Mir, HDZ-u, mir

Moja prva i najveća želja bi bila da se probudim i da ustanovim da je 1990. godina i da kažem: “Uh, al’ sam nešto ružno sanjao!”

Tako je u televizijskom intervjuu početkom 1990-ih govorio Milan Mladenović, gitarist, pjesnik i pjevač nekoć popularne beogradske grupe Ekatarina Velika, osvjedočeni borac za mir na ovim prostorima koji, na koncu i nažalost, ipak nije ružno sanjao i koji je, koju godinu kasnije, točnije 1994., pred finale krvavih sukoba, umro od raka gušterače. Antiratne kampanje u kojima je sudjelovao sa svojim matičnim bendom, poput koncerta za mir u sarajevskoj Zetri ili u projektu “Rimtutituki” s nekoliko osviještenih beogradskih muzičara, s kojima je riskirao da im se refren “Mir, brate, mir”, što je u opako Miloševićevo vrijeme poput mantre kružio beogradskim ulicama, doslovno obije o glavu, postale su 1990-ih Mladenovićev životni habitus.

Navedeni kriteriji, a ima i onih manje važnih, poput činjenice da je Mladenović rođen u Zagrebu, da je bio dijete iz tzv. mješovitog braka (od oca Spase, oficira JNA, i majke Danice, Hrvatice iz Makarske), bili su više nego dovoljni da se prije nekoliko dana jedna novozagrebačka ulica nazove njegovim imenom.

Proizvoljne tvrdnje

Odluku je donio zagrebački Odbor za imenovanje ulica, naselja i trgova, na čelu s predsjednikom Marinom Knezovićem (SDP), nakon glasanja svih vijećnika gradske Skupštine, a ponukan idejom jednoga građanina, zaprimljenom još prošle godine. No, ni Mladenovićeve biografske reference nisu pomogle da se izbjegnu nesuvislo moraliziranje i protivljenje oporbenog HDZ-a, točnije njegove vijećnice Margarete Mađerić, koja traži da se preispitaju kriteriji po kojima je zaslužio ulicu. Zašto je njezina retorika opasno blesava i puna praznina? Ona opovrgava obrazloženje Odbora, pa ističe da grupa EKV nije imala veliku popularnost i toliko značenje u Hrvatskoj da bi u Zagrebu dobila svoju ulicu.

Osim što je tvrdnja o (ne)popularnosti EKV-a proizvoljna, zahuktalu vijećnicu valja podsjetiti da nije grupa ta koja je dobila ulicu, nego njezin član Milan Mladenović. Drugo, hadezeovka i menadžerica za marketing i komunikacije podsjeća na ovisničku prošlost članova grupe, zbog koje navodno treba paziti kakva se poruka imenovanjem šalje mladima. Zapitajmo uvaženu vijećnicu: ima li gore poruke mladima od one koju nam je odaslao HDZ sa svim suđenjima koja se u posljednje vrijeme vode protiv njihovih članova? Ako se, pak, s toliko žuči referira na aktualne, gotovo neuočljive promjene u zagrebačkoj toponimiji, što bismo tek mogli reći na druga preimenovanja, recimo onih hrvatskih ulica koje nose ime ustaše Mile Budaka, a do čega je tijekom 1990-ih doveo upravo HDZ. Ili Margareta Mađerić danas samo otkriva već otkriveno – stanje duha u desnoj opoziciji?

Iako je ovom slučaju opsjednuta kriterijima, vijećnica je imala potrebu iskazati da njezina odluka protiv imenovanja ulice imenom beogradskog rock glazbenika nije ni u kojem slučaju uvjetovana nacionalnom i vjerskom pripadnošću Milana Mladenovića.

– Nitko to ne želi reći, no očito je da nekome smeta njegovo podrijetlo. Spominjanje istoga, nedvojbeno, podsjeća na politiku HDZ-a iz 1990-ih i brojanje krvnih zrnaca – smatra Marin Knezović.

