Opasne telefonske veze
Nakon što su 21. listopada Vlado Rajić, Igor Mlinar i Rudolf Krpina uhapšeni zbog kupovine podataka o policijskim istragama od policajaca Marka Svaline i Vjekoslava Drnića, mediji su o Mlinaru objavili nekoliko informacija. Prva je da je otprije poznat javnosti jer je bio optužen i oslobođen u procesu zajedno s bivšim ministrom turizma Ivanom Herakom i pokojnim istarskim poduzetnikom Đanijem Bažonom. Druga je da je prijatelj s utjecajnim sucem Ivanom Turudićem, što je ovaj i potvrdio medijima, a treća da je u prijateljskim i poslovnim odnosima s Markom Vojkovićem, vlasnikom tvrtke Emporion i bliskim prijateljem predsjednika Ive Josipovića. Vojković je također potvrdio druženje s Mlinarom, kao i podatak da je Mlinar radio za njegovu tvrtku Adriatica.net.
Mlinar, kojeg su mediji nazvali “mafijaškim kurirom”, očigledno je osoba s čitavom mrežom poznanstava koja se kreću od podzemlja do utjecajnih pravosudnih i poduzetničkih krugova, povezanih s politikom. Međutim, mediji dosad nisu posvetili nimalo pažnje činjenici da je Mlinarovo posljednje službeno namještenje bilo na mjestu predsjednika i člana nadzornog odbora tvrtke Rivijera d. d. Ičići, koja upravlja autokampom, plažama i ugostiteljskim objektima u tom dijelu Opatije, a vidjet ćemo kako ta činjenica otvara krakove jedne vrlo zanimljive priče, usko povezane s nedavnom obavještajnom aferom.
Priča o Rivijeri koja povezuje Mlinara s ljudima i tvrtkama Marka Vojkovića, uključuje i Josipa Protegu, predsjednika uprave Hrvatske poštanske banke (HPB) od studenog 2004. do kolovoza 2009. godine, optuženog u aferi “Bankomat” za davanje visokorizičnih kredita povlaštenim klijentima. Ujedno uključuje još niz drugih imena, a na koncu vodi do najvećeg hrvatskog poduzetnika Ivice Todorića.
Rivijera je isprva bila u vlasništvu Ljube Bušića, financijera “crnih fondova” HDZ-a, a Mlinar je predsjednik njenog nadzornog odbora, što je uobičajena pozicija predstavnika vlasnika, postao sredinom 2006., kada je tu tvrtku većinski preuzela DM gradnja, tvrtka u vlasništvu njegove prezimenjakinje Dubravke Mlinar, za koju ne znamo u kakvom su točno odnosu. Iako je Rivijera već bila prezadužena, nekim je čudom u lipnju 2006. dobila čak 28 milijuna kuna kredita od Proteginog HPB-a, kojim je podmirila ranija dugovanja.
Zanimljivi vlasnici
Taj kredit nije obuhvaćen optužnicom u slučaju “Bankomat”, ali “Novosti” su istražujući ovu priču otkrile kako su tadašnji čelnik HPB-a i njegov mlađi brat Mate Protega osobno s tvrtkom Rivijera bili povezani preko svojih položaja u tvrtci koja je postala suvlasnik Rivijere nakon odlaska Josipa Protege iz HPB-a, a jedan od Protega u tu je tvrtku uložio i značajna vlastita sredstva.
HPB je pod garanciju za dani kredit uzeo 91,32 posto dionica Rivijere u vlasništvu DM gradnje, no Rivijera ni nakon dobivanja tog kredita nije popravila poslovanje. Svake godine gomilali su se novi milijunski gubici, a uskoro je došlo do promjena u vlasničkoj strukturi DM gradnje. Umjesto Dubravke Mlinar kao vlasnici DM gradnje, a time i Rivijere, upisuju se 2010. tri tvrtke: Arno duo, Adria-Azija turizam i Aliquantum ulaganja, pri čemu Mlinar i dalje ostaje na čelu nadzornog odbora Rivijere.
Te tri tvrtke imaju, pak, zanimljive vlasnike. Vlasnik tvrtke Arno duo je Damir Petrušić, koji je u jednoj drugoj tvrtci, Eko media, partner Mlinarovog prijatelja Rudolfa Krpine, uhapšenog s njime zbog kupovine policijskih podataka.
