Intrigator

Reakcije na emisiju Karoline Vidović Krišto

Perverzija od subverzije

Nejasno je čuđenje oko “subverzije” urednice emisije za iseljenike na temu spolnog odgoja kada je Informativni program HTV-a i inače bezobrazno tendenciozan

Zaista je lijepo od Hrvatske televizije što je tako hitro i primjereno reagirala na svinjariju prikazanu u emisiji za iseljenike “Slika Hrvatske – pedofilija kao temelj spolnog odgoja”. Karolina Vidović Krišto, urednica emisije, naime, prošle je subote iskoristila javni medijski servis za otvaranje dodatne križarske fronte protiv suvremene znanosti s kojom je crkva ionako u tradicionalnom sukobu, i to još od antike, a kamoli da bi probavila današnje učenjake.

Predsjednica ogranka Hrvatskog novinarskog društva na HTV-u Elizabeta Gojan najavila je da će tim povodom HND pozvati na odgovornost i nadređene urednike dotične kolegice, jer to nije prvi put da ona u istoj emisiji “promovira stravične propagandističke uratke”.

Ali nije sasvim jasno porijeklo zatim široko rasprostranjenog čuđenja oko takve, kažu neki, subverzije u programu HTV-a. Nije da ovdje želimo otimati kruh našem TV komentatoru Borisu Rašeti s predzadnje stranice ovih novina, pa samo da se generalno podsjetimo svakodnevne realnosti u projekciji dalekovidnice s Prisavlja: njezin Informativni program, uza sve ohrabrujuće, reformističke momente iz netom minule godine, ostao je u mnogim svojim segmentima bezobrazno nevjerodostojan i politikantski tendenciozan.

Mimo nekolicine urednika i novinara koji su tamo voljni, ili su uopće u prilici, raditi svoj posao u javnom interesu, i dalje je to umnogome ona ista, stara kuća s koje su ne tako davno tjerani ljudi koji drukčije misle ili se drukčije etnički pišu.

U redu, hajde, nema više tjeranja na ulicu, ionako je gro nepoćudnih očišćen, e da bi krema preostalog kadra nastavila nesmetano sukreirati veoma diskutabilno javno mnijenje. Često uz pomoć biranih analitičara, kod ekonomskih i političkih tema, a kojima se krajnje olako lijepi epitet neovisnih. Bilo bi stoga uistinu zanimljivo istražiti mehanizam po kojem se tamo selektiraju određeni rado viđeni sugovornici, npr. ekonomist Damir Novotny ili unutarnjopolitička komentatorica Jasmina Popović.

Od novijih većih produkcija u sektoru, u živom je sjećanju uredničko-novinarska obrada senzacije oko puštanja generalskog dvojca na slobodu, s čijom se jednostranošću dade mjeriti samo tretman prvotne, drastično nepovoljne presude Gotovini i Markaču, uz izvjestiteljske suze u direktnom prijenosu. Još novije praćenje je nalaska te identifikacije posmrtnih ostataka Antonije Bilić, kada se HTV upustio u nadmetanje s profiterskim žutilom konkurencije. O raznim drugim emisijama, poput TV kalendara, da puno i ne govorimo; Obrad Kosovac je danas u penziji, no njegovo astralno biće i dalje patrolira prisavskim bedemima.

Umjesto zaključka, a imajući na umu i mandat ovih novina, pozvat ćemo se još na nedavnu antiaferu oko sramotne šutnje koja je pala na ekshumaciju više desetaka srpskih ratnih žrtava iz “Oluje”, i na njoj ostala. Pisale su o tome “Novosti” u pretprošlom broju, a suština događaja dade se sažeti u informaciji da su HTV-ovci iz šibenskog dopisništva nastojali javnost izvijestiti o tome, ali zbog stanovitog nesporazuma, eto, nisu uspjeli, dok ih iz zagrebačke centrale baš nitko nije na takav posao ni slao, niti ih za nj kasnije pitao.

Igor Lasić

Tajni snovi ministra Linića

Slavko Dubajić

Slavko Linić izabrao je Dubai za doček Nove godine, dakako u privatnom aranžmanu. Tri mjeseca ranije, pak, bio je nekoliko dana na odmoru u Monte Carlu. Ta dva polisa ne povezuju samo luksuz i more – strukturno, ističe se njihova liberalna fiskalna politika. Riječ je o svojevrsnim poreznim rajevima, dakle, prilagođenim bogataškoj klijenteli. A prije negoli se naš ministar financija vrati doma, u Hrvatskoj će nastupiti novo fiskalno postroženje. Opet na račun najširih slojeva, ali pustimo sada socijalni aspekt. U oko upada nešto drugo: dok podiže namete, Linić intenzivno mašta o tome da ih sam ne plaća. Iako je među rijetkima koji si mogu svako malo priuštiti posjete odredištima svojih tajnih snova.

Igor Lasić

Kratko & jasno

Anto Nobilo, odvjetnik

Optužnice su neozbiljne

Drugo je pitanje jesu li Šeks i ostali krivi za nešto drugo. O tome bi se dalo ozbiljno razgovarati

Ministar pravosuđa Orsat Miljenić vratio je Srbiji nove optužnice protiv Vladimira Šeksa, Ivana Vekića i Tomislava Merčepa za “genocid i oružanu pobunu”. Kakav je to ugovor na koji se ministar pozvao?

Hrvatska je 1998. donijela odluku o proglašenju Zakona o potvrđivanju ugovora sa SR Jugoslavijom o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima, koji je sklopljen radi unaprjeđenja suradnje na području pravosuđa. Zakon o ništetnosti pravnih akata bivše JNA i SFRJ iz 2011. vjerojatno sada nije upotrijebljen jer je ove optužnice sadašnji sud osnažio kao svoje. No Ministarstvo pravosuđa sasvim je ispravno u ovom slučaju primijenilo članak 9. spomenutog ugovora koji kaže da “zamoljena država može odbiti pravnu pomoć ako bi udovoljenje zamolnici bilo u suprotnosti s njenim pravnim poretkom ili bi moglo štetiti njenoj suverenosti ili sigurnosti”.

O kakvim je optužnicama riječ?

Već na prvi pogled, pravna kvalifikacija u optužnicama čini mi se sasvim promašenom. U Hrvatskoj, na sreću, nije bilo genocida ni s jedne strane. Umjetna proizvodnja optužnica za genocid Srbiji je očito potrebna da bi podržala njenu protutužbu za genocid pred Međunarodnim sudom pravde. Osobno mislim da su i hrvatska tužba i srpska protutužba pravno promašene, no hoće li će doći do njihovog povlačenja više je političko pitanje. Također, kvalifikacija o oružanoj pobuni je apsurdna jer je Miloševićeva vlast pretvorila JNA u vojsku Srbije i upotrebljavala je za teritorijalno osvajanje BiH i Hrvatske. Kako je ratni kaos završio osamostaljenjem međunarodno priznate RH, ove optužnice su izvan svakog društvenog, povijesnog i političkog konteksta.

Što se može učiniti po pitanju tih optužbi?

Samo ustrajavanje sadašnjeg srbijanskog tužiteljstva i suda na takvim pravnim kvalifikacijama potpuno diskreditira Srbiju kao pravnu državu u ovom slučaju. To je kao da Georgea Washingtona, nakon što se SAD osamostalio, Velika Britanija procesuira za veleizdaju i pobunu. Drugo je pitanje jesu li Šeks i ostali krivi za nešto drugo. O tome bi se dalo ozbiljno razgovarati. DORH je obavljao neke izvide i ako srbijanska strana ima kakve kvalitetne dokaze koji bi mogli rasvijetliti zločine u Osijeku, bilo bi vrlo korisno da ih dostavi DORH-u.

Mirna Jasić

Natječaji za prijem u državnu službu

Vlada traži pilota, može i žensko

Posebno je napomenuto kako se “mogu javiti kandidati oba spola”, a uvjet je i vozačka dozvola B kategorije. Ipak, ne precizira se koliko je sati vožnje automobilom potrebno odraditi da bi se postalo pilotom Vladina aviona

Među oglasima za prijem u državnu službu na internetskim stranicama Ministarstva uprave objavljen je i natječaj Direkcije za korištenje službenih zrakoplova, koja traži jednog izvršitelja za radno mjesto “viši stručni referent – kapetan zrakoplova”, što u prijevodu s birokratskog na svakodnevni jezik znači “pilot Vladinog aviona”.

