Kina i Japan u moru nerazumijevanja

Sukob Kine i Japana oko triju nenaseljenih otočića u Istočnokineskom moru, smještenih između japanskog otoka Okinave, Tajvana i kineskoga kopna, prošlog je tjedna podignut na višu razinu pošto je kineska vlada odbila poslati svoje najviše dužnosnike na godišnji sastanak Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), koji je održan u Tokiju. Bio je to vrhunac diplomatskih napetosti, ali ne i prvi incident otkako je japanska vlada u rujnu od jednog japanskog državljanina kupila sporno otočje, koje Japanci zovu Senkaku, a Kinezi Diaoyu.

Sve je počelo u travnju, kada je nacionalistički guverner Tokija Shintaro Ishihara obznanio da namjerava kupiti otoke. Nakon te objave, 70-ak tisuća građana poslalo mu je ukupno 12 milijuna američkih dolara za kupnju otoka, pa je japanska vlada, kako bi zaustavila nacionalističku kampanju, požurila sama kupiti otoke. No, kineska je vlada potez japanske doživjela kao provokaciju, pa su uslijedile osude na državnoj razini, ali i sustavno tolerirani ulični prosvjedi, u kojima je jedna osoba teško stradala – Kinez Li Jianli, nekoliko dana prije sastanka MMF-a, svojim je japanskim autom marke “Toyota” prolazio kroz demonstracije u središtu industrijskog velegrada Xiana te zadobio nekoliko udaraca u glavu, zbog čega je ostao paraliziran. Vlasnici japanskih auta Xianom se više ne usuđuju voziti bez zataknute kineske zastavice, a reporteri su uočili i kafiće s natpisima “Zabranjen ulaz Japancima”.

Napad na trgovine i objekte

Osim automobila, diljem Kine napadnute su i japanske trgovine i kulturni objekti, a stres je doživio i ambasador SAD-a u Pekingu, kada su na njegov automobil navalili prosvjednici, uvjereni da je kupnja otoka rezultat japansko-američke urote.

Sredinom rujna, na dan kada se obilježava godišnjica incidenta Mukden iz 1931., koji je poslužio kao povod za japansku invaziju na Kinu, japanske tvornice i dućani u Kini bili su zatvoreni, a japanska ambasada u Pekingu zasuta je plastičnim bocama. Tri japanska proizvođača automobila, Toyota, Honda i Nissan, objavila su da im je u rujnu prodaja u Kini smanjena za prosječnih 40 posto, pa se incident oko otoka sve više promatra i kao prijetnja gospodarskoj suradnji druge i treće najjače svjetske ekonomije, naročito stagnirajućoj japanskoj, koja je ovisna o Kini i kao tržištu i kao proizvodnoj bazi.

Upravo zbog toga, iznenadno otkazivanje dolaska na sastanak MMF-a direktora četiriju najvećih kineskih banaka, ministra financija Xieja Xurena i guvernera Kineske narodne banke Zhoua Xiaochuana, koji je u Tokiju trebao održati prestižno završno predavanje, analitičari tumače kao pokušaj Kine da iskoristi svoj financijski utjecaj za pritisak na japanskog premijera Yoshihika Nodu. Takav pritisak Kina je već napravila 2010., kada je japanska obalna straža uhapsila kineskoga kapetana koji je plovio vodama oko spornih otoka, a Kina iznudila njegovo puštanje obustavom izvoza rijetkih zemnih metala koji se koriste u japanskoj elektroničkoj industriji.

Analitičari tvrde i da su ovakvi potezi pokazatelj da je Kina postala svjesna svoje snage i činjenice da je sada globalni igrač, pa tu svoju ulogu i koristi, ali se ponaša i iracionalno, što je demonstrirala kada je teritorijalnom sporu podredila priliku da na sastanku MMF-a nastavi s uspješnim nastojanjem da dobije veću ulogu u toj instituciji.

