Generalni pokrovitelj

Predsjednik uprave Hrvatskog telekoma i odnedavni predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca Ivica Mudrinić bespravno je tijekom 2011. godine, uoči tadašnjeg donošenja zakona o legalizaciji, podigao čitav niz objekata na svojem posjedu na zaštićenom kornatskom otoku Žutu, kako bi mogao izigrati državu i po tom zakonu, namijenjenom ranijoj bespravnoj gradnji, legalizirati svoje novoizgrađene objekte.

Na fotografijama njegova posjeda, koje je ploveći uz Kornate prošlog ljeta snimio jedan splitski nautičar, vidljivo je da je Mudrinić zaštićeni kornatski krajolik nagrdio s najmanje šest građevina, čija je konstrukcija naoko neobična. Suprotno narodnoj mudrosti koja kaže da se kuća ne gradi od krova, on je na svojem poluotočiću Maslinovica, na sjevernoj strani Žuta, podigao u zrak niz dvostrešnih drvenih krovova koji stoje na tankim stupovima.

Kako je “Novostima” kazao spomenuti nautičar, Mudrinićevi krovovi poprilično su veliki i pokrivaju površine od po stotinjak četvornih metara. Njihova je tajna u tome što konstrukcijski zadovoljavaju upravo one minimalne uvjete koji su propisani člankom 2. Zakona o postupanju s nelegalno izgrađenim zgradama, gdje se govori o tome kakvi će se objekti moći legalizirati ako su evidentirani na zračnim snimkama Geodetske uprave prije 21. lipnja 2011. godine. Tu se navodi da u obzir dolazi zgrada “na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže”.

Mudrinić je tako svoje objekte mogao brzo i jeftino započeti, a kada se legaliziraju, zakon omogućuje da budu i dovršeni. Iako odredbe zakona ne dozvoljavaju legalizaciju u nacionalnim parkovima, Mudrinić je i tu imao sreće sa zakonodavcem jer se otok Žut, premda pripada kornatskoj skupini, ne nalazi u sastavu Nacionalnog parka Kornati. No Žutsko-sitska otočna skupina ipak je zaštićena kao područje značajnih krajobraza, o kojem brine Javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjima Šibensko-kninske županije.

“Novosti” su ravnateljici Ustanove Aniti Babačić Ajduk poslale dokumentaciju o Mudrinićevim zahvatima na Maslinovici, s pitanjima o tome je li on na tom području smio išta izgraditi i postoji li mogućnost da mu se takve građevine sada legaliziraju.

“Na temelju važeće prostorno planske dokumentacije (Prostorni plan općine Murter-Kornati) dozvoljene su samo minimalne intervencije na izgrađenim građevinama u područjima tradicijskih stanova na otoku Žutu. U konkretnom slučaju koji navodite radi se o bespravnoj izgradnji”, napisala je jasno na početku svog odgovora ravnateljica Babačić Ajduk, dodavši da bi o mogućnosti legalizacije Mudrinićevih objekata po novom zakonu trebalo pitati nadležni županijski odjel.

Zakonski, nikakva gradnja na Žutu nije dozvoljena prije izrade Prostornog plana područja posebnih obilježja Žutsko-sitske skupine, za koji nam je ravnateljica Ustanove napomenula da je još u pripremi te da se uskoro očekuje objava prethodne rasprave. Međutim, poduzetni Mudrinić je, zahvaljujući očiglednoj vremenskoj rupi koju je zakonodavac 2011. godine stvorio između najave i usvajanja ionako spornog zakona o legalizaciji, izigrao sve mjere zaštite osobito vrijednih područja Republike Hrvatske. Kako stoji u odgovoru koji smo od njega dobili, on je doista podnio zahtjeve da mu se objekti po novom zakonu legaliziraju.

Posjed na Maslinovici, koji je šef HT-a kupio 2004. godine, zauzima površinu od 160.000 četvornih metara, od čega se više od polovice vodi u katastru kao krš i golet, još oko 50.000 kao pašnjak, a ostatak kao poljoprivredna površina s maslinicima, vinogradom i voćnjakom. Mudrinić u odgovoru navodi kako je te parcele kupio “s ciljem oživljavanja ekološke proizvodnje tradicionalnih poljoprivrednih kultura”.

“U skladu sa Strategijom razvoja hrvatskih otoka i otočne proizvodnje i u skladu sa Strategijom razvoja ruralnih područja i poljoprivredne proizvodnje, kroz godine sam, uz postojeće masline, posadio maslinik s oko 450 maslina i vinograd s tradicionalnim sortama dalmatinskog podneblja. U tom smislu sam registrirao Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Nasadima maslina planiram u konačnici proizvoditi više od deset tona ploda maslina i određenu količinu iznimno kvalitetnoga ulja. Slično je i s vinogradom od 1.000 čokota domaćih sorti, s odgovarajućom proizvodnjom vina. Imajući u vidu skori ulazak RH u EU, ovime osiguravam trajnu proizvodnju maslina i grožđa, odnosno ulja i vina”, napisao nam je Mudrinić.

Radi kvalitete proizvodnje postavio je i navodnjavanje “vodeći računa o zaštiti okoliša kao i tome da prateća infrastruktura bude minimalno invazivna”.

“Montažni objekti i konstrukcije za potrebe poljoprivredne proizvodnje sukcesivno su podizani kroz zadnjih desetak godina – dio se već godinama nalazi na toj lokaciji, a dio novih podignut je lani zbog naraslih zahtjeva odnosno povećanog obima poljoprivredne proizvodnje”, navodi on dalje, dodajući da će objekti služiti za smještaj traktora, freze, kosilice te druge mehanizacije i opreme, a da je postupak legalizacije dijela objekata započeo još 2007. godine.

