima još manje, budistima pogotovo. No, mjesto radnje je ona prokleta avlija u kojoj je, kazivao je Ivo Andrić, u svakom trenutku sve moguće, pa eto i to da se bira novi reisu-l-ulema Islamske zajednice (IZ) od kojeg se, možda naivno i iz očaja, očekuje da istu tu makar pokuša vratiti muslimanima.

U ponedjeljak, 19. novembra završit će se dugogodišnji, predugi tačnije, mandat još uvijek aktuelnog poglavara Islamske zajednice BiH, Mustafe efendije Cerića, najgoreg u povijesti te institucije, utemeljene 1882, a njegov nasljednik suočit će se sa privatiziranom Zajednicom koja odavno ne rješava probleme bosanskih muslimana, već je i sama problem. Do studenog, dakle, valja izabrati novog reisa…

Prihvaćene tri kandidature

Sabor IZ-a je početkom ovog mjeseca prihvatio tri od četiri podnesene kandidature: one tuzlanskog, travničkog i sarajevskog muftije, odnosno Huseina efendije Kavazovića, Nusreta efendije Abdibegovića i Husejina efendije Smajića. Nedovoljnu podršku zastupnika dobio je profesor Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici, hafiz Halil efendija Mehtić. Dakle, Kavazović je, nakon što je dobio podršku deset muftijstava, sa šezdeset i tri glasa podrške, sportskim žargonom rečeno, potvrđen kao favorit za dvadeset i treći septembra, kada će, kako se to kaže, šire izborno tijelo sa 380 članova odabrati onoga ko će narednih sedam i pol godina sjediti tamo odakle je Cerić glumio visokog predstavnika za islam i prateća pitanja.

Četrdesetosmogodišnji Kavazović rođen je u Gradačcu, školovao se u Sarajevu i na egipatskom Al-Azharu, ratni je veteran – zapravo osnivač jedinice “Hodže” u kojoj su se borili imami – te zatočenik koncentracionog logora HVO-a u koji je odveden 1993, nakon što je i izabran za muftiju. Najmlađi i najizgledniji kandidat za reisa poznat je, pored ostaloga, po tome što je od državnih institucija prvi tražio zaštitu za objekte Islamske zajednice u vrijeme kada je bivši vehabijski vođa iz okoline Tuzle, Jusuf Barčić, sa sljedbenicima pokušavao bukvalno zauzeti najpoznatije bosanske džamije, među ostalim i čuvenu Carevu u Sarajevu. No, važnijim bi se u ovom trenutku moglo pokazati to što ovaj profesor Islamskog prava važi kao blizak Stranci demokratske akcije! O čemu je govorio i pomenuti Halil Mehtić, čija je ambicija bila depolitizirati IZ: “Postojali su vrlo jaki lobiji unutar SDA, koji su unaprijed odredili broj sabornika, tačnije 52 koji su u paketu glasali za ovu trojicu kandidata, a kako bih ja ostao bez podrške, odnosno da bi me eliminirali. To su ljudi iz SDA, koji su čelnici u parlamentu, čelnici u Saboru i koji su na mnogim drugim funkcijama.”

Od 1993, kada je Cerić izabran za reisa, pa sve do smrti Alije Izetbegovića deceniju kasnije, IZ je funkcionirao kao vjersko krilo najveće bošnjačke stranke uz poneku, jedva vidljivu razliku. Zapravo, bilo je trenutaka, i to nemalo, u kojima se Cerić ponašao kao nacionalni, a Izetbegović kao vjerski vođa. Kako je Izetbegovićev nasljednik i predsjednik SDA-a Sulejman Tihić pokušavao reformirati stranku tako što će je, između ostaloga, odvojiti od IZ-a, tako je i Cerić od institucije reisa stvarao centar parapolitičke moći, uz podršku tada samo medijskog magnata, danas lidera Saveza za bolju budućnost BiH, Fahrudina Radončića. Pad bošnjačke, muslimanske preciznije, podrške Stranci demokratske akcije koincidira sa gubitkom džamija kao, naravno nezvaničnih, ali aktivnih i masovnih propagandnih centara, pa je više nego moguće kako je Mehtić u pravu, te da je stranci koju su pristaše od osnutka mahom doživljavale kao vjersku IZ jednostavno neophodan.

Početni korak

Husein Kavazović je, međutim, već rekao: “Oni koji u posljednjih 15 godina nisu ostvarili nikakav rezultat, moje povjerenje više neće imati. Neće sigurno. Molim narod da se oslobodi straha koji mu je nametnut i neka slobodno kaže: Neću tebe jer si me prevario.”

U Bosni i Hercegovini i među Bošnjacima u posljednjih petnaest godina na vlasti nije bio samo – Radončić, medijski pokrovitelj Mustafe Cerića, čiji je najposlušniji i najodaniji muftija bio upravo njegov mogući nasljednik!

Bude li zaista i izabran, Kavazović će praksom potvrditi ili demantovati tezu da je njegova kandidatura zapravo osmišljena među SDA-ovim radikalima u tuzlanskom kraju te podržana i od samog Cerića, sve kako bi stranka nanovo zadobila potporu IZ-a, a odlazeći poglavar zadržao uticaj. Šta god bilo, male su šanse da bude gori od prethodnika, koji mu ostavlja odrođenu, kompromitiranu, ličnim interesima premreženu Islamsku zajednicu, ali i raskošnu rezidenciju čiju je izgradnju inicirao dok je još vjerovao u mogućnost da postane doživotni reis. Bosanski muslimani i Islamska zajednica danas su, zapravo, dva svijeta različita, među kojima labavu vezu održavaju oni vjerski službenici koji u odlazećeg poglavara nisu gledali kao u boga, te za kaznu bivali marginalizirani u svim važnijim procesima unutar IZ-a.

Među takvima je i Mustafa Spahić, jedan od najzaslužnijih za Cerićev izbor, ali i njegov kasniji žestoki kritičar: “Apsolutno je bitnije, važnije i relevantnije ko odlazi od pitanja ko dolazi. Najvažnije je da ovaj aktuelni, sadašnji reis koji koristi treći uzurpirani mandat, a halalit (oprostit, op.a.) ćemo mu ga ukoliko se ne bude petljao u posao novog reisu-l-uleme i ukoliko mu ne bude blokirao i onemogućavao rad, okonča svoje upravljanje Zajednicom. To je sa stajališta interesa, potreba i procesa u IZBiH važnije od pitanja ko dolazi.” U prijevodu: vjernicima, a ne njihovim političko-tajkunskim elitama na koje je, daleko više nego na one koje bi trebao zastupati, ličio Mustafa Cerić i to na svaki način, od mjesta stanovanja (vila bivšeg komunističkog funkcionera) do izbora odjeće (sa dizajnerskim potpisom obavezno). Bude li njegov nasljednik bar u tome drugačiji, napravit će svakako ne velik i jedini dovoljan, ali bitan početni korak za Islamsku zajednicu BiH i njen povratak bosanskim muslimanima.