Osim što mora biti potpuno zdrav i aktivno govoriti engleski, prema uvjetima natječaja pilot Vladinog “Challengera 604” mora imati završen najmanje trogodišnji preddiplomski studij (VŠS) zrakoplovnog smjera, 3.000 sati leta ukupno, a najmanje 1.000 sati turbo-mlaznim zrakoplovom poslovne ili prometne kategorije. Iako to podrazumijeva godine letačkog iskustva u suvremenim avionima, u natječaju se naglašava da kandidati moraju poznavati rad na računalu i imati – vozačku dozvolu B kategorije. Ipak, ne precizira se koliko je sati vožnje automobilom potrebno odraditi da bi se postalo pilot aviona hrvatske Vlade.

Poželjno je, kaže se dalje u natječaju, ako je starost kandidata manja od 45 godina, a poželjna je i spremnost na “ad hoc putovanja i fleksibilnost za rad u nekonvencionalnom radnom vremenu”. Da ne bi bilo nikakve zabune o tome kako živimo u društvu koje muškarce i žene tretira jednako, u oglasu Direkcije posebno je napomenuto kako se na natječaj “mogu javiti kandidati oba spola”.

Naravno, za sve te uvjete treba prikupiti obilje potvrda i druge dokumentacije, počevši od domovnice nadalje. Domovnica je, kao što znamo, dokaz hrvatskog državljanstva, pa se čini da stranci ne dolaze u obzir kada je riječ o zračnom prijevozu predsjednika, premijera, ministara, oslobođenih generala i drugih uglednika, iako je Vlada na posljednjoj sjednici usvojila kvote za zapošljavanje stranaca, među kojima su, zbog nedostatka pilotskog kadra u Hrvatskoj, odobrene i radne dozvole za tri pilota.

Međutim, ako govorite engleski, imate hrvatsko državljanstvo, 3.000 sati leta i položen vozački, a uz to ste još muško ili žensko, pa ste taman pomislili kako zadovoljavate sve uvjete za ovo radno mjesto, moramo vas obavijestiti da je natječaj, iako je na stranici Ministarstva uprave objavljen 27. prosinca, istekao već 29. prosinca prošle godine. Naime, rok za prijavu je osam dana, a počinje teći danom objave natječaja u “Narodnim novinama”, gdje je oglas izašao šest dana prije nego na stranicama Ministarstva uprave, dakle, 21. prosinca.

Obično natječaji za prijem u državnu službu osvanu na stranicama Ministarstva uprave dan nakon objave u “Narodnim novinama”, no čini se da je stanoviti nadležni državni službenik Ministarstva spojio nekoliko slobodnih dana s božićnim praznicima, pa sve oglase iz tog tjedna objavio sa zakašnjenjem. Tako je 27. prosinca objavio još šest zastarjelih oglasa, jedan Ministarstva zdravlja koji je istekao dva dana kasnije i pet oglasa Ministarstva gospodarstva koji su istekli već sutradan.

Nikola Bajto

Vrh SDP-a tolerira “neaktivnost” u Splitu

Raspušteni i opušteni

Vodstvo SDP-a na čelu s predsjednikom stranke Zoranom Milanovićem izvršilo je nekoliko intervencija u sredinama u kojima je procijenilo da bi određene promjene mogle ojačati položaj stranke na lokalnim izborima, pa su tako u studenom 2012. raspuštena vodstva pulskog i istarskog SDP-a, a u prosincu i županijska organizacija u Međimurju, dok je zagrebačka organizacija prisiljena da umjesto Davora Bernardića za gradonačelničkog kandidata predloži Rajka Ostojića.

Ti potezi opravdavali su se povećanjem šansi za izborne pobjede SDP-a, pogotovo u Zagrebu, dok je kao službeno objašnjenje razloga za raspuštanja navođena “neaktivnost” raspuštenih tijela. Međutim, vrh SDP nije reagirao, a nema ni naznaka da će na sličan način reagirati u Splitu, gdje ankete pokazuju očajan rejting stranke, njenog vodećeg čovjeka Marina Jurjevića, a pogotovo njenog službenog gradonačelničkog kandidata Ive Baldasara.

