O moratoriju na otplatu kredita možemo samo sanjati

Za porodice čiji su članovi zbog krize ostali bez posla ili rade kraće u tjednu u Italiji je objavljen tzv. porodični plan Udruge banaka Italije (ABI), koji predviđa mogućnost obustave plaćanja rata kredita na 12 mjeseci. Mjera kojoj se mogu priključiti banke koje to žele, biće operativna od januara 2010. Dvije najveće talijanske banke, UniCredito i Banca Monte dei Paschi di Siena, objavile su slične mjere još koncem 2008.

Porast nezaposlenosti u Italiji trenutačno je ograničen, ali se nagli skok očekuje čim se poduzeća više ne budu mogla koristiti skraćenim radnim tjednom. Po posljednjim službenim podacima, u drugom tromjesečju stopa nezaposlenosti je zahvatila 7,4 posto aktivnog stanovništva, što je svakako izvršilo pritisak na bankarsku politiku. Talijanske banke i organizacija industrijalaca Confindustria otpočele su sa jednogodišnjim moratorijem od početka avgusta, kada su potpisali ugovor kojim bi mala i srednja poduzeća mogla koristiti ovu mogućnost. Međutim, reakcija talijanskih sindikata na spomenuti moratorij nije bila pozitivna. Sindikalisti su se pitali šta će biti poslije godinu dana.

Svaki deseti kredit tvrtkama nenaplativ

Koliko su takve mjere potrebne nama najbolje pokazuje analiza Hrvatske narodne banke, prema kojoj je svaki deseti kredit tvrtkama nenaplativ, dok su građani nešto bolji platiše i tek svaki dvadeseti ne može vraćati kredit banci. Iznos dospjelih a nenaplaćenih kredita u Hrvatskoj je narastao na 15 milijardi kuna, a u 2010. slijedi daljnje pogoršanje tog trenda.

HNB procjenjuje da su banke kreditirale mlađe visokoobrazovane porodice, čija primanja imaju tendenciju rasta. U ranjivoj su poziciji samo one porodice kod kojih je kreditna obaveza prešla 30 posto ukupnih primanja. Međutim, uslijed ekonomske krize u Hrvatskoj se sa vremenom povećava udio loših kredita, odnosno onih koji ulaze u kritičnu fazu. Po podacima Nezavisnih hrvatskih sindikata, trenutno je šest posto kritičnih kredita. Guverner HNB-a Željko Rohatinski najavio je da bi sljedeće godine kritični krediti mogli dostići i deset posto, iako kreditna zaduženost građana pada.

– Dugo već kreditna zaduženost nije bila toliko niska. Građani zatvaraju stare kredite, a u nove se ne usuđuju ulaziti. Same kredite teško je dobiti, a kada se i dobiju, kamate su jako visoke u odnosu na Evropu. Same banke svojom politikom negativno i destruktivno utječu na građane. Pada i potrošnja, sve su to loše naznake i dovoljan razlog za pesimizam. Jedino dobro posluju bankari, dok ljudi koji iz dana u dan rade za kredit, ne dižu se sa dna – kaže Goran Bakula, glavni ekonomista Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Posebnu rizičnu grupu predstavljaju mladi bračni parovi koji iza sebe nemaju osiguran kapital ni imovinu, a ispred sebe imaju nesiguran posao u isto takvoj ekonomskoj situaciji.

Što se tiče uvođenja moratorija prema talijanskom modