Procesuiranje zločina zagrijalo bi hladni mir

Oslobađajuće presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču imale su za posljedicu pogoršanje odnosa Hrvatske i Srbije, a oni se mogu poboljšati samo konkretnim potezima, pri čemu bi Hrvatska trebala ispuniti svoje obaveze oko procesuiranja ratnih zločina i rješenja pitanja žrtava rata, smatraju sugovornici “Novosti”.

Odnosi su objektivno ispod razine kakva između Zagreba i Beograda treba postojati, na dobrobit Hrvatske, Srbije i cijele regije, smatra politički analitičar Davor Gjenero.

– Odgovorne politike na objema stranama neće tražiti manifestacije i deklarativne sastanke na vrhu, nego će na ministarskoj razini početi ozbiljan dijalog kako bi se što prije, u roku od naredna tri-četiri mjeseca, postigli konkretni rezultati koji će građane s obje strane granice uvjeriti u to da međusobnom suradnjom države samo dobivaju – kaže Gjenero i u tom smislu ističe sastanke ministara vanjskih poslova Srbije i Hrvatske, Ivana Mrkića i Vesne Pusić.

– Oni su dobro procijenili kakve su njihove obaveze u poslu približavanja dviju država, pa je blizu i njihov formalni sastanak, odnosno službena posjeta Mrkića Zagrebu. O susretu vicepremijera Nevena Mimice i Aleksandra Vučića manje znamo, a iz svega se čini da Mimica, koji je jedan od najkompetentnijih u Milanovićevom krugu i vrhu SDP-a, pokušava sanirati neke poteze Zorana Milanovića, prije svega neodazivanje na inicijativu za početak dijaloga koja je došla od srpskog premijera Ivice Dačića – dodaje Gjenero.

Donedavni dobri odnosi Hrvatske i Srbije u prvom su redu bili posljedica dobrih ličnih odnosa između hrvatskog predsjednika Ive Josipovića i bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, ali stvar je u tome da se dobri međudržavni odnosi moraju izgraditi među institucijama dviju zemalja, naglašava Vesna Rakić Vodinelić, profesorica beogradskog Pravnog fakulteta Univerziteta Union. Stoga, dodaje, oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču nije puno utjecala na trenutne hrvatsko-srpske odnose. Pritom, iznenađujuća je bila reakcija hrvatskih vlasti na presudu: umjesto slavlja zbog oslobađanja od inkriminacije za zajednički zločinački pothvat, prava reakcija bila bi spremnost da se zločine koji su počinjeni procesuira pred domaćim pravosuđem.

S druge strane, reakcije u Srbiji bile su nezgrapne i neumjerene, kaže profesorica Rakić Vodinelić. Počevši od izjava predsjednika Tomislava Nikolića, do ministra Milutina Mrkonjića koji je demagoški, uz još neke, tražio da se svi optuženi Srbi odmah puste iz Scheveningena na slobodu, sve do Rasima Ljajića, koji je ipak kasnije smirivao situaciju izjavama da se s Haškim tribunalom surađivati mora.

Predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić ocjenjuje da je nakon Nikolićevog izbora i njegovih govora došlo do pogoršanja odnosa u usporedbi s onima koji su postojali na relaciji Josipović – Tadić. Naredni je pad uslijedio nakon haških presuda.

– Nastala je euforija na objema stranama, s tim da su mediji prikazali njihove najradikalnije demonstracije. No, naše su nevladine organizacije i prije i poslije tih presuda inzistirale, a to će raditi i ubuduće, na stavu da su se zločini dogodili i da ih hrvatsko pravosuđe treba procesuirati. Izjave Josipovića i Milanovića bile su djelomično smirujuće. Naglasili su da presude ne znače da Hrvatska nema obavezu procesuirati zločine – kaže Pusić.

Po mišljenju političkog analitičara Branka Caratana, priča o sadašnjim odnosima dviju zemalja nije jednostavna, a njen bitan element je jednostrana slika o “Oluji” koja je stvorena u Srbiji.

– Drugi je faktor nova vlast u Srbiji koja nije mogla reagirati drugačije no što je reagirala. Pitanje je samo je li to dugoročan stav ili taktička reakcija. Mislim da se radi o ovom drugom – kaže Caratan, koji predviđa da će se odnosi početi otopljavati od nižih instanci.

Smatra da hrvatska strana ne može preuzeti inicijativu na nekoj višoj razini, ali da nije zatvorila vrata prema Beogradu, o čemu svjedoči i to što nije reagirala žestoko na ono što se tamo događalo povodom haške presude. Geste podrške, kao što je stav Vesne Pusić da bi Srbija trebala dobiti termin za početak pregovora oko ulaska u EU, ostaju na tragu ranije proklamirane podrške Srbiji, ističe Caratan.

– U hrvatskom je interesu da se situacija u čitavoj regiji smiri jer Hrvatska nije zainteresirana da susjedu krepa krava. U hrvatskom je interesu također da se stvori normalan pravni poredak i da svi zločini, bez obzira na to tko ih je počinio, budu procesuirani. Dio zločina je procesuiran, ali to je očito nedovoljno – zaključuje Caratan.

