Hladni akt

Iako je Ruska Federacija u 2012. ostvarila niz međunarodnih uspjeha, među ostalim i primanje u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) nakon 18 godina nastojanja, kraj godine na međunarodnom planu obilježilo je ozbiljno zaoštravanje odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama. Osim što je ušla u WTO, Rusija je u svibnju prošle godine ponovno za predsjednika države dobila Vladimira Putina, kojemu je to bila trinaesta godina na vlasti. Ta je godina bila obilježena odmakom od Zapada, prije svega od krizom potresene Europske unije, i okretanjem euroazijskom integriranju. Rusija je potaknula osnivanje carinske unije s Kazahstanom i Bjelorusijom, u rujnu je bila domaćin samita Azijsko-pacifičke ekonomske suradnje u Vladivostoku, a prošle godine Kina je zamijenila Njemačku na mjestu najvećeg ruskog trgovinskog partnera.

Na unutrašnjem planu, Putin se uoči predsjedničke kampanje tijekom prošle zime suočio s najvećim masovnim prosvjedima od propasti Sovjetskog Saveza, pa je to buđenje naroda pripisao određenim liberalnim reformama koje je proveo tadašnji predsjednik, a sadašnji premijer Dmitrij Medvjedev. Putin je na prosvjede odgovorio nizom restriktivnih zakonskih rješenja i institucionalnih nasrtaja na predstavnike opozicije, ali i zakonima usmjerenima na strane nevladine organizacije, a odnedavno i američke državljane.

Razlog tog protuudara takozvani je Magnitskijev zakon koji je 14. prosinca donijela američka vlada, a kojim se zabranjuje izdavanje viza i kupovanje nekretnina u Americi za 60-ak ruskih dužnosnika osumnjičenih za umiješanost u smrt odvjetnika Sergeja Magnitskog 2009. godine. To je ujedno i prvi put nakon 25 godina da je SAD ruskim dužnosnicima zabranio ulazak u zemlju. Magnitskog je, naime, godinu dana prije smrti angažirao londonski investicijski fond Hermitage Capital, preciznije njegov osnivač William F. Browder, da za njega istraži poreznu prijevaru kojom je, kako je vjerovao, skupina ruskih dužnosnika iz nekoliko ministarstava, porezne uprave i Službe državne sigurnosti oštetila ruski proračun za 230 milijuna američkih dolara. Oni su se pritom navodno koristili tajnim računima u švicarskim bankama, ali i jednom kompanijom koja je ranije bila u vlasništvu Browderovog fonda, čije su vlasništvo ilegalno prebacili na druge osobe. Povrat poreza od 230 milijuna dolara prebačen je u jednu malu moskovsku banku koja je potom likvidirana, a skupina dužnosnika iz upletenih institucija nedugo zatim počela je kupovati luksuzne nekretnine od Dubaija do Crne Gore.

Pred kraj istraživanja Magnitski je javno obznanio svoja saznanja, no ruska policija nije krenula njihovim tragom, već je tada 34-godišnjeg odvjetnika predala u ruke istih onih koje je sumnjičio za prijevaru. Nakon nešto manje od godinu dana provedenih u istražnom zatvoru, Magnitski je umro, prema tvrdnjama Browdera od posljedica neliječene upale gušterače i batina koje je tamo dobivao. Istražujući njegovu smrt, ruske vlasti osudile su samo jednog nižerangiranog zatvorskog službenika, dok su ostali promovirani. Dvojica liječnika koje se smatra odgovornima za smrt Magnitskog jer su mu uskraćivali liječničku pomoć, također su nedavno oslobođeni svake sumnje, dok su vlasti posthumno protiv Magnitskog i Browdera pokrenule istragu zbog navodne porezne prijevare.