Istraživanje Sveučilišta u Splitu pokazuje kako je Baldasar s rejtingom od dva posto tek na 13. mjestu, daleko iza vodećeg don Ivana Grubišića (12,3 posto). Znatno bolje plasirani su Željko Kerum (5,5 posto), njegova odmetnuta zamjenica Anđelka Visković (6,5 posto) i lojalni zamjenik Jure Šundov (3,8 posto), ali i HDZ-ovci Šimun Anđelinović i Sanja Bilač. Od Baldasara veću potporu ima i profesor Vinko Bajrović koji je nedavno izbačen iz SDP-a zbog kritike izbora gradonačelničkog kandidata.

Jurjević dobiva 2,3 posto, a po podršci strankama SDP je sa 10,4 posto daleko iza HDZ-ovih 17,5 posto. Na razini županije stvari su još očajnije, jer tu Grubišića (13,1 posto) slijede HDZ-ovci Ante Sanader (11,3 posto) i Zlatko Ževrnja (10,6 posto), a SDP dobiva 9,4 posto potpore naprema HDZ-ovih 21,2 posto.

Iz nekog razloga stranački vrh još ne smatra vodstva splitskog i županijskog SDP-a dovoljno neaktivnima da bi ih raspustio. Možda se u aktivnost ubrajaju Jurjevićeva mnogobrojna putovanja po dalekim kontinentima, zbog kojih je znao propuštati ključne sjednice Gradskog vijeća.

Nikola Bajto

Katran & perje

Genijalni prijedlog Borisa Lenharda

Uvoz polovnih političara

Izraženo je opće žaljenje glede nedostupnosti Margaret Thatcher kao kadra za moguću hrvatsku premijerku

Posljednje utočište nonkonformističkih radikala i svakovrsnih revolucionara, “Jutarnji list”, proveo je anketu među istaknutim stručnjacima na temu “Radikalne ideje za 2013., što učiniti da u Hrvatskoj bude bolje”. U nizu iznesenih konstruktivnih ideja uvjerljivo vodi Boris Lenhard, profesor na Imperial Collegeu u Londonu. U dosad neviđenoj egzaltaciji, prouzrokovanoj nepokolebljivom vjerom u mogućnosti vlastite nacije, Lenhard je napisao sastavak pod naslovom “Uvezimo ministre. I premijera, ako treba”.

Dok je gledao kako niz hrvatskih vlada šugavo obavlja posao, posve iskreno i prostodušno zaključio je da bi kadrove za visoku politiku trebalo uvoziti iz inozemstva. “Europa je puna visokostručnih, visoko uspješnih bivših premijera, ministara odgovarajućih resora… Oni bi uz odgovarajuću menadžersku plaću i uz odgovarajuće ovlasti – rado pristali na profesionalni izazov dovođenja reda u hrvatski nered”, konstatirao je mladi i perspektivni znanstvenik.

Lenhard je nadalje predložio da uspješne profesionalce “navedenog tipa” cijela Hrvatska i svijet tretiraju kao vrhunske nogometne trenere te ih kompetitivnim ponudama povremeno preotimaju jedni drugima. “No, ako rezultati izostanu – zna se što s njima”, zaključio je mamićevski mladi naučnik, s visprenim, doduše malko pokondirenotikvinskim sižeom: treba nam the real thing, not the fakes.

Tu je javnost pala na koljena i odmah se rodila ideja da se za pristojnu plaću unajmi neki umirovljeni zapadnoevropski premijer-kancelar, provjereni prijatelj Hrvatske, poput Aloisa Mocka ili Hans-Dietricha Genschera, pri čemu je zbog uznapredovale demencije izraženo opće žaljenje glede nedostupnosti Margaret Thatcher. Doduše, kada već Željezna lejdi nije na raspolaganju, za konačnu kapitalističku preobrazbu te uništenje preostalih tekovina omrznutog socijalizma pogodnije bi bilo pričekati penziju provjereno željezne Angele Merkel, ovih dana izuzetno popularne u državama koje po ekonomskim pokazateljima neobično sliče našoj.

Kandidat Silvio Berlusconi je odbačen jer imamo Željka Keruma, no Mario Monti je od prije nekoliko dana na burzi. Profesionalni bankar instaliran bez izbora bio bi pravi čovjek za ovu našu neradničku kaljužu. Sportske rubrike javljaju da je uskoro slobodan i trener Real Madrida Jose Mourinho.

Petar Glodić