“Već tada, u skladu sa Zakonom o građenju, budući je riječ o objektu za poljoprivrednu proizvodnju, dozvola je trebala biti izdana. Međutim, s obzirom da detaljan Žutsko-sitski plan nije izrađen, zahtjev je odbijen. Postupak je u tijeku i temeljem novog Zakona o legalizaciji objekata i Zakona o građenju konačno bi za sve objekte trebale biti izdane dozvole. I bez tog Zakona postojala je osnova za izdavanje dozvola, no ako one u konačnici iz bilo kojeg razloga ne budu izdane, objekti će biti uklonjeni. Zato su i rađeni montažni objekti koji se u svakom trenutku mogu razmontirati”, zaključuje Mudrinić.

Njegov smo odgovor prenijeli gotovo u cijelosti, kako bi se vidjelo koje je sve državne strategije i strateške ciljeve predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca nastojao ostvariti proračunatim kršenjem zakonskih propisa o gradnji i zaštiti prirode.

Mudrinić nam ipak nije odgovorio na pitanja o točnom broju i površinama svih svojih objekata, pa iz onog što je vidljivo na fotografijama s broda možemo zaključiti da ih je najmanje šest, a po usporedbi s ranijim fotografijama znamo da su svi ti objekti nastali 2011. godine, što znači da ih s ranije izgrađenima, koje Mudrinić spominje, mora biti i više. Starije zračne snimke bilježe, primjerice, jednu veću zgradu u središtu njegova posjeda, koja nije vidljiva na našim fotografijama. To je, u svakom slučaju, već prevelik broj zgrada za servisiranje opisane proizvodnje, a neobično je i što su mahom smještene vrlo blizu mora.

Mudrinić se nije osvrnuo ni na dio naših pitanja o objektu neposredno uz more, koji također izgleda kao da je nešto čvršće konstrukcije, te o 20-metarskom lukobranu izgrađenom na pomorskom dobru, na mjestu nekadašnjeg mulića. Nije nam, također, odgovorio na pitanje o tome je li podnio zahtjev za legalizaciju bespravne kuće koju je 2000. godine kupio zajedno s posjedom na Pašmanu, a za koju mu je prema medijskim napisima iz 2005. bilo izdano rješenje o uklanjanju. Mudrinićev posjed na južnoj strani Pašmana udaljen je samo nekoliko milja od posjeda na Žutu, a oba je, kako vidimo, kupio na lokacijama na kojima važeća prostorna pravila nisu dozvoljavala nikakvu gradnju, ne čekajući dozvole za svoje poduhvate i računajući da će ih kad-tad legalizirati.

No Mudrinićeva sklonost da se na sumnjive načine prostorno okoristi potječe još od njegova povratka u Hrvatsku početkom 1990-ih, kada mu je omogućen otkup društvenog stana iako nije imao stanarsko pravo jer je desetljećima prije toga živio u Kanadi. Voditelju HTV-ove emisije “Nedjeljom u 2” morao je 2010. priznati da to nije bilo u redu, ali je ustvrdio da je ipak sve provedeno po tadašnjim zakonima, pa eto, stan ne namjerava vratiti.

Kako vidimo, ni činjenica da u HT-u godinama prima neto plaću od 80.000 kuna, uz koju idu dodaci prema uspjehu kompanije, nije ga nimalo upristojila. Kada je kupio posjed na Žutu, “Slobodna Dalmacija” objavila je da ga je platio milijun eura, no on je ubrzo poslao demanti u kojem je ustvrdio kako je cijena bila višestruko manja, što bi značilo da je za samo jedan ili dva eura po kvadratu kupio netaknuti poluotočić, kojem bi sada legalizacijom bespravno izgrađenih objekata htio enormno povećati vrijednost.

Ivica Mudrinić je nakon povratka iz Kanade, u prvoj polovici 1990-ih, bio ministar prometa i veza, potom saborski zastupnik, direktor HRT-a, a od 1998. godine direktor HPT-a, nakon čijeg razdvajanja na poštanski i telekomunikacijski dio postaje šef HT-a, koji je država prodala Deutsche Telekomu. I nakon što je dobio njemačkog poslodavca, Mudrinić se stalno gurao na utjecajne funkcije u Hrvatskoj, pametujući o tome kako treba urediti državu čas s pozicije predsjednika Gospodarsko-socijalnog vijeća, čas s pozicije predsjednika Nacionalnog vijeća za konkurentnost, a trenutačno s pozicije šefa HUP-a i člana gospodarskog savjeta predsjednika Republike Ive Josipovića.

Prije Mudrinića nepuni mandat na čelu HUP-a odradio je domaći poduzetnik Ivan Ergović, koji je smijenjen jer su udruženi poslodavci smatrali da problemi njegove cementne industrije Nexe negativno utječu na imidž udruge. Teško je očekivati da će uglednom društvu biti jednako sporno to što im je sadašnji predsjednik ilegalni krovopokrivač zaštićenog kornatskog krajolika, kao što ne treba imati prevelika očekivanja o odjeku ove priče u medijima oglašivački ovisnima o generalnom pokroviteljstvu Mudrinićeva HT-a.

Prilikom pripreme ovog teksta došli smo, naime, do saznanja da su se Mudrinićevom devastacijom Žuta nedavno bavili i novinari “Slobodne Dalmacije”, ali im je objava gotovog teksta, s dobivenim Mudrinićevim odgovorima, odlukom uredništva odgođena zauvijek.