Rabljena sedmica

Identifikacija

Među tijelima ekshumiranima u posljednjih jedanaest godina iz zajedničkih i pojedinačnih grobnica, na Zavodu za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Zagrebu identificirani su posmrtni ostaci još sedamnaest lica srpske nacionalnosti stradalih na području Like, Dalmacije, Korduna, Banije, Zapadne i Istočne Slavonije u vremenu od 1991. do 1995. godine. Među identificiranima su i posmrtni ostaci 18-godišnje Vesne Čuković, koja je uoči akcije “Bljesak” iz rodne Banja Luke doputovala u Paklenicu kod dečka Milenka Rauša da upozna njegove roditelje. Kada su 1. maja hrvatske oružane snage napale zaštićenu zonu UN-a, poznatu kao sektor Zapad, u kojoj je bilo i selo Paklenica, muškarci iz sela, među kojima su bili Milenko i njegov otac, otišli su da brane selo, a njegova majka Aleksija i djevojka Vesna sklonile su se u podrum jedne kuće, gdje su bili smješteni ranjenici i ostale žene. Kada je kuća iznad podruma bila zapaljena, Vesna se požalila da je guši dim, pa ju je Aleksija povela da udahne čisti zrak. Čim je otvorila vrata, pogodio ih je projektil iz ručnog bacača, koji je Aleksiju spalio na licu mjesta, dok su geleri Vesnu zahvatili po nogama i izazvali jako krvarenje, uslijed čega je ubrzo umrla. Tog je dana u Paklenici ubijeno jedanaest mještana.

Do sada je od 1.140 tijela ekshumiranih na području Hrvatske identificirana 751 žrtva srpske nacionalnosti. Identifikaciji je prisustvovao i ministar branitelja Predrag Matić.

– Nakon dvadeset Božića neizvjesnosti i iščekivanja, ovdje ste danas došli na kraj toga puta. Poslije ove identifikacije doći će do određenog mira, jer ćete moći doći na groblja i zapaliti svijeće svojim najmilijima. Želim naglasiti da ova Vlada ne pravi razliku između žrtava. Ako smo u životu različiti u mnogim stvarima, u smrti smo svi jednaki – rekao je porodicama žrtava ministar Matić.

P. A.

Monti

Nakon što je bivši talijanski premijer Silvio Berlusconi obznanio svoj politički povratak – što nije izazvalo oduševljenje talijanskih birača – mutnu želju za ostankom na premijerskoj dužnosti javno je iznio i Mario Monti, šef tehničke vlade koja je zaoštravanjem neoliberalnih mjera pokušala spasiti talijansku ekonomiju poslije Berlusconijeve štetočinske vladavine. Kažemo da je Montijeva želja mutna jer bi on, sva je prilika, htio nastaviti vladati, ali bez izlaganja izbornome riziku. Ukratko, Monti je spreman pružiti “svoje mišljenje, ohrabrenje te, ako ga se zatraži, i vodstvo” onim političkim snagama koje bi iskazale “uvjerljivu posvećenost” njegovu programu: dakle, da te političke snage pobijede na izborima, pa da zatim vlast prepuste Montiju koji će se upustiti u provedbu svog programa utemeljenog na općenitostima kao što su duboke reforme, izmjene izbornog zakonodavstva, jačanje antikorupcijskih mehanizama… Izbori u Italiji zakazani su za veljaču iduće godine, a prema sadašnjim anketama, prednost imaju stranke ljevice.

Guverner

Nerazumijevanje politike, demokracije i društvenih odnosa, slično Montijevu, manifestirao je i Boris Vujčić, guverner Hrvatske narodne banke, u intervjuu magazinu “Banka”. Suštinska sličnost u razmišljanju nije iznenađujuća s obzirom na to da obojica dolaze iz istog, bankarskog, miljea. Vujčić je, naime, “zbog ozbiljnosti situacije” pozvao “na politički i općedruštveni konsenzus oko glavnih ciljeva i načina njihovog ostvarivanja. Barem među najrelevantnijim društvenim i političkim snagama”. Vujčić bi, dakle, suspendirao političku utakmicu u vezi s glavnim ciljevima koji se mogu ostvariti jedino “strukturnim reformama”, što je drugo ime za “bolne rezove”, jer da nije riječ o bolnim potezima onda se ne bi govorilo ni o ozbiljnosti situacije ni o potrebi političkog i općedruštvenog konsenzusa. Odsustvo političkog natjecanja i prijepora o najvažnijim državnim pitanjima otvorilo bi put nekom hrvatskom Montiju, a kandidata za tu ulogu, očito, ne manjka. Preciznije, suspenzija politike značila bi otvoreno derogiranje volje građana i obesmišljavanje izbornog procesa, ali naš guverner ne zamara se takvim tricama: do njegove pameti ne može doprijeti da je ekonomski krah manje zlo od institucionalnog obespravljivanja građana.

Srakić

Iz brojnih ovogodišnjih obraćanja Crkve i njezinih visokih službenika u povodu Božića, izdvajamo nadahnuti nastup đakovačko-osječkog nadbiskupa Marina Srakića.

– Na svim svjetskim širinama obitelj ima vrlo jasnu dimenziju; maknuti je znači maknuti stupove društva. Obitelj je jedna mala stvarnost. Ona je mjesto gdje se uči živjeti društvo i živjeti s drugima. Ako se uništi stabilnost te male zajednice, čovjek gubi “svoje mi” i postaje “samo ja”, postaje načelo netrpeljivosti i razdora. Kako će se dijete spremiti za roditeljstvo na mutnim idejama o braku, spolnosti i životu? Za sve njih plače betlehemsko dijete – rekao je Srakić i zavapio: – Dođi, Isuse, i ove godine k nama u ovu našu zemlju, pođi u Sabor, održi ondje govor u svome stilu i podsjeti političare da donose zakone u skladu s naravnim zakonom koji se temelji na čovjeku od Boga stvorenome, koji jamči njegovo dostojanstvo.