Intrigator

Katran & perje

Debeljak i otkazi preko Facebooka

Kapitalistička gramatika

Sama činjenica da se kandidat za privatizaciju splitskog Brodosplita, vlasnik DIV-a Tomislav Debeljak, obratio radnicima preko Facebooka, pobuđuje izvjesno perverzno uzbuđenje. No već uvod poslanice naslućuje da se iza ovakvog vida komunikacije skriva pisana sirovina iznimne kakvoće.

“Izgaram od želje da Vam se javim i kontaktiram sa Vama, kako bi Vama koji prvi trebaju znati kakva Vam je sudbina prenio što se događa, ali obečao sam da se jedno vrijeme neću javljati, pa se ujedno ispričavam na tome. Iskoristit ću priliku i reći ću ukratko da sve ide u pozitivnom smijeru”, najavio je vlasnik Debeljak industrije vijaka, kojem književnost i gramatika očito u školi nisu bile omiljene vještine.

“Bit ćemo socijalniji od bilo kojeg zakona, od bilo kojeg kolektivnog ugovora, to tvrdim i garantiram”, dodao je poduzetnik, iako nije ni stupio u vlasništvo brodogradilišta i pod istragom je zbog nezakonitosti u kninskom TVIK-u.

No sebi je odmah skočio u grkljan, najavivši “nepopularne mjere, profesionalnije i brže restrukturiranje”, čitaj: hitno davanje otkaza. Zatim je, nekoliko rečenica kasnije, “nepopularne mjere” odjednom stao nazivati “itekako popularnim mjerama”. Posljednje i ne čudi s obzirom na to da je ovo sofisticirano obraćanje bilo odaslano negdje oko dva sata ujutro.

“Brodosplit ima oko tri i pol tisuće radnika. Na posao može računati njih 60 do 70 posto – svi koji sudjeluju u proizvodnji, a oni koji su višak mogu se nadati zbrinjavanju”, zašarafio je plemeniti Debeljak škverane, na što mu je jedan od njih odgovori “Ne mislim ništa loše o vama, al’ me brine sudbina škvera s obzirom da uskoro prvi čovjek te firme nije u stanju sastavit’ nekoliko prostih rečenica kako spada.”

Petar Glodić

HTV se obrukao lažnim predstavljanjem gosta emisije “Nedjeljom u dva”

Bezopasni opsjenar u zemlji opsjena

Novinari su tek marketinški serviseri poražavajuće zbilje, a da Aleksandar Stanković još uvijek nije među gorima od nas. Darko Mihajlović u svemu tome ispada čak simpatičan, bezopasni opsjenar koji indirektno razotkriva pravo stanje stvari

Još od slavnog intervjua Davora Butkovića s lažnim Ivom Sanaderom u “Jutarnjem listu” nije bilo toliko urnebesne zabave oko medijskog razgovora između novinara od formata i uglednog mu gosta, koju nam je prošle nedjelje priuštio Aleksandar Stanković na HTV-u, i koja će ga zadugo obilježiti. Njegov izabranik Darko Mihajlović nije bilo lažiran, dakle, ali se čini da gotovo sve ostalo u vezi oglašenog te neutvrđenog njegova identiteta – jest.

Ukratko, on se tamo nevjerodostojno, ali nesmetano predstavio ka a) genije, b) vlasnik četiri doktorata, c) govornik sedam jezika, d) savjetnik Angele Merkel, e) vukovarski branitelj, f) predratni financijski direktor klinike Rebro. Možda smo još neko slovo abecede i smetnuli s uma, a možda je i on sam; ne bi to bilo nimalo čudno. Uopće pritom nije prvi put da se taj knjigovođa i spadalo javno tako izjašnjava o sebi, pa čak ni prvi put na HTV-u. A kao što znamo iz medijske prakse, tko se jednom uspije tako provući na blef, zacijelo će dovijeka ostati uziman zdravo za gotovo.

S druge strane, tko se imalo bavio novinarstvom, znade taj sindrom: doslovce stalno u redakciju – sve redakcije – navraćaju tipusi koji se izdaju za eksperte iz čitavog niza područja, vizionare i misionare, dobrohotne dilere ekskluzivnih tajni, intimuse svjetskih ličnosti, hodače po vodi… Mihajlović je na koncu ipak propao kroz prisavsku žabokrečinu, ali tek sutradan, kad su neki drugi novinari, internetski, shvatili da tu nešto baš do neba smrdi.

Iz dreke i kikota koji se zatim stao razlijegati javnim prostorom izdvojit ćemo ipak zapomaganje samog Darka Mihajlovića da, naime, nije važno što je čovjek po referencama, nego što radi i kako govori o bitnom. Taj mu očajnički manevar neće pomoći, ali možda nama pomogne da uočimo realne odnose u društvu. Doista, u svakodnevnoj i dugogodišnjoj praksi naš društveni život kroje ljudi s navodno jakim stranačkim i drugim preporukama, koji zatim čine i pričaju što ih je god volja te uporno vuku narod za kolektivnu nosinu.

