Još jedna pobjeda Đukanovića
Od ukupno 81 poslaničkog mjesta koliko broji parlament Crne Gore, koalicija Demokratske partije socijalista i Socijaldemokratske partije osvojila je 39 mjesta, što je poslije 11 godina ovu koaliciju spriječilo da odmah samostalno formira vladu. Opozicione stranke i koalicije – Demokratski front, Socijalistička narodna partija i Pozitivna Crna Gora – osvojile su zajedno 36 mandata. To znači da postoji makar teoretska šansa da uz pomoć partija manjinskih naroda formiraju vladu.
Međutim, realna opcija je da koalicija Naprijed Crna Goro – Milo Đukanović (ili kako su je u narodu prozvali “Ukrug Crna Goro”) sa osvojenih 45,6 posto udruži snage sa starim partnerima, Bošnjačkom strankom i Hrvatskom građanskom inicijativom, i lako obavi posao.
Pozitivno iznenađenje
Osvrćući se na kompletnu političku kampanju, ovakvi su rezultati bili očekivani. Vladajuća koalicija poslužila se mnogim starim trikovima i pokojim novim performansom, ali čarobni štapić je svakako bio u rukama Mila Đukanovića, koji je bio zadužen za vođenje kampanje. Tako se dovođenje Marine Abramović u Crnu Goru usred predizborne kampanje i dodjeljivanje trinaestojulske nagrade može priznati kao savršen potez. Odlazak Ranka Krivokapića u Beograd i obećavanje opštine Tuzi svakako su dobre poruke.
Ostali učesnici izborne trke igrali su na različite karte. Tako je Demokratski front (sastavljen od Pokreta za promjene, Nove i dijela Socijalističke narodne partije) nudio nove ljude i ekspertsku vladu, ali su u narodu prepoznati kao prosrpska opcija i osvojili su svega 23,7 posto. Ne računajući manjinske stranke i dio SNP-a koji je doživio krah, kao jedina nova i nezavisna opcija predstavljena je Pozitivna Crna Gora koja je, budući da postoji svega četiri mjeseca, zabilježila zavidan rezultat (8,9 odsto).
Interesantno je da je nakon proglašenja preliminarnih izbornih rezultata priređeno i izborno slavlje, gdje se prvo neprestano skandiralo isključivo ime lidera koalicije Mila Đukanovića. Moć dugogodišnje najuticajnije ličnosti u Crnoj Gori, koja je promijenila razne režime, strane i politike, a ostala podjednako sjajna u očima mnogih glasača, svakako je neosporna. Mogući povratak u politiku predsjednik Demokratske partije socijalista i dalje vješto drži u tajnosti. Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović je u jednom od svojih nastupa rekao da lider DPS-a Milo Đukanović treba da bude premijer ili predsjednik države.
Povratak u politiku
– Ja smatram da lider partije Milo Đukanović treba da bude ili predsjednik vlade ili predsjednik države. Ja sam to bezbroj puta kazao javno, i njemu sam to bezbroj puta kazao. Da li će on biti predsjednik vlade ili predsjednik države, vidjećemo – kazao je Vujanović, vjerovatno smatrajući sebe nedovoljno kompetentnim za obavljanje funkcije predsjednika države.
Svojom predizbornom monodramom Đukanović je, na neki način, napravio uvertiru za svoj povratak, budući da je sve mitinge i nastupe svoje koalicije vodio sam. Tako je na jednom skupu prkosno izjavio: “Za ljubav Pozitivne, možda se i vratim na mjesto premijera.”
Iako je ove godine izlaznost na izborima bila veća za oko pet procenata nego ranije, Crnogorci su odlučili da zadrže vlast koja nije učinila gotovo ništa za dobrobit svojih građana. Očigledno je da loši uslovi života, preskupa struja, stalan rast cijena goriva i ogromna stopa nezaposlenosti nisu dovoljan razlog za promjene.