Ministar branitelja Predrag Matić također smatra da su procesuiranje zločina, obeštećenje žrtava rata i rješavanje sudbine svih nestalih, uz obostranu dobru volju, najvažniji preduvjeti za poboljšanje odnosa.

– Ponavljam po stoti put, oslobađajuća presuda našim generalima je oslobađajuća presuda njima i Domovinskom ratu, ali nikako neodgovornim pojedincima koji su zločinima ukaljali taj dio rata. Nažalost, u Srbiji postoje ljudi koji to ne žele čuti. Ratni zločini su se dogodili, individualizirajmo krivnju, osudimo ih i neka krenu na odsluženje kazni – kaže Matić.

– Kao susjedi, upućeni smo jedni na druge. Treba iskoračiti iz rovova koje smo zauzeli i krenuli ka normalizaciji odnosa – dodaje ministar, koji smatra da je priča o hladnom miru medijski prenapuhana, pa se čini da je stanje lošije nego što jeste.

– Kontakti postoje, naša Uprava za zatočene i nestale u Ministarstvu branitelja svakodnevno surađuje s kolegama iz Srbije. I pored priča da su odnosi zahladili, itekako se radi i ne treba tome posvećivati pažnju, nego treba raditi na daljnjoj normalizaciji – zaključuje Matić.

Vesna Rakić Vodinelić perspektivu za poboljšanje odnosa vidi u REKOM-u, koji treba oživjeti.

– To je dobar način da se kroz kontakte civilnog društva, a onda i institucija, veze između dve zemlje učine zaista ozbiljnima, da nisu svedene samo na to da se predsednici dobro slažu, već i da institucije budu uvučene u saradnju. Ne vidim bolji način od Regionalne komisije za pomirenje, koja je lansirana pre više od godinu dana, a mogla bi da odigra veliku ulogu.

I ona vjeruje da je suradnja obnovljiva i da Hrvatska i Srbija nisu potpuno zatvorile vrata.

– Da će biti teško, biće, ali da je moguće, moguće je – kaže, ali ne posredstvom Tomislava Nikolića, koji je davao izjave koje si nitko u Srbiji ne bi smio dopustiti.

Za ideju o Hrvatskoj kao posredniku u razgovorima Kosova i Srbije, koju je iznio hrvatski premijer Zoran Milanović – na što je Dačić odgovorio pitanjem tko će biti posrednik između njega i Milanovića! – misli da nije realna, jer razgovore vodi Catherine Ashton u ime Evropske unije i svako drugo posredovanje potpuno je nepotrebno.

– Dačić je Milanoviću odgovorio uz pevanje “Miljacke” i traženje nekakvih šeretskih odgovora, ali je činjenica da između Prištine i Beograda postoji posrednik i tome se nema šta dodati – kaže Vesna Rakić Vodinelić.

Na pitanje hoće li normalizaciju odnosa eventualno osujetiti ili usporiti predstojeći ulazak Hrvatske u Evropsku uniju, profesorica odgovara:

– Zasad je to teško reći, ali ne verujem u to. Uostalom, kada je Slovenija pokušala da pravi probleme u vezi granice na moru, videlo se da je morala veoma brzo od toga da odustane, iako je tada već nekoliko godina bila članica EU-a. Naime, s ulaskom neke zemlje u EU njeno je ponašanje uvjetovano njenim interesima i interesima zajednice, a ne onom našom “neka komšiji crkne krava”. To je neproduktivna politika i teško da će Hrvatska pokušati tako nešto.

Zoran Pusić smatra da bi iskorak u tom smislu prvi trebali napraviti hrvatski političari jer su oni u puno boljoj poziciji nego srpski.

– Ako bi bilo reakcija od strane srpskih političara, to bi bio put ka normalizaciji odnosa, što nam je potrebno. Najgluplje bi bilo ponašati se u smislu: mi ćemo biti članica EU-a i ne tiče nas se što oni misle, što je politika koja bi štetila i Hrvatskoj i cijeloj regiji – kaže Pusić.

I Davor Gjenero ističe da obje države mogu efikasno surađivati oko podrške Srbiji u pristupanju EU-u, što treba odmah početi razvijati. Također, odnose je, dodaje Gjenero, moguće unaprijediti tako da se odmah počne razgovarati o pitanjima od obostrane koristi.

– Treba otvoriti razgovor o omekšavanju hrvatske granice prema Srbiji, a ista stvar važi i za Bosnu i Hercegovinu prije hrvatskog pristupanja EU-u, za što je ostalo malo vremena. Isto tako, treba stvoriti novi povoljan ugovor o prekograničnoj suradnji, koji će za period dok Srbija ne pristupi EU-u omogućiti fleksibilno kretanje građana i roba na ovom prostoru nakon pristupanja Hrvatske Uniji – kaže Gjenero.