Intrigator

Katran & perje

Ministar, a ne daje obećanja

Zmajl od Bosne

Dobronamjerni Zmajlović ovih je dana dokazao da uopće nema pojma kako biti ministar zaštite okoliša

U dijelu medija koji uzgajaju fetiš prema mlađahnim japijima iz socijaldemokratskog inkubatora, njegov dolazak na dužnost prošao je uz pristojnu pompu. Tako je nakratko zavladala nametnuta propagandna istina da ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović navodno znade raditi svoj posao.

Kako bi negirao ovakva zlobna podmetanja, dobronamjerni Zmajlović ovih je dana dokazao da uopće nema pojma kako biti ministar zaštite okoliša. Štoviše, nije mu ni na kraj pameti da se pozabavi poslom za koji je plaćen. Umjesto da demagoški ponudi zaštitu građanima Slavonskog Broda koje sumporovodikom truje rafinerija iz prekosavskog Bosanskog Broda, iskreni ministar poručio im je da od njega “neće čuti lažna obećanja”. Zatim je objasnio da je “ovakvo stanje realnost”, pa će potrajati barem dvije godine dok se dotično postrojenje ne modernizira. Ostalo je nejasno tko će provesti modernizaciju, ali to je ionako periferna pojedinost. No zato će ministarstvo postaviti novu stanicu za mjerenje zagađenja, vrijednu čak 2,5 milijuna kuna. Potom se Zmajlović pozabavio pitanjem “alata”, kako se inteligentno izrazio.

“Ovaj ozbiljan problem koji traje godinama moramo rješavati svi zajedno i koristiti sve alate koji su nam na raspolaganju. Podržavam prosvjed kao legitimni alat građana da ukažu na problem i pridružujem mu se i danas”, rekao je duboko dirnuti Zmajlović.

Ekološke su udruge prosvjedovale glede ovakvog ministrovog diskursa, smatrajući da ovaj nema pojma o poslu, iz čega proizlazi kako očito nisu shvatile da im je Zmajlović upravo to i pokušao objasniti.

Petar Glodić

Udruge upozoravaju na deindustrijalizaciju

Marš kroz groblje pogona

Industrijsko srce Zagreba zapošljavalo je u svoje vrijeme i do 60.000 ljudi. Proces koji je poharao Peščenicu nastavlja se i dan-danas

Peščenica je nekoć bila industrijsko srce Zagreba, proizvodnog centra kojem nadaleko nije bilo ravna. Danas je taj istočnozagrebački kvart prizorište sustavne politike deindustrijalizacije Hrvatske, s već okorjelom patinom na dvadesetak uništenih ili barem ugroženih pogona, privatiziranih mahom radi brzog izvlačenja profita i rasprodaje zemljišta.

Uslijed izmicanja šire slike problema, zakrivenog medijskim i drugim marketingom – u službi istog onog interesa koji je doveo do propasti zagrebačkih tvornica – dotični slučajevi malokad bivaju poimani kao integralna pojava. Ispravljanju toga nedjela mogle bi pridonijeti akcije poput one koju će u subotu, 17. studenog, s početkom u 13 sati, organizirati Mladi antifašisti Zagreba i Muzej kvarta udruge Kontraakcija: Maršem solidarnosti, inače petim dosad, ove se godine pod geslom “Zauzmi, obrani, proizvodi” planira povezivanje čitavog arhipelaga gore opisanih primjera.

Od starta na Trgu žrtava fašizma, povorka će se kretati pokraj, ili bar širim susjedstvom, velikog broja izgubljenih pogona. Neka od njihovih imena već su dio prošlosti nasilno potisnute u zaborav, dok su poneka još uvijek itekako aktualna: Nada Dimić, Gredelj, Plinara, Uljara, TLOS, Tvornica papira, Katran, Zagrepčanka, Chromos itd.

Na kraju zacrtane rute sudionike će ugostiti Centar za kulturu Peščenica, a u okviru tribine “Deindustrijalizacija i radnički otpor” koja bi uslijedila, javnosti će se obratiti sindikalisti Mario Iveković i Tomislav Kiš, zatim Stipe Ćurković i Domagoj Mihaljević iz Centra za radničke studije i drugi.

Područje o kojem govorimo, inače, zapošljavalo je u svoje vrijeme i do 60.000 ljudi. Proces koji ga je poharao nije samo većinu njih bacio u bijedu, nego se dan-danas nastavlja kampanjom smanjenja preostalih radničkih i socijalnih prava, daljnjom privatizacijom strateških resursa poput energetike i sl. U zapadnom dijelu grada, gdje postoji ovome umnogome usporedivo groblje pogona između Trešnjevke i Jankomira, jasno, nije ništa bolja situacija.

Devastacija mukotrpno građene industrije popraćena je sličnim efektima na društveno tkivo Zagreba i Hrvatske, pa je i solidarnost među radnicima u međuvremenu, kao što znamo, spala na sramotno niske grane. Subotnja manifestacija prilika je da se i aktivno i simbolički pridonese ispravljanju dijela takvih tragičnih posljedica.

Igor Lasić

SDP se poziva na njegovo djelo, ali ne treba njegove ljude

Ekspresni otkaz Špremovom savjetniku

Praktički istog časa kada je, desetak dana nakon smrti Borisa Šprema, za predsjednika Sabora 10. listopada izabran Josip Leko, u parlamentu je otkazana suradnja dotadašnjem Špremovom savjetniku za informiranje, uglednom novinaru i uredniku Gojku Marinkoviću.

Marinković je u Sabor došao kao Špremov osobni savjetnik, što je stajalo i u ugovoru koji je potpisao, pa je otkazivanje suradnje nakon Špremove smrti moglo biti očekivano. Međutim, kako doznaju “Novosti”, Marinkoviću se na dotadašnjoj suradnji nitko nije zahvalio, već je iz Sabora otpremljen tako što su ga iz kabineta novog predsjednika Leke naprosto obavijestili da mu je ugovor otkazan.

Marinković je od početka 1970-ih bio dopisnik “Borbe” iz Zagreba, zatim novinar “Vjesnika” te komentator i zamjenik glavnog urednika “Danasa”, bio je dugogodišnji glavni urednik HND-ovog glasila “Novinar”, a dobitnik je i niza HND-ovih nagrada, uključujući i onu za životno djelo 2004. godine.

Šprem se njegovim savjetničkim uslugama koristio još u vrijeme dok je bio predsjednik zagrebačke Gradske skupštine, pa je suradnja nastavljena i nakon što je postao predsjednik Sabora, a formalizirana je u travnju ove godine Marinkovićevim zaposlenjem. No krajem proljeća liječnici su Špremu potvrdili da mu se vratila maligna bolest i uskoro je morao otići na liječenje u SAD.

Uslugama njegovog savjetnika u tom se periodu nitko nije koristio, a nakon što je Šprem ispraćen s velikim poštovanjem kolega, koji su se pozivali na njegovo političko djelo, njegov čovjek od povjerenja ispraćen je iz Sabora bez pozdrava, kao netko s kime nema potrebe ni razgovarati o tome može li još biti od koristi SDP-u.

Nikola Bajto

Kratko & jasno

Mladen Stojanović, Centar za mir Osijek

Hag nije antihrvatski

Glas naroda iz uličnih anketa propagandno je korišten. Slučajni prolaznici opet dobivaju prostor da kažu kako je Haški sud nametnut i antihrvatski

Haški sud završava s radom, a njegovo nasljeđe u regionu bila je tema nedavne konferencije u Zagrebu, uglavnom medijski prešućene, uz određene prigovore na rad Haga. Koliko su ti prigovori opravdani i koliko domaći sudovi mogu preuzeti ulogu Haškog?

Unazad nekoliko godina na domaćim je suđenjima ostvaren napredak. A prigovori da je Haški sud pristran, antihrvatski i nama nametnut ne stoje. Od 161 osobe u Hagu je optuženo samo šest lica iz hrvatskog vojnog vrha za zločine na području Hrvatske, a ostalih 27 Hrvata bilo je iz BiH. S druge strane, optuženo je 109 pripadnika vojnog i političkog vrha Jugoslavije, odnosno Srbije, Krajine i Republike Srpske, pa već time priče o antihrvatskom karakteru Haškog suda padaju u vodu. Konačno, sudu se mogu uputiti progovori, ali je činjenica da bi domaća pravosuđa, da ga nije bilo, teško procesuirala “svoje” ratne zločince.

A koliko je opravdano da se Hrvati smatraju žrtvama kojima se nepravedno sudi?

U svakoj državi regije šira javnost smatra da smo “mi” žrtve, a “drugi” agresori. To nije nikakvo čudo s obzirom na to kako su mediji, na čelu s HRT-om, izvještavali, kako o domaćim tako i o haškim postupcima. Analiza Dnevnika HRT-a provedena nakon lanjske presude Anti Gotovini i Mladenu Markaču pokazala je da je najveći prostor dan njihovim advokatima, dok su žrtve bile marginalizirane, a glas naroda iz uličnih anketa propagandno korišten protiv presude i samog suda. Posljednjih dana slučajni prolaznici ponovno dobivaju prostor da kažu kako je Haški sud nametnut i antihrvatski.

Kako će javnost reagirati na presudu Gotovini i Markaču?

Negativan stav više nitko ne može promijeniti. Čak i kada bi bili oslobođeni, imali bismo apsurdnu situaciju da će stav hrvatske javnosti o Haškom sudu biti izrazito negativan, što je posljedica kontinuirano neobjektivnog i neprofesionalnog izvještavanja u medijima.

Nenad Jovanović

RBA mirovinski fond ubrzano kupuje dionice telekoma

Branitelji gube bitku za HT

RBA OMF mogao bi baš do obljetnice pada Vukovara preoteti Fondu branitelja poziciju drugog najvećeg dioničara i time mu izbiti argument za traženje mjesta u NO-u HT-a

Raiffeisen obavezni mirovinski fond () u posljednjih je godinu dana uložio oko 300 milijuna kuna u kupovinu dionica Hrvatskog telekoma (HT), čime se do danas ozbiljno približio udjelu od sedam posto koji u toj kompaniji drži Fond hrvatskih branitelja. RBA OMF je od konca prošle godine povećao svoj udio sa 5,33 na 6,98 posto, pa je pitanje dana kada će Fondu branitelja preoteti poziciju drugog najvećeg dioničara, iza Deutsche Telekoma, koji ima 51 posto dionica.

Brzina kojom RBA OMF kupuje dionice HT-a zanimljiva je zbog činjenice da su braniteljske udruge godinama tražile da dobiju predstavnika u nadzornom odboru HT-a. Početkom 2012. predložile su da se na glavnoj skupštini HT-a u taj odbor imenuje posljednji zapovjednik obrane Vukovara Branko Borković – Mladi Jastreb, i to upravo umjesto Damira Grbavca, predsjednika uprave RBA OMF-a. No njihov prijedlog nije ni dan na glasanje, a u nadzorni odbor su uz ljude Deutsche Telekoma ponovno izabrani bivši šef Croatia Airlinesa Ivica Mišetić i Damir Grbavac, iako RBA ima manje dionica od branitelja.

Nedugo nakon te skupštine RBA je ubrzao kupovinu i može se očekivati da će baš negdje oko obljetnice pada Vukovara 18. studenog branitelji izgubiti bitku za HT, jer će im RBA OMF preoteti poziciju drugog najvećeg dioničara i time izbiti argument za prepuštanje svojeg mjesta u nadzornom odboru.

Josip Klemm, predsjednik Udruge specijalne policije i jedan od članova upravnog odbora Fonda branitelja, kazao nam je kako je skandalozno da su branitelji bili dobri za ratovanje, a da ne valjaju kada treba nadzirati imovinu braniteljskog Fonda.

“Ova je situacija pravo ogledalo hrvatske političke i ekonomske elite, neovisno o stranačkoj pripadnosti”, kaže Klemm, koji kao krivca označava predsjednika uprave HT-a Ivicu Mudrinića, koji prijedlog branitelja nije htio ni uvrstiti na dnevni red skupštine održane u travnju. Prema Klemmu, najveći trn u oku braniteljima i nije Grbavac, nego Mišetić, koji je već godinama član nadzornog odbora HT-a jer je Mudrinićev prijatelj. Za to mjesto lani mu je isplaćena naknada od 196.210 kuna.

Fond branitelja zatražio je da se ove jeseni održi izvanredna skupština dioničara na kojoj bi se glasalo samo o njihovom predmetu, no kako stvari stoje, od nje neće biti ništa. Iz uprave HT-a samo su nam poručili da sastav nadzornog odbora ne mogu komentirati, a ni iz RBA OMF-a nismo dobili odgovor na upit o razlozima za ubrzanu kupnju dionica HT-a.

Jedan zagrebački fond menadžer podsjeća da je prije Borkovića kandidat branitelja bio Tomislav Merčep, zbog čega je njihov prijedlog bio neprihvatljiv sam po sebi, a ocjenjuje da su nakon toga propustili osigurati podršku drugih dioničara prije predlaganja Borkovića.

Josip Jagić

Proustaška provokacija bez reakcija

Poglavnikovi spremnici

Već nekoliko tjedana sa stotina hrvatskih kioska vrišti ustaški pozdrav “Za dom – spremni!”, otisnut na naslovnici narodnog mjesečnika “Nacija”, a da na to nitko nije reagirao.

List je od svojeg pojavljivanja koncem prošle godine na naslovnicama već obradio niz ozbiljnih tema od vitalnog nacionalnog značaja, kao što su one o progonu kršćana do kojeg će doći nakon ulaska Hrvatske u EU, o zabludama teorije evolucije, o bolesti homoseksualizma i pošasti abortusa ili, pak, ona o potrebi višegodišnjeg dojenja.

Proustašku provokaciju, koja će pristojnom čovjeku ogaditi odlazak do kioska, a koja je ostala neprimijećena zahvaljujući općem sljepilu odgovornih na ustaštvo, list je sada umotao u kontekst svojeg velikog istraživačkog pothvata, pa iznad naslova piše: “Istražili smo stari hrvatski pozdrav”.

Izdavač i glavni urednik “Nacije” Elvis Duspara proveo je inače toliko dalekosežno povijesno istraživanje da mu je kao izvor svih tvrdnji o prastarosti tog pozdrava poslužila jedna jedina natuknica s internetske stranica hrvatske Wikipedije, koju je sastavio netko jednako bezbrižan kada su činjenice u pitanju.

Nikola Bajto