Dodaje da HDZ-ova argumentacija protiv imenovanja ulice po Mladenoviću podsjeća na retrogradnu argumentaciju SUBNOR-a iz 1970-ih o prijetećoj opasnosti od “drogeraške muzike”.

Počast građanskoj hrabrosti

Knezoviću u ovom slučaju posebno smeta što se argumenti protiv imenovanja ulice pakiraju u kontekst Domovinskog rata gdje, po Margareti Mađerić, mnogi branitelji jako dugo čekaju svoju ulicu. Važno je, kaže Knezović, ne samo imenovati ulice po pojedinim osobama nego i preispitati elemente lokalne kulture i društvenog djelovanja, pa dodaje da su rock i pop kultura važan dio identiteta hrvatske nacionalne kulture. Onima koji smatraju da je Mladenović zaslužio ulicu, ali da još nije vrijeme da je dobije, Knezović poručuje da sva buka koja se oko toga podigla pokazuje da je ulicu dobio opravdano i u pravo vrijeme.

– Po svim kriterijima, Mladenović zaslužuje ulicu u Zagrebu. Njegove antiratne poruke puno su više od umjetničkog čina. U to vrijeme, to je u Beogradu bio čin građanske hrabrosti. Lako je bilo Tomislavu Ivčiću uz blagoslov vlasti pjevati pjesme u “Lisinskom”. Što se tiče navodno ovisničke prošlosti, Mladenović je, koliko znam, umro od raka. A ako ste ovisni o mržnji, nacionalizmu ili kulturnom rasizmu, to je puno opasnije od heroina – zaključuje Knezović.

Događaji oko imenovanja ulice po Milanu Mladenoviću sa zanimanjem su se pratili i u Srbiji, naročito u Beogradu. Petar Janjatović, novinar, rock kritičar i autor “Ilustrovane ex-yu rock enciklopedije”, kaže da je grupa EKV imala brojnu publiku u Zagrebu i da je osobno 1980-ih prisustvovao njihovim nezaboravnim i euforičnim koncertima, sjećajući se ponajviše onoga u klubu “Kulušić”. Srpska je javnost, kaže, pozdravila nazivanje ulice po Mladenoviću.

– To je važan simbolički čin i poštovanje prema čoveku koji se u svom radu zalagao za izgradnju spaljenih mostova među narodima bivše države. Taj čin dokazuje da se ratne rane postepeno zatvaraju – kaže Janjatović.

Smatra da je protivljenje HDZ-a obično trabunjanje i da bi za Mladenovića, sasvim sigurno, bila uvreda da se takva stranka nije pobunila.

– Od ljudi iz srpskog rokenrola, koji su se tokom rata obrukali, nismo mnogo očekivali. No, u vreme kada si lako mogao dobiti etiketu izdajnika, Mladenović je imao hrabrosti dići glas protiv rata, iako su vlast i njegovi oponenti znali da je bio poluhrvat – zaključuje Janjatović.

I Tusta zaslužuje ulicu u Puli

Ulica Milana Mladenovića, koja je i dalje u izgradnji (prema riječima Marina Knezovića, završeno je oko 30 posto), veže se uz zagrebački Most mladosti, odnosno uz Sarajevsku ulicu i Sajmišnu cestu, između zagrebačkih kvartova Zapruđe i Jakuševec. Nedavno su ulicu u tom dijelu grada dobili i glazbenik Karlo Metikoš i pjesnikinja Vesna Parun. U fondu imena bio je iKrešimir Blažević, vođa grupe Animatori.

Zanimljiva je i inicijativa da nedavno preminuli Branko Črnac Tusta iz grupe KUD Idijoti dobije svoju ulicu u Puli: čovjek koji je refrenom “Jebem ti rat” obilježio jednu neveselu eru, zaslužuje to po svim kriterijima.