Browder, koji se obogatio trgujući dionicama ruskih kompanija, ali mu je zbog kritika ruskih vlasti 2005. zabranjen ulazak u Rusiju, nakon smrti Magnitskog u nizu zapadnih zemalja započeo je lobističku kampanju s ciljem stvaranja crne liste ruskih dužnosnika i uvođenja sankcija protiv njih. Kampanja je zasad najuspješnije prošla u Americi, Nizozemska, Kanada, Poljska i Njemačka također bi mogle uvesti slične sankcije, no Browderova rodna Velika Britanija, u kojoj živi velik broj ruskih oligarha, zasad nije pokrenula sličnu inicijativu. Europska unija donijela je, pak, 2010. godine zakon kojim članicama dozvoljava da zaplijene imovinu 60 dužnosnika upletenih u ubojstvo Magnitskog.

Američki State Department još je 2011. te dužnosnike stavio na listu onih kojima se neće davati vize, no Magnitskijev zakon o odgovornosti korak je dalje u zaoštravanju odnosa s Rusijom, a administracija američkog predsjednika Baracka Obame nerado ga je potpisala pod pritiskom Kongresa, vezavši ga uz onaj o uspostavi trgovinskih odnosa s Rusijom, ne bi li ga time donekle ublažila. Zakon predsjednika obavezuje da javno imenuje ruske dužnosnike za koje vjeruje da su odgovorni za smrt ruskog odvjetnika, ali i sve one odgovorne za “izvansudske egzekucije, torturu ili druga kršenja ljudskih prava” protiv pojedinaca koji “nastoje razotkriti ilegalne aktivnosti dužnosnika Ruske Federacije” ili brane ljudska prava i slobode u toj zemlji.

Što se tiče britanske vlade, za Browdera i njegove pristaše njezina je neodlučnost naročito skandalozna budući da se u toj zemlji dogodilo nekoliko misterioznih likvidacija ruskih građana koje se povezuju s ruskim režimom. Najpoznatiji je slučaj bivšeg špijuna Aleksandra Litvinenka, koji je prije šest godina u Londonu otrovan radioaktivnim polonijem u šalici čaja, dok je lani ruski bankar German Gorbuncov pukom srećom preživio oružani napad ispred svog doma također u Londonu. No, još je važnija smrt ruskog biznismena Aleksandra Perepiličnog u studenom, s obzirom na to da je on pomagao švicarskim istražiteljima koji rade na slučaju prevare koju je istraživao i Magnitski. Perepiličnij je pronađen mrtav ispred svog luksuznog imanja u Surreyju, a uzrok smrti još nije poznat. Sumnja se na trovanje, no ono bi moglo ostati nerasvijetljeno jer britanska policija nije na vrijeme zatražila toksikološku analizu.

Niti dva tjedna nakon što je američki predsjednik potpisao Magnitskijev zakon, Rusija je uzvratila udarac zakonom kojim se američkim državljanima zabranjuje usvajanje ruske djece, te propisuje sankcije protiv sudaca i drugih dužnosnika koji ne spriječe ili ne kazne zlostavljanje ruske djece usvojene u Americi. Zakon je nazvan po ruskom dječaku Dmitriju Jakovljevu, koji je 2008. godine umro od toplotnog udara u saveznoj državi Virginiji, nakon što ga je usvojitelj devet sati ostavio u automobilu. Bio je to jedan od ukupno 19 slučajeva smrti usvojene ruske djece u SAD-u u razdoblju od deset godina. Zakon će direktno utjecati na oko 300 slučajeva usvajanja koji su trenutno u nekoj fazi za usvojitelje vrlo frustrirajuće višegodišnje procedure, koja košta 50.000 dolara. Američki su građani 2011. godine usvojili oko tisuću djece iz Rusije, više nego iz bilo koje druge države, a od 1999. godine njih ukupno 45.000.

Zakon je izazvao rijetko viđene javne prijepore između visokih dužnosnika, pa je tako zamjenica premijera Olga Golodec Putinu napisala pismo u kojemu ga upozorava da se zakonom krše neke međunarodne konvencije, uključujući i onu o pravima djeteta. No to je demantirao pravobranitelj za djecu Pavel Astahov, dodavši da ruska djeca u Americi “nisu dovoljno zaštićena” te da se radi o “biznisu teškom 1,5 milijardi dolara”. Zakonu se usprotivio čak i ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, budući da je on sudjelovao u pregovorima o bilateralnom ugovoru o usvajanju sa SAD-om, kojemu je cilj upravo pojačani nadzor zbog spomenutih nesreća i koji je stupio na snagu niti dva mjeseca prije ovog zakona.

