Radikalniji sam od Lesara

Vladina ekonomska politika u prvoj je godini doživjela poraz. Što je pošlo krivo?

Foto: Jovica Drobnjak

Prva je strateška pogreška što su nespremni došli na vlast iako su dvije godine znali da će im ona pasti u ruke. Nisu napravili reformu pravosuđa i birokratskog aparata. Druga je strateška pogreška krivi smjer jer Zoran Milanović nije socijaldemokrat, on je liberal koji je slučajno završio u SDP-u, a vladu su poveli ne znajući bi li ostali socijaldemokrati ili bi se u potpunosti prilagodili politici HNS-a, koji je neoliberalna stranka. Ne možete se predstavljati kao socijaldemokratska vlada ako premijer ode na skijanje u tjednu u kojem se prijeti rezanjem plaća u javnom sektoru. U tom je Milanovićevom činu velika simbolika.

Što su modelski pogriješili?

Trebali su gledati europska kretanja. Kad su ostali poticali potrošnju, mi smo je gušili i nismo poticali ljude da investiraju. Nema vlade koja je toliko ustrašila svoj narod kao ova neoliberalna vlada. Druga stvar, nisu oporezovali najbogatiji dio stanovništva, jedino su najavili velike projekte za koje nisu osigurali uvjete.

Postali smo ovisna država

No je li oslanjanje na javne investicije neoliberalni koncept?

I te velike projekte naumili su ostvariti javno-privatnim partnerstvom, što znači da će novac biti državni, a profit privatni. Da, to je čisti neoliberalni koncept koji Zapad, pogotovo Velika Britanija, napušta. Kad je u prvom mandatu Radimir Čačić gradio ceste, nije htio puno objašnjavati model financiranja. A to je bilo zaduživanje i sada vidimo da autoceste žele monetizirati, prodati. Prema tome, način na koji rade je neoliberalan. Zadužili su generacije, a sad ćemo ceste dati nekome tko će ih pohabati, otpustiti radnike i podići cestarine.

Liberalizaciju u velikom dijelu javnog sektora diktira i samo pristupanje Europskoj uniji?

Nju diktira karakter vlasti. Postali smo ovisna država, puno ovisnija nego što smo bili prije 1990. Nemamo više nijednu svoju banku, a prodat ćemo i HPB i Croatia osiguranje. Upali smo u dužničko ropstvo i ako ova vlada nastavi rasprodaju, sljedeća neće ničim raspolagati i neće imati mogućnost da utječe na privredne tokove. Čak smo i glasovanjem o Palestini pokazali kukavički karakter vlasti, dakle sve što nam Amerika i Europa kažu, mi ćemo ispunjavati. Postat ćemo jedna moderna kolonija i onda se čovjek pita zašto je 1990-ih proliveno toliko krvi kad su nas pokorili bez ispaljenog metka.

Ipak, u krizi su realni pritisci da se zadužuje, prodaje ili reže. Vladajući kažu da je laburistima lako kritizirati, a da oni moraju odlučivati?

Slažem se, ne smijemo trošiti ono što nismo zaradili. No laburisti sigurno neće nastaviti ovaj model razvoja. Mi radimo na jednoj suvisloj platformi postneoliberalnog društva. Imamo timove relevantnih stručnjaka, ali imamo i hrabrosti. Da, nametnut ćemo poreze bankarima; da, nametnut ćemo poreze najbogatijima; da, napravit ćemo proizvodne programe. No dok mi razmišljamo kako nadomjestiti radna mjesta izgubljena u velikim jadranskim centrima i kako na poljoprivredi zasnovati prerađivačku industriju, oni razmišljaju kako će prodati i onaj zadnji komad Podravke.

Što bi strukturno bio taj model postneoliberalnog razvoja?

