Početak istorijskog pomirenja

Jedno poglavlje istorije, koje je trajalo više od 25 godina, moglo bi se nazvati zatvorenim. Počelo je u jesen 1987, kada je Slobodan Milošević preuzeo sve poluge vlasti u Srbiji i postao njenim gospodarom, a stvarno je dokinuto 4. decembra ove godine, kada su u Briselu kosovski premijer Hašim Tači i premijer Srbije Ivica Dačić, uz posredovanje i nadzor evropske komesarke za spoljne poslove i bezbjednost Ketrin Ešton, postigli sporazum o integrisanom upravljanju granicom između Srbije i Kosova.

Taj čin, veoma značajan u sadržajnom smislu, nosi u sebi ništa manje značajnu simboliku. Naime, poglavlje sa srpske strane zatvara Ivica Dačić, Miloševićev partijski portparol iz čitavog perioda njegove vlasti. Kako god, završna “vatrogasna intervencija” pripala je ljudima vrlo bliskim onome ko je najzaslužniji za širenje požara.

Biće još nekih prividnih nesporazuma i oklijevanja kako bi aktuelna vlast u Srbiji koliko-toliko sačuvala obraz pred svojim biračima, ali Rubikon je prijeđen i povratka nazad neće biti. Ta se stvar u Srbiji zove “integrisano upravljanje administrativnim prijelazima”, a na Kosovu “integrisano upravljanje međudržavnom granicom”. U stvarnosti, na prijelazima zajedno sjede srpska i kosovska policija, policija Euleksa i carinski službenici svih triju subjekata.

Primjena sporazuma o integrisanom upravljanju granicom počela je 10. decembra, mada je nekoliko dana ranije stotinjak Srba sa sjevera Kosova blokiralo prijelaz Jarinje. Premijer Dačić i aktuelna vlast efikasno su ih ubijedili da to ne trebaju činiti i dokazali da upravljaju situacijom. Nešto slično su pokušali da urade i tzv. privrednici sa sjevera Kosova, odnosno trgovci koji su koristili nered i u proteklom se periodu većinom bavili švercom, ali su efikasno spriječeni. Neki raniji lideri Srba sa sjevera rezignirano tvrde da “eto, neće narod da se buni” i da se “ne događa narod”, ali će prije biti da državne strukture u Srbiji to ne podržavaju i da ne postoji kapacitet za opstrukciju kakav je postojao prethodnih godina. Čak je i vrh SPC-a odustao od vlastitog oštrog saopštenja kojim je osudio sporazum, nakon što je čuo argumente vlasti, uz tvrdnju da “saopštenje nije bilo autentično”.

Pored integrisanog upravljanja granicom, predstoji razmjena “oficira za vezu” sa kancelarijama u Beogradu i Prištini, što je drugo ime za razmjenu diplomata i uspostavljanje diplomatskih predstavništava. To se u Beogradu polovično negira i buduće se kancelarije tumače prvenstveno kao mjesta za rješavanje tehničkih problema u provođenju dogovorenog.

Za Vladu, ali i dio opozicije u Srbiji, neobično je važno da se ne spominje Ahtisarijev plan, koji je 2007. odbijen od strane tada vladajućeg dvojca Tadić – Koštunica, uz svesrdnu podršku današnjih nosilaca vlasti koji su tada bili u opoziciji, premda su dogovori koje sada realizuju Dačić i Tači dio upravo tog Ahtisarijevog plana.

O sprovođenju postignutih sporazuma između Srbije i Kosova razgovarali smo sa dvojicom zvaničnika, Milivojem Mihailovićem, šefom Kancelarije za medije Vlade Srbije i Bajramom Redžepijem, ministrom unutrašnjih poslova Kosova, koji su dali vrlo slične odgovore na postavljena pitanja, što dodatno govori u prilog tezi o normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine.

– Sprovođenje sporazuma o integrisanom upravljanju granicom za sada ide bez većih problema. Ima određenih nejasnoća koje ćemo pokušati da razriješimo, a tiču se carina, gdje ćemo, do novog susreta premijera Dačića i Tačija u januaru, tražiti da se carine ne naplaćuju ili ako se naplaćuju, da utvrdimo koliki procenat odlazi opštinama na sjeveru Kosova – govori Mihailović.

– Nalazimo se na početku tog procesa i za sada nema većih problema. Postoje neki sitniji problemi jer srpska strana još nije potpuno tehnički opremila svoj dio, ali imam uvjeravanja da će se to relativno brzo dogoditi – kaže Redžepi.

Obojica sugovornika ne očekuju da će se u narednom periodu pojaviti veći problemi.

– Mislim da će se obje strane držati dogovorenog – predviđa Mihailović.

– Bilo je na Jarinju, prijelazu prema sjeveru Kosova, nekih pokušaja blokade od strane ljudi koji su se ranije bavili švercom i koristili nered, ali mislim da je Vlada Srbije sada ozbiljna u sprovođenju dogovora – dodaje Redžepi.

Što se tiče daljnjih pregovora i kvalitetne implementacije već dogovorenog, Mihailović kaže da je Vlada Srbije riješena da do sada postignute dogovore sprovede i da je vrlo ozbiljna u tom smislu.

– Prije svega, to treba ljudima koji žive na obje strane administrativne linije, ali treba nam i u smislu da probleme sa kojima danas živimo ne ostavljamo budućim generacijama. Ovo bi trebao biti početak istorijskog pomirenja između Srba i Albanaca i početak gradnje boljih odnosa koji su nam neophodni – smatra Mihailović.

O uspostavljanju kancelarija za oficire za vezu u Beogradu i Prištini Mihailović tvrdi da nema službenih saznanja, već da zna samo ono što je pročitao u medijima. U njima se spekuliše i da je on kandidat za srpsku kancelariju u Prištini.

– Vidio sam to, ali evo, mogu vam kazati da se neću baviti tim poslom. Dakle, nisam kandidat – kaže Mihailović.

– Mislim da će te kancelarije biti most u rješavanju problema i loših odnosa koje sada imamo i da su potrebne zbog kvalitetne komunikacije. Nama je, baš kao i drugoj strani, neophodno da odnose unapređujemo i to je budućnost. Ne mogu vam sada ništa detaljnije kazati kada će to biti realizovano, ali kancelarije su potrebne – zaključuje Bajram Redžepi.