Političari sa sumnjivim akademskim zvanjima, od parlamentaraca do predsjednikâ republike i vlade; poduzetnici s nesumnjivo, bar sistemski, prljavim rukama; historijske ličnosti s redizajniranim kurikulumima; čitava stoljeća, zapravo, nakaradno retuširana – to su nam ključne koordinate. Novinari su tek marketinški serviseri poražavajuće zbilje, a da Stanković još uvijek nije među gorima od nas… Darko Mihajlović, pak, u svemu tome ispada čak simpatičan, bezopasni opsjenar koji indirektno razotkriva pravo stanje stvari.

Igor Lasić

Američki CMC potvrdio “Novostima” da je pogon hladne prerade prodao Rohrwerku

Nakon Talijana i Nijemci kupili dio Željezare Sisak

Njemačka kompanija navodno će zapošljavati stotinjak ljudi, koliko bi ih ovih dana trebalo početi raditi i u dijelu pogona koji je ranije kupio talijanski ABS. Željezara je prije povlačenja CMC-a imala preko 900 radnika

Njemački Rohrwerk Maxhuette, koji se u ranijim pokušajima privatizacije Željezare Sisak više puta neuspješno javljao na natječaje koje je raspisivao Hrvatski fond za privatizaciju, uspio je u rujnu ove godine od američkog CMC-a, koji se ranije odlučio povući iz Željezare, kupiti hladnu preradu. Potvrdio je to za “Novosti” glavni izvršni direktor američkog CMC-a Gerhard Buenemann.

Rohrwerk je 2006. bio jedan od kandidata za kupovinu Valjaonice cijevi Sisak i tada je za nju nudio čak 405,6 milijuna kuna, no HFP, koji su tada vodili ljudi optuženi u aferi “Maestro”, poništio je natječaj zbog toga što je Rohrwerk, među ostalim, dao uvjetnu ponudu koja je ovisila o mogućnosti da obavi dubinsko snimanje tvrtke.

Njemačka kompanija, prema podacima s njenih internetskih stranica, godišnje proizvede oko 120.000 tona bešavnih čeličnih cijevi, a zapošljava oko 450 radnika. Svoje proizvode prodaje tvrtkama koje grade elektrane te za namjene u transportu plina i vode, strojogradnji i proizvodnji kugličnih ležajeva.

U Sisku bi upravo ovih dana i oni trebali početi s radom u pogonu hladne prerade, a navodno će zapošljavati stotinjak ljudi. Rohrwerk Maxhuette u Hrvatskoj zastupa odvjetničko društvo Jagar & Grebenar, no zbog spriječenosti odvjetnika Krešimira Grebenara, koji je zadužen za njemačku kompaniju, službenu potvrdu detalja nismo uspjeli dobiti.

Uz njemački Rohrwerk, ovih dana bi proizvodnju u pogonima Željezare Sisak, prema ranijim najavama, trebao započeti i talijanski ABS koji, kako doznajemo, upravo testira proizvodne mogućnosti kapaciteta koje su preuzeli od američkog CMC-a.

Talijani su najavili okvirna ulaganja između 30 i 70 milijuna eura, ovisno o tržišnoj situaciji, a trenutno zapošljavaju oko stotinjak ljudi, od kojih polovicu u samim proizvodnim pogonima. Proizvodnja će se za početak odvijati u noćnim satima, kad je struja jeftinija, a trenutno rade probne šarže koje analiziraju. Predstavnici talijanske kompanije tek se upoznaju s proizvodnim procesima u Sisku, a plan im je proizvoditi prije svega tzv. bloomove, visokokvalitetne poluproizvode, specijalne legirane vrste čelika za posebne namjene, koje proizvode i u Italiji, ali još nije poznato na koja ih tržišta planiraju plasirati.

Od nekadašnjih 900 zaposlenika Željezare Sisak, ovih bi se dana tako na posao trebalo vratiti njih oko dvije stotine, dok ostatak kapaciteta Željezare i dalje čeka na nove ulagače koji bi mogli zaposliti još ponekog radnika.

Sisačka Željezara i Inina rafinerija nafte desetljećima su zapošljavale tisuće radnika, za koje je izgrađeno cijelo stambeno naselje s obiteljskim i samačkim stanovima, a u naselju parkove ukrašavaju djela uglednih, tada jugoslavenskih kipara. Zbog Inine tromosti u obnovi kapaciteta Rafinerije Sisak, koja je opskrbljivala Zagreb i okolicu te dio Bosne i Hercegovine, kao i zbog jačanja konkurentske rafinerije u Bosanskom Brodu u vlasništvu ruskog Zarubežnjefta, neizvjesna je i budućnost zaposlenika tog drugog velikog sisačkog poslodavca.