Vlasnici Aliquantum ulaganja su građevinski poduzetnik Stipo Barišić i Vojkovićev menadžer Tihomir Brzica. Brzica je od 2003. do 2007. bio direktor Vojkovićeve agencije Adriatica.net, nakon čega preuzima druge upravljačke položaje u njegovoj Emporion grupi. Od 2008. godine Brzica je direktor Vojkovićeve tvrtke Emporion usluge koja ostvaruje goleme prihode na poslovima ubiranja ZAMP-ovih naknada za Hrvatsko društvo skladatelja, što ih je Vojković dobio u vrijeme dok je to društvo vodio Ivo Josipović.
Treća tvrtka, Adria-Azija turizam, u vlasništvu je britanskog investitora Michaela Unswortha, a s njom su povezana braća Protega. Josip Protega je tijekom 2004. godine, sve do trenutka u kojem će postati predsjednik uprave HPB-a, bio predsjednik nadzornog odbora Adria-Azija turizma. Istovremeno s njegovim odlaskom, član nadzornog odbora Adria-Azije postaje njegov mlađi brat Mate. Osim što ih sa suvlasnicima Rivijere povezuju te funkcije, u financijskim izvještajima Adria-Azija turizma može se naći i podatak da je jedan od Protega, ne navodi se imenom koji, posudbom uložio u tu tvrtku 2,5 milijuna kuna.
Ne samo da je Rivijera 2006. dobila od HPB-a 28 milijuna kuna kredita, nego joj je HPB u srpnju 2009. odobrio i novi kredit od 3,8 milijuna kuna, jer stari nije mogla redovito vraćati. Time je plasman HPB-a u Rivijeru dosegao 31,8 milijuna kuna. Kako ni to nije bilo dovoljno, zajmove Rivijeri u ukupnom iznosu od tri milijuna kuna dao je i njen direktni vlasnik DM gradnja, kao i suvlasnik DM gradnje Adria-Azija turizam. Drugim riječima, Protege su u financiranje te tvrtke prvo bile uključene HPB-ovim državnim, a potom privatnim sredstvima.
Josip Protega nije na naš upit htio komentirati kreditiranje Rivijere, kazavši da trenutačno ima svojih problema. Ipak nam je rekao da je u Adria-Azija turizmu bio kratko, a da ni njegov brat više nije tamo. Iako u sudskom registru stoji da je Mate Protega još uvijek član nadzornog odbora te tvrtke, i u Adria-Aziji, gdje smo ga tražili, tvrde da je otišao, ali nisu htjeli otkriti kada. Na našu zamolbu da nas kontaktira netko iz tvrtke u vezi posla s Rivijerom, više se nisu javljali.
Kreditna nesposobnost
No zamršena priča oko opatijske tvrtke tu nije stala, jer je u lipnju ove godine došlo do novih vlasničkih promjena, kada 91,32 posto dionica Rivijere prelazi u vlasništvo turističke agencije Adriatica.net, a već u srpnju iste dionice prelaze dalje u vlasništvo Todorićeve kompanije Agrokor.
Adriaticu.net osnovao je Vojković, ali je 2005. našao partnera u medijskoj kompaniji EPH Ninoslava Pavića. Vojkovićev Emporion i Pavićev EPH bili su jedini vlasnici Adriatice.net do kraja 2009. godine, kada je tu prezaduženu agenciju trebalo spašavati dokapitalizacijom u kojoj je Agrokor postao vodeći dioničar. “Novosti” su već pisale kako je u zadnjim mjesecima Proteginog mandata i HPB kreditno sudjelovao u spašavanju Adriatice.net.
Nakon što je 91,32 posto dionica Rivijere završilo u rukama Agrokora, koncem kolovoza Mlinar konačno odlazi iz nadzornog odbora. Agrokor tamo postavlja svoje ljude, a predsjednik uprave Rivijere postaje Zdenko Protuđer, direktor Agrokorove tvrtke Žitnjak.
Sve dosad navedene funkcije, kreditne plasmane, iznose i vlasničke odnose rekonstruirali smo iz službenih registara i izvještaja spomenutih tvrtki. Ti podaci jasno govore kako je HPB za Protegina mandata odobrio Rivijeri gotovo 32 milijuna kuna kredita, a da su vlasnici Rivijere bile tvrtke povezane s Igorom i Dubravkom Mlinar, kasnije s britanskim investitorom Unsworthom, Josipom i Matom Protegom, Vojkovićevim direktorom Tihomirom Brzicom, Krpininim partnerom Petrušićem i drugim spomenutim osobama.
Kredite je Rivijera dobila iako nije imala upisano ni odgovarajuće vlasništvo na svim zemljištima i objektima koje koristi. Osim toga, ona je svake godine nakon dobivanja kredita stvarala višemilijunske gubitke, pa su njeni golemi dugovi prema HPB-u koncem 2011. već za 14 milijuna kuna premašivali vrijednost te imovine, a opatijske vlasti počele su se žaliti na zapuštenost plaža kojima upravlja. Sve to pokazuje koliko je tvrtka zapravo bila kreditno nesposobna.
Dobivene kredite Rivijera je trebala otplatiti do 2016. godine, no čim je došlo do promjene vlasnika oni su u potpunosti vraćeni. Iz HPB-a su na naš upit odgovorili da je poslovni odnos s Rivijerom prestao naplatom ukupnih potraživanja banke, ne želeći komentirati ništa drugo. Međutim, od izvora iz HPB-a doznali smo da se banka nakon odlaska Protege nastojala riješiti tog naslijeđenog problema, koji je bio toliki da je nova uprava banke “slavila” kada je tu priču uspjela zatvoriti.
Da bi banka ostala neoštećena morao se pronaći kupac koji je bio voljan “posušiti” gubitke, a zanimljivo je da su dionice Rivijere završile baš u vlasništvu Adriatice.net, iako nije jasno zašto je tim kratkim posredništvom bila prikrivena uloga Agrokora kao krajnjeg kupca.
Kada smo Brzicu pitali za Mlinara, koji je radio u Adriatici.net čiji je Brzica bio direktor, kazao nam je da se toga slabo sjeća i čak ustvrdio kako sve do prije nekoliko dana nije ni znao da je Mlinar bio u nadzornom odboru Rivijere. Dodao je da je ulaganje u Rivijeru bila njegova privatna investicija koja nema veze s Adriaticom.net.
Obavještajna afera
Rivijera Ičići mala je tvrtka sa 20-ak zaposlenih i još toliko u sezoni, no ipak su se u priči o njoj nanizala tolika imena i zavrtjeli toliki milijuni, što pokazuje da smo vjerojatno samo dotaknuli odnose tih ljudi. Mnogi među njima povezani su i na druge načine. Primjerice, upravo je Mlinarov prijatelj Turudić bio sudac koji je dvaput odbacio optužnicu protiv Protege u slučaju “Bankomat”, da bi tu optužnicu nedavno potvrdio tek Vrhovni sud.
Također, Marko Vojković ove je nedjelje, nakon takve informacije portala Index.hr, potvrdio “Večernjem listu” da Mlinara poznaje dvadesetak godina. Rekao je da je Mlinar 2007. ili 2008. radio za njegovu tvrtku Adriatica.net, ali da se ne sjeća što je točno radio. Iako se puno toga “nije mogao sjetiti”, potvrdio je da su se i nakon toga družili i da su se posljednji put čuli par tjedana prije Mlinarova hapšenja.
Nadalje, kada je “Večernji list” izašao s tekstom “Hrvatski Watergate”, u njemu se tvrdilo da je policija pratila i telefon neke osobe iz Agrokora, a iste te večeri bili su uhapšeni Rajić, Krpina i Mlinar, čovjek koji je bio u nadzornom odboru Rivijere kada ju je preuzeo Agrokor. Mediji su već objavili da je praćeni telefon iz Agrokora glasio na osobu inicijala Z. P., a tu se opet zatvara krug s Rivijerom, jer je Zdenko Protuđer, kako smo već naveli, nakon Agrokorovog preuzimanja postao njen predsjednik uprave.
Sve te veze bacaju i dodatno svjetlo na obavještajnu aferu koju je pokrenuo “Večernjak” i kojom je osporavao zakonitost rada policije neposredno prije hapšenja Mlinara i drugih, kod kojih su kasnije pronađeni kilogrami dokumenata o policijskim istragama. Iako je pokretanje te afere moglo biti motivirano policijskim nadzorom telefonskih poziva bivšeg ravnatelja SOA-e Josipa Buljevića, kako vidimo, zbog povezanosti s Mlinarom mnogi su se tu još mogli osjetiti zainteresiranima.
Nepoznato je još tko je “Večernjaku” plasirao priču na način da je fokus stavljen na kompromitiranje rada policije. No poznato je da mu je prije objave tog teksta informacija o postojanju nadzornog izvještaja Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost nad radom MUP-ovog Operativno-tehničkog centra, bila potvrđena iz Ureda predsjednika Ive Josipovića.
Činjenica je da je Josipović bliski prijatelj Marka Vojkovića, a da je Vojković u prijateljskim odnosima s Mlinarom. Činjenica je i da je Vojkovićev menadžer Brzica, čovjek zadužen za poslove s Josipovićevim ZAMP-om, bio suvlasnik Rivijere u čijem je nadzornom odboru Mlinar šest godina predstavljao vlasnike.