Zašto muzika ne bi bila džabe?

Neki bi objavu albuma na YouTubeu nazvali samoubilačkim potezom?

Pa, ne bih se složio. Živimo u vremenu društvenih mreža i tradicionalni načini kupovanja muzike na Zapadu skoro su izumrli. Među novim generacijama nema puno kolekcionara koji bi željeli da imaju ploču ili CD u svojim rukama, njima je bitno da muziku čuju prvi i nabave je što prije. Zato smo se moja izdavačka kuća i ja odlučili da cijeli album postavimo za slušanje na YouTube, uz napomenu da ukoliko vam se svidi to što čujete, možete ga kupiti. Mislim da je to jedan korektan i iskren pristup slušaocima i nadam se, naravno, da će i oni biti isto tako fer prema nama. Ja također skidam muziku i filmove ilegalno sa neta, ali ako mi se svidi to što čujem, prvom prilikom nabavim original CD-a. Klinci na Zapadu danas skidaju muziku na svoje mobitele uz jedan klik i to su neka realnost i trend koje mi pokušavamo da pratimo.

Ima li reakcija kolega muzičara? Jeste li možda naišli na osudu jer rušite temeljna pravila muzičke industrije, da ništa nema džabe?

Ja ih nisam primijetio. A i kada malo bolje razmislimo, zašto muzika ne bi bila džabe? Prvi bih potpisao kada bi osmislili sistem u kojem bi slušalac mogao besplatno da dobije moju muziku, ali da mi država ili neka druga ustanova omoguće neku sigurnost i podršku da mogu da radim to što volim i da od toga živim. Ali mislim da bi se mnogo kolega tome protivilo i da bi pohlepa brzo razjebala sve, bilo bi odmah: evo ga, vraćamo se u komunizam. Mislim da nam glavni izvor financiranja i dalje ostaju koncerti.

Sivilo naše države

Koliko je vjerojatno da će netko prepoznati namjeru povodom besplatnih izdanja i ukoliko cijeni ono što je čuo, uistinu platiti za album?

Omogućio ti to ili ne, ljudi će uvijek naći način da do tvoje muzike dođu besplatno. Ono o čemu ja pričam je pristup prema publici. Čitao sam da jedan stand up komičar u Americi svoj DVD nije htio da izda preko izdavačke kuće, nego je registrovao online firmu i ljudi su mogli sami da plate onoliko koliko misle da DVD vrijedi. Usto, on ga je lično postavio na Torrent i reka eto, imate ga i tamo, ako vam se svidi, dođite i kupite kod mene. Čovjek je u roku od mjesec dana zaradio preko milion dolara. To su ta korektnost i iskrenost o kojima pričam. Društvene mreže su nam omogućile da imamo mnogo intimniji i bliži kontakt sa publikom i kada si korektan prema njima, bit će i oni prema tebi. Ubrzo nakon što smo postavili moj album na YouTube, pojavio se i na drugim kanalima, pa su brojni naši fanovi bukvalno napali i prijavili ljude koji su umnožavali pjesme. Vidite koji su carevi moji fanovi!

Prošlo je desetak dana otkako je album, osim na YouTube, stavljen i na iTunes i Amazon, gdje ga se može kupiti? Kakve su povratne informacije?

Može se kupiti u svim CD-šopovima širom Hrvatske. U Bosni nemamo jaku distribuciju, tako da ga ima samo na nekoliko mjesta, ali riješit ćemo i to. Na povratne informacije još čekamo, ali po reakcijama vidim da se ljudi dosta zanimaju.

Pjesma “Teočak” izazvala je mnogo negativnih reakcija, pa čak i prijetnji na internetskim forumima. U čemu je stvar?

To je pjesma o dečku koji je u ratu izgubio oca, doživio traumu i izbjeglištvo te izrasta u delikventa i kriminalca. Na prvi pogled ništa posebno, ali mislim da su ljudi na početku tako reagovali zato što je tekst pjesme direktan, radikalan i oštar. Moram priznati da tu pjesmu dugo nosim u sebi i da u njoj ima i određena doza ličnog iskustva. Indirektno me za nju inspirisao moj rahmetli prijatelj Adnan Spahić, koji je rodom iz Teočaka i preko kojeg sam saznao jako puno o tom gradu, a i ja sam rodom iz Bijeljine, što je jako blizu, tako da postoji i ta veza. Iako on nije taj lik iz pjesme, htio sam na neki način da odam počast i njemu, i zato Teočak. Pokušao sam, dakle, da prikažem mentalitet jednog ljutog dečka koji je zbog gubitka oca i ratne traume izgubljen u besperspektivnosti i sivilu naše države.

Inspiracija pronalazi mene

Bojite li se možda da vas netko negdje ne dočeka?

Pa, nije čovjeku svejedno. Iako je to izmišljena priča, ljudi ovdje sve primaju k srcu i lično. Bude mi, naravno, žao kada vidim da to bude pogrešno protumačeno, ali mislim da je nakon tih prvih reakcija sve leglo na svoje. Ipak je to samo priča, odnosno pjesma.

Tvrdite da je ovaj vaš album drugačiji od ostalih?

Jeste. Kada ga poredimo sa mojim prijašnjim albumima, onda mogu reći da je najveća razlika humor. Odličan primjer su “Situacije”, pjesma na kojoj mi gostuje Saša iz TBF-a, te “Dinamit” i “Napaćeni Bošnjo”. Također, ovo je moj najšareniji album do sada. Hip-hop ritam je njegova kičma, ali ima i reggaea, funka, jazza, dakle jedno veliko šarenilo. Album se razlikuje i po tome kako sam mu pristupio, bio sam strog pri pisanju tekstova i pri odabiru beatova. Mnoge sam pjesme radio i po nekoliko mjeseci, snimao ih, slušao, pa nešto mijenjao. Mnogi moji kolege na Zapadu rade tako da se zaključaju u studio na mjesec dana i onda šta snime, to je to. Kod mene to ide drugačije, pustim da inspiracija pronađe mene, a ne ja nju.

Koliko ste sazreli od prvog albuma naovamo?

To bi trebalo da kažu slušaoci. Upravo ta raznolikost govori o tome. Tekstovi nisu više onako direktni i radikalni, nego su upakovani u priče, tako da albumu otvoriš vrata, primiš ga i onda te na kraju osvoji iznutra, kao pravi Troyanac!