Josip Jagić

MUP bilježi 87 krivičnih djela protiv susjeda, od toga četiri nacionalno motivirana

Srpski državljani mogu skoro pa mirno doći

Srpski državljani, kako turisti tako i oni koji nekim poslom dolaze u Hrvatsku, mogu biti gotovo mirni jer je u prvih devet mjeseci ove godine zabilježeno 87 krivičnih djela u kojima su oštećeni državljani Srbije, s tim da samo u četiri slučaja postoji međunacionalna, odnosno međuetnička motiviranost, dakle utvrđeno je da je krivično djelo izvršeno baš zbog nečije nacionalne pripadnosti.

Prema podacima MUP-a, od 87 krivičnih djela 57 ih je protiv imovine, od čega se na krađe odnosi 39, teške krađe 15, a razbojništva tri. Slijedi 27 slučajeva koji se odnose na izazivanje prometnih nesreća, a bilježi se i jedno djelo koje se odnosi na prisilu te jedno koje se odnosi na tešku tjelesnu povredu. Kako rekosmo, tu su i četiri nacionalno motivirana incidenta.

“Evidentirana su ukupno četiri događaja na štetu državljana Srbije koja su nacionalno motivirana, a radi se jednom kaznenom djelu rasne i druge diskriminacije, dva kaznena djela uništenja i oštećenja tuđe stvari i jednom prekršaju protiv javnog reda i mira te Zakona o suzbijanju diskriminacije”, navode iz službe za odnose s javnošću MUP-a.

Iako su na Jadranu i ovog ljeta bili deseci tisuća turista iz Srbije, incidenti nisu dospijevali u medije, dok su lani pisali o malom broju slučajeva. Tako ispada da o nedavno oglašenim preporukama Srbije o mjerama opreza pri ulasku u Hrvatsku, koje nalažu oprez pri vožnji kroz neke gradove i izbjegavanje diskusija na teme iz bliske prošlosti, državljani Srbije uglavnom već znaju sve ili da one nisu toliko potrebne.

Nenad Jovanović

Kratko & jasno

Gordan Bosanac, Centar za mirovne studije

Tužili smo i Mamića

Kako komentirate presudu Vrhovnog suda da se Vlatko Marković mora javno ispričati gay populaciji zbog izjava da homoseksualci neće igrati u hrvatskoj reprezentaciji i da samo zdravi ljudi igraju nogomet?

– Radi se o iznimno važnoj i pravednoj presudi. U trenucima kada homofobija još uvijek dominira našim društvom važno je da institucija kao što je Vrhovni sud prepoznaje štetnost homofobije i prepoznaje je kao oblik diskriminacije, te da zaštiti žrtve. Ova presuda veliki je iskorak u razumijevanju zaštite ljudskih prava u Hrvatskoj i vjerujem da će imati dugoročne pozitivne efekte na naše društvo, ali i šire.

Markoviću je zabranjeno da sa sličnim izjavama dalje javno istupa, a cijeli tekst presude mora objaviti u “Večernjem listu”, gdje je to i kazao. Je li dovoljna samo takva isprika?

– Kazna koju je odredio Vrhovni sud je primjerena. Ovdje se više radi o uspostavi novih društvenih vrijednosnih normi nego o potrebi kažnjavanja počinitelja. Znajući rad i stavove gospodina Markovića, vjerujem da je nalog suda da se javno ispriča za njega veća kazna od visoke novčane kazne. Smisao udružne tužbe koju smo ovdje podnijeli nije primarno materijalna naknada štete, već stvaranje vrijednosnih normi. Ipak, ova presuda otvara put svim gay nogometašima da pokrenu privatne tužbe protiv gospodina Markovića.

Tužbu su podigli Centar za LGBT ravnopravnost i Centar za mirovne studije. Koga ste još tužili?

– Podnijeta je tužba protiv svećenika Franje Jurčevića i dobili smo na sudu, ali on se žalio, pa čekamo odluku Vrhovnog suda. Paralelno s Markovićem podigli smo i tužbu protiv Zdravka Mamića koji se isto tako nije ustručavao koristiti govor mržnje. Na prvom stupnju smo izgubili, ali čekamo odgovor Vrhovnog suda na našu žalbu. Zakon o suzbijanju diskriminacije relativno je nov i trebat će vremena da se sve instance sudovanja usklade oko tumačenja. Vjerujemo da su ovakve odluke Vrhovnog suda dobar smjer za suce.

Mirna Jasić