Uoči donošenja zakona govorilo se i da će ruska vlada napraviti svoju inačicu liste nepoželjnih američkih građana koji krše ljudska prava, primjerice onih koji su “odgovorni za zločine u Guantanamu, Abu Ghraibu i tajnim CIA-inim zatvorima”, kako je rekao Mihail Mergelov, predsjednik parlamentarnog odbora za vanjske poslove Vijeća Ruske Federacije.

Istim zakonom ruska je administracija zabranila rad nekim američkim nevladinim organizacijama (NGO) koje se “bave političkim radom”, nakon što je prošlog ljeta već propisala da se NGO-i koji primaju donacije iz inozemstva moraju registrirati kao “strani agenti” i jednom u tromjesečju pripustiti financijsku inspekciju. Prošle jeseni vlada je, pak, prisilila američku razvojnu agenciju USAID da završi sve projekte u Rusiji.

U isto vrijeme, donesen je i zakon kojim se postrožuju kazne za sudjelovanje u ilegalnim demonstracijama, a njegovi su dosezi demonstrirani na primjeru skupine Pussy Riot, čije su dvije članice zbog “huliganizma” zaradile dvogodišnje zatvorske kazne. Vjeruje se da su svi ovi potezi motivirani Putinovim strahom da se u Rusiji ne dogodi “obojena revolucija”, poput one u Ukrajini, a za koje on smatra da su financirane i orkestrirane od strane zapadnih zemalja. To je naročito važno u kontekstu prošlogodišnjih masovnih demonstracija koje, tvrde analitičari, Putin smatra posljedicom određenih reformi koje je proveo njegov prethodnik Medvjedev, a koje su utjecale na političko aktiviranje srednje klase. Te su reforme sada ukinute, pa je, primjerice, kleveta ponovno kriminalizirana, a usvojen je i zakon koji državi daje ovlast određene kontrole interneta.

Istovremeno, vlast je udarila i na najeksponiranije predstavnike civilne opozicije, pa je tako izvršena racija u stanu TV voditeljice Ksenije Sobčak, kćeri nekadašnjeg Putinovog mentora Anatolija, gdje je pronađeno milijun dolara gotovine. Protiv Alekseja Navalnoga, još jednog istaknutog opozicionara, trenutno se vode četiri sudska procesa, od prevare do sudjelovanja u prosvjedima. Borisa Nemcova, koji je zbog zakona o zabrani usvajanja Putina usporedio s teroristom koji “djecu uzima za taoce”, prokazuje se kao nemoralnog hedonista, dok je objava njegove snimke s prostitutkama za cilj imala kompromitirati oligarha Aleksandra Lebedeva, suvlasnika proturežimskog lista “Novaja Gazeta”.

Spektakularna borba protiv korupcije

U studenom je Putinova administracija započela spektakularnu borbu protiv korupcije koja se prenosi na državnoj televiziji. Građani su tako imali priliku vidjeti racije luksuznih stanova u kojima su pronađene kutije s nakitom, sefovi s novcem, skupocjeni satovi i kalašnjikovi optočeni dijamantima. Uhapšeni su deseci državnih službenika i dvoje bivših ministara, među kojima i ministar obrane Anatolij Serdjukov. Skupina dužnosnika uhapšena je zbog višemilijunskih malverzacija prilikom organizacije samita APEC-a u Vladivostoku, a druga zbog izvlačenja 200 milijuna dolara iz programa za izgradnju satelitskog navigacijskog sustava. Iako se kampanju tumačilo kao pokazatelj da više ni ministri nisu nedodirljivi, Serdjukova policija nije niti ispitala. Rejting Vladimira Putina u rujnu je bio 41 posto, najniži u 13 godina, pa se čistke smatraju njegovim pokušajem da vrati popularnost.