Direktore na javne natječaje

Vlada je prošle jeseni na iznose manje od 17 tisuća kuna srezala plaće direktora javnih tvrtki, koje su znale prelaziti i 40 tisuća kuna. Koncem godine zatražila je i puni uvid u njihove šarolike menadžerske ugovore, a ovih dana na njenom dnevnom redu trebao bi se naći novi, standardizirani model menadžerskih ugovora u javnim poduzećima, koji joj je predložilo Hrvatsko udruženje menadžera i poduzetnika Croma, prema kojem bi plaće pojedinih direktora ponovno mogle dosezati iznose od 40 tisuća kuna.

Ukoliko Cromin prijedlog bude usvojen, istovremeno će se iz svih nadzornih odbora javnih tvrtki ukloniti političari i državni dužnosnici te se do kraja godine postaviti nove uprave koje će, umjesto po političkom ključu, biti izabrane putem javnih natječaja.

Samo preko javnog natječaja

– Uz novi model menadžerskih ugovora Vladi smo dostavili i Kodeks korporativnog upravljanja u javnim tvrtkama. Tim komplementarnim dokumentima želi se djelovati na suzbijanje sukoba interesa i korupcije, ali i uvesti u upravljanje javnim tvrtkama dobru praksu zemalja Europske unije te identične standarde gospodarenja kakvi vrijede u privatnom sektoru. Što se tiče kadrovskog dijela, uvodi se institut javnog natječaja za predsjednike i članove uprava. To više ne mogu biti političke fotelje, već moraju biti postavljeni ljudi iz struke – kaže predsjednik Crome Esad Čolaković.

Novi model predviđa da se natječaji za menadžere državnih tvrtki i komunalnih poduzeća organiziraju s odmakom od jedne do dvije godine od parlamentarnih odnosno lokalnih izbora. Tako bi se onemogućilo da svaka nova politička garnitura postavlja svoje ljude u javne tvrtke.

– Nemoguće je pomoću nekoliko dokumenata potpuno isključiti utjecaj politike. No, ako smo uveli institut javnih natječaja, kalendarski pomakli mandate uprava u odnosu na izbore i maknuli dužnosnike iz nadzornih odbora, time je u određenoj mjeri smanjena mogućnost upliva politike. Ukoliko funkcija bude vezana uz poslovne rezultate, onda nitko neće moći imati zaštitu u stranačkoj pripadnosti. Odvajanje politike od upravljanja javnim tvrtkama apsolutno je ključ cijele priče – napominje Čolaković.

Iako će izabrani direktori dobivati menadžerske ugovore, više neće biti primani u radni odnos, čime će se izbjeći da nakon isteka mandata ostaju u tvrtkama na savjetničkim i sličnim visoko plaćenim pozicijama.

Smanjenje iznosa otpremnina i bonusa

Sukladno značaju, veličini i složenosti poslovanja te izloženosti tvrtke konkurenciji, bit će uvedeno sedam platnih rangova. Najveća menadžerska plaća, primjerice ona koja bi se isplaćivala direktoru HEP-a, odgovarala bi iznosu sedam prosječnih plaća, odnosno težila bi oko 40 tisuća kuna. Prema Čolakovićevim riječima, takve plaće još uvijek bi bile za oko 30 posto niže u odnosu na privatni sektor. Također, otpremnine za odlazeće menadžere maksimalno bi mogle iznositi 12 plaća, dok im se u slučaju važnog ili skrivljenog razloga za opoziv ne bi isplaćivalo ništa.

Bonusi za uspješno poslovanje, koji su dosezali iznose od čak 12 dodatnih mjesečnih plaća, od sada će biti limitirani do iznosa od dvije plaće. Njihovo dobivanje ovisit će o ispunjavanju realnih poslovnih ciljeva koje će pred uprave postavljati nadzorni odbori. Bonusi u opcijama i dionicama te druge vrste nagrada kakve su učestale u privatnim kompanijama, u javnom će sektoru biti isključeni.

Kako kaže Čolaković, Vlada će predloženi model razmotriti već ovih dana, a početkom travnja može se očekivati da se o njemu raspravi u stručnim krugovima, a potom i u javnosti. Plan je da Vlada, nakon što model bude pretočen u novi propis, donese kalendar utvrđenih promjena. Po njemu bi bili mijenjani sastavi nadzornih odbora i raspisivani natječaji za nove uprave javnih tvrtki. To bi, prema Čolakovićevoj ocjeni, moglo biti provedeno kroz sljedećih šest mjeseci.

Da izrada novog sustava nagrađivanja menadžera javnih tvrtki neće imati nikakvog smisla sve dok oni budu postavljani i smjenjivani po političkom ključu dobro ilustrira primjer nedavno smijenjenog direktora “Croatia osiguranja” Hrvoja Vojkovića.

Slučaj Vojković

Vojkoviću bi ta tvrtka, prema njegovom menadžerskom ugovoru, trebala isplatiti čak 890 tisuća kuna otpremnine, odnosno po 16.800 kuna, koliko iznosi njegova plaća, za svaki od 53 mjeseca koliko je preostalo do regularnog isteka njegovog mandata. Gotovo milijunska Vojkovićeva otpremnina proizlazi iz činjenice da mu je novi petogodišnji mandat odobren u srpnju prošle godine, kada je još figurirao kao potpredsjednik koalicijskog HSLS-a. No samo pola godine kasnije, zbog promjena u vrhu te stranke, Vojković je postao nepoželjan. Dok su u Vladi ljetos bili zadovoljni njegovim poslovnim postignućima, pola godine kasnije odjednom su postali izrazito nezadovoljni, iako je “Croatia osiguranje”, da cirkus bude veći, baš tijekom prošle recesijske godine udvostručilo dobit, a sam Vojković dobio nagradu za menadžera godine u javnom sektoru. Valja napomenuti da je Vojkoviću navedeni menadžerski ugovor omogućio nadzorni odbor kojim predsjeda ministar financija Ivan Šuker, dakle isti odbor koji ga je formalno postavio i formalno smijenio.