Zvučat će kao floskula, ali najvažnije stvari nećemo otkrivati prije nego izađemo s tim programom. Danas profit i broj bogatih u svijetu rastu, dakle osnovna je preraspodjela bogatstva. Radimo program reformi kojima će se to postići bez ikakvih revolucionarnih metoda i krvi na cesti. Radimo na tome i muči nas to još otkako smo Dragutin Lesar i ja razgovarali o osnivanju stranke. Uvidjeli smo da nitko ne brine o čitavim skupinama razočaranih i prevarenih. Zato laburisti nisu jednokratna pojava, kao što je tvrdio Čačić.

Postali ste već i prijetnja SDP-u, pa nas zanima razlika vaših ideologija. Zar nisu britanski laburisti svojim “trećim putem” kompromitirali ime koje ste izabrali?

Bez ustručavanja, oni su neoliberalna stranka i nemamo s njima dodirnih ideoloških točaka. No ima još laburista, mi smo Hrvatski laburisti, a najsličniji su nam oni u skandinavskim zemljama. Imao sam i sam dvojbi, ali nismo se mogli registrirati samo kao stranka rada jer ih je već bilo 20-ak s tim imenom.

Ipak je vaš zastupnik Nikola Vuljanić u Europarlamentu ušao u skupinu u kojoj su britanski laburisti, francuski socijalisti, njemački SPD, pa i naš SDP, iako postoji ljevičarska skupina u kojoj su francuski Lijevi front, njemačka Ljevica, grčka Syriza?

Zovu ih ekstremnim ljevičarima iako nisu toliko ekstremni, a osobno sam i bliži njima. Kod nas u stranci postoje oko toga prijepori, nismo tu jedinstveni i u tom sam pogledu puno radikalniji od Lesara. No raspravljali smo na tijelima i donijeli zajedničku odluku da se priključimo europskim socijaldemokratima. Ali Vuljanić prati rad i ostalih skupina i moguće je da ćemo danas-sutra, ako tijela stranke tako odluče, promijeniti klub.

Vlada bez strategije i vizije

Koliko se može mijenjati Hrvatsku a da se ne mijenja EU?

Laburisti su o EU-u tjednima raspravljali. Neoliberalni kapital timari EU, pa ni danas nisam siguran je li pristupanje bila dobra odluka. No prevagnulo je mišljenje da moramo sjediti za istim stolom kako bismo se mogli boriti za svoje ideje, a vjerujem da je ulazak u EU dobar i zbog ekstrema u Hrvatskoj. Da, bit će vrlo teško mijenjati Hrvatsku bez da se EU mijenja, jer smo ušli u dužničko ropstvo i sve nam odluke diktiraju centri financijske moći. Nekad smo galamili da nam novac odlazi u Beograd, no sad nam telekomi i banke iznose milijarde a da nitko ne trepne, ni SDP ni HDZ. Kad ste čuli da desnica viče kako bi sve trebalo ostati u Hrvatskoj?! Tome se vrlo teško oduprijeti, naročito ako se danas sve rasproda. Možemo se oduprijeti jedino pametnim inicijativama, politikama i hrabrošću.

U krizi se može pokazati da nije dovoljno uzeti bogatima, pogotovo u globalnom kapitalizmu kad kapital bježi ako ga se dira?

Slavko Linić zna da nema vremena, da sutra neće imati za plaće i mirovine ako građanima ne zavuče ruku duboko u džep. No to samo znači da je ova vlada došla bez ikakve strategije i vizije o tome kako će izgledati Hrvatska za 20 godina. Mi nećemo biti toliko naivni da sada izađemo sa svojim ekonomskim programom i prezentirat ćemo ga prije parlamentarnih izbora. Ukratko, spriječit ćemo bogaćenje uvozničkog lobija i pokrenuti proizvodnju. Oporezovat ćemo one koji imaju najviše i nećemo odustati zbog prijetnji da će otići iz Hrvatske. Vani porezna stopa na najviše plaće prelazi 70 i 80 posto, a mi smo svoju smanjili sa 45 na 40 posto. Nevjerojatno je da Linić želi ljudima oporezovati nekretnine tako da moraju prodavati nešto u što su godinama ulagali, a da neće uzeti ništa onima koji su stavili novac u banku i ulagali u drugu vrstu imovine. Prije svega, treba imati porez na imovinu, ne na nekretnine. Drugo, treba napraviti cenzus, tako da postoji neoporezivi dio imovine. Treba oporezovati najbogatije, a zaštititi srednji sloj.

Plaće ministara su oko 17.000 kuna, a mnogi smatraju da je puno kad saborski zastupnici dobivaju kao ministri.

Zašto mislite da ministar radi više od saborskog zastupnika?

Zbog mnogih koji ni ne dolaze u Sabor.

Za Keruma je i lipa previše, i Lesar je jasno poručio da su laburisti za financijsko kažnjavanje. Laburistima su podočnjaci do koljena, nijedan zakon nije prošao da ga nismo komentirali i ušli u suštinu. Zastupnici bi trebali raditi i više od ministara jer bi Sabor trebao biti centar odlučivanja. Ako smo pravedna država, ako narod živi kako živi, oni koji ne dolaze u Sabor trebali bi ostati bez plaće.

No je li plaća od 16.000 kuna previsoka bez obzira na aktivnost zastupnika?

Zastupnici zaslužuju 16.000 kuna ako rade. To nije prevelika plaća i ne možete staviti zastupnika na 3.000 kuna jer ćete ga prostituirati, uzimat će novac sa strane.

No ako se vratimo onim ljudima koji u realnom sektoru rade za 3.000 kuna, a svaki dan mogu ostati bez posla?

Da, ali u realnom sektoru možete biti i menadžer. Zastupnika ima oko 150 i u Sabor je jako teško doći, naročito na način na koji smo mi došli, kao nova opcija, s idejama, bez podrške krupnog kapitala. Bio bi čisti populizam da stavimo zastupnike na 3.000 kuna, jer plaće državnih dužnosnika ne spašavaju Hrvatsku.

Plaća nije privilegijNe spašavaju, ali tu nas zanima ideologija laburista.

Prvo treba dobro platiti menadžere u državnim tvrtkama. One koji neće pljačkati kao neki od HDZ-ovaca. Mlade nećete pridobiti mahanjem zastavama, ako im vani nude mnogo bolju plaću. Plaće o kojima govorite bile bi demagogija. No, kao zastupnik spreman sam se odricati, i ako će se drastično rezati plaće, mi trebamo biti prvi na redu. Naravno da je u realnom sektoru sve već odrezano i da će radnici u javnom sektoru shvatiti rezove ako krenemo od sebe. No, to će značiti da je vlada neuspješna jer kresanje plaća znači da vlast nema niti jednu ideju kako stvoriti okvire da bismo proizvodili i da bi država mogla sebe financirati.

Koje su to skupine još privilegirane, a da ne govorimo samo o kapitalu?

Nijedna koja ima plaću. Plaća nije privilegij i ne mislim da su u Hrvatskoj prevelike plaće. Ova je vlast unijela klicu sumnje u javni sektor da živi bolje od radnika u proizvodnom sektoru. Nije problem u veličini javnog sektora, nego u tome što birokraciju treba reformirati, što je korumpirana i čini sve da se ovo društvo ne oporavi.

Ipak, za reforme treba vremena, a to košta?

Ako znate što treba napraviti, onda se možete i zadužiti. No problem je ako se zadužujete samo da krpate i ako vlada nema programe kojima će zaraditi da taj dug vrati. Ali moramo reći da je prije ove vlade bio HDZ i da je ona naslijedila opljačkanu državu. Ova vlada nema ideju kako da riješi nagomilane probleme, ona se mora zaduživati samo da bi vraćala kamate, a kamoli nedirnutu glavnicu. A to centrima financijske moći i jest u interesu.