Neki od analitičara pristup dviju država sporu karakteriziraju i kroz dihotomiju moderno-predmoderno, pri čemu se Japanu pripisuje prvi pristup, jer se njegova vlada vodi pravom, a Kina povijesnim događajima. Pritom je glavni kineski argument činjenica da se otočje spominje u kineskim spisima s početka 15. stoljeća, a Japan tvrdi da je otočje bilo ničije, sve dok ga krajem 19. stoljeća japanska vlada nije anektirala i iznajmila poduzetniku Tatsushiru Kogi, koji je tvrdio da je otočje “otkrio” te potom ondje izgradio pogone za preradu ribe i perja albatrosa. No čak i tada, piše američki povjesničar Joyman Lee u britanskom magazinu “History Today”, japanske su institucije ustvrdile da nije jasno kome otočje pripada. Kogin sin Zenji posao i otoke napustio je 1940., a nakon Drugog svjetskog rata pa do 1972. bili su pod američkom okupacijom. Američka vlada otoke tada vraća japanskoj, Koga ih prodaje drugoj obitelji, a Kina i Tajvan ulažu žalbe polažući na njih pravo.

Izuzevši povremene nacionalističke ispade, pitanje otoka sve se donedavno pragmatično ignoriralo, a vodama je desetljećima neometano patrolirala japanska obalna straža. Za razliku od Kine, koja tvrdi da je otoke Japan oteo u sklopu brutalnog širenja carstva koje je dovelo do napada na Kinu 1930-ih, japanska je vlada sve do ove posljednje eskalacije odbijala priznati da teritorijalni spor uopće postoji.

Predizborno forsiranje spora?

Otočje Senkaku/Diaoyu, čije je podmorje bogato ribom i naftom, nije jedino oko kojeg se sukobljavaju kineska i susjedne vlade. I Južnokinesko more predmet je žestokih sporova u kojima sudjeluju još i Vijetnam, Filipini, Malezija i Bruneji: Kina sporove pokušava riješiti bilateralnim putem, a ostale zemlje putem Asocijacije jugoistočnih azijskih država (ASEAN), pa i jačim vojnim povezivanjem sa SAD-om, pri čemu Japan forsira zasad bezuspješno zajedničko suprotstavljanje Kini. Zbog te razjedinjenosti nije donesen ni pravilnik o ponašanju na moru, pa Međunarodna krizna grupa (MKG) na tom području vidi potencijal za brojne konflikte, s obzirom na to da uključene zemlje onamo šalju sve više brodova civilne zaštite. MKG piše da je kineska vlada već pripremila nacrt demarkacije Južnokineskog mora u kojemu svojata njegov velik dio, a usvojen je i zakonski okvir o izbacivanju stranih brodova iz njega.

Uz otvrdnjavanje stavova na krilima sve većega ekonomskog uzleta te vladino manipuliranje rastućim nacionalizmom, značajno je i da se u Kini ove godine bira novo partijsko vodstvo, što se događa jednom u desetljeću. Zbog toga mnogi analitičari spekuliraju da kineska vlada, pritisnuta sve većim nezadovoljstvom stanovništva zbog rastuće ekonomske nejednakosti, inflacije i korupcije, namjerno provocira teritorijalni problem, kako bi ojačala poziciju uoči preuzimanja funkcije predsjednika Republike i glavnog tajnika Komunističke partije Hua Jintaoa od strane njegovog nasljednika Xija Jinpinga, na partijskom kongresu u studenome.

S druge strane, Japan se sprema za prijevremene izbore u situaciji kada je Demokratska stranka premijera Node desetkovana frakcijskim borbama zbog reaktivacije nuklearnih reaktora i Nodinog zaokreta u, kako tvrde stranački disidenti, “neoliberalnu politiku”, pa ni njegova vlada ne smije sebi dopustiti da ostavlja dojam neodlučnosti.