Vojković je smijenjen zato što je to htjela njegova stranka, kao što je i bio postavljen samo zato što se njegova stranka koncem 2007. godine priklonila Vladi Ive Sanadera. Nakon tadašnjih parlamentarnih izbora krojila se nova koalicija, a nekoliko tjedana znoja HDZ-ovih, HSS-ovih i HSLS-ovih pregovarača rezultiralo je famoznim koalicijskim sporazumom. O imenima se nije razgovaralo, nego o načelima – izvještavali su 2007. koalicijski pregovarači dok su među sobom dijelili ministarstva, državne ustanove i javna poduzeća.

Kada je već Ministarstvo turizma pripalo njegovom kolegi Damiru Bajsu, HSS-ovca Antu Markova utješilo se funkcijom direktora “Janafa”, a u kvotu te stranke ušle su i direktorske funkcije u Hrvatskim šumama (Darko Vuletić) i Hrvatskim vodama (Jadranko Husarić).

HSLS-ov Vojković zadržao se u “Croatia osiguranju”, dok su ostale tvrtke pripale HDZ-u, u tako precizno utvrđenoj podjeli da je svaki u lanjskim aferama smijenjeni HDZ-ovac bio nadomješten novim HDZ-ovcem. HDZ tako ima direktore u Hrvatskim željeznicama (Zoran Popovac), Hrvatskoj pošti (Robert Jukić), HEP-u (Leo Begović), HAC-u (Stjepko Boban), HC-u (Jakov Krešić), AZR-u (Miro Škrgatić), “Plinacru” (Jerko Jelić Balta), ACI-ju (Anto Violić), “Croatia airlinesu” (Ivan Mišetić), “Plovputu” (Mate Perišić), Hrvatskoj lutriji (Vesna Bakran), HBOR-u (Anton Kovačev), “Vjesniku” i “Narodnim novinama” (Milivoj Fučkar), te nizu drugih državnih tvrtki, a s još stotinjak stranačkih kadrova popunio je njihove višečlane uprave.

Svi oni nakon jesenskog rezanja primaju plaće manje od 17 tisuća kuna i, zanimljivo, nijednog u međuvremenu nije preotela tržišna konkurencija. Ni Mišetića koji je prije rezanja primao oko 43 tisuće kuna, ni Vojkovića koji je mjesečno primao 40 tisuća kuna, a godišnje još milijun kuna bonusa, ni Markova koji je primao 36 tisuća kuna. Nakon njegove smjene s čela HRT-a, nijedna komercijalna televizija nije iskoristila priliku i zgrabila Vanju Sutlića. Tolika je potreba privatnog sektora za stranačkim menadžerima.

Jedva čekaju da budu smijenjeni 

Matkoviću milijun kuna – političkom odlukom ministra Božidara Kalmete u svibnju prošle godine smijenjen je tadašnji direktor Zračne luke Zagreb Boško Matković, zbog čega mu je tvrtka bila dužna isplatiti neto iznos veći od milijun kuna. Pripala mu je otpremnina od 540 tisuća kuna, izračunata kao 12 mjesečnih neto plaća od 45 tisuća kuna plus bonus za uspješnu 2008. od 492 tisuće kuna. Matković je aerodrom vodio od 2001., a plaća mu je bila 15 tisuća kuna prije nego što je 2005. dobio opisani menadžerski ugovor. Teško da je takve uvjete sada dobio u NCL media grupi, koja ga je uzela za predsjednika uprave.

HEP-ovcima 2,2 milijuna kuna – šesteročlana uprava HEP-a na čelu s Ivanom Mravkom, koja je povodom afere Buljubašić smijenjena u rujnu prošle godine, menadžerskim si je ugovorima osigurala otpremnine ukupno teške 2,07 milijuna kuna neto, te još 170 tisuća kuna u policama osiguranja.

Za “klimatizaciju” u HAC-u 1,1 milijun kuna – članovi uprave HAC-a Jurica Prskalo, Mario Lovrinčević i Ivica Mlinarević koji su, kako je kazao ministar Kalmeta, smijenjeni zbog “klime nepovjerenja”, vuku iz menadžerskih ugovora 1,1 milijun kuna. Prije same isplate otpremnina u iznosu od 12 mjesečnih plaća, imaju pravo i na još šest mjeseci primanja plaće, korištenja službenog automobila i mobitela.

Podravkašima po milijun kuna – smijenjeni članovi uprave imali su ugovorima zagarantirane otpremnine u iznosu od milijun kuna, a predsjednik uprave Zdravko Šestak navodno i dva milijuna kuna, no otpremnine neće dobiti jer su pristali na raskide ugovora kako bi brže izašli iz pritvora.

Sutliću doživotna ravnateljska plaća – smijenjeni glavni ravnatelj HRT-a Vanja Sutlić primao je 21 tisuću kuna prije lanjske naredbe Vlade o rezanju, kada mu je plaća pala na 16 tisuća kuna. No ravnateljska plaća ostala mu je i nakon smjene, budući da je iskoristio klauzulu po kojoj se zaposleniku HRT-a kojem je ostalo manje od pet godina do mirovine ne smije smanjiti plaća, bez obzira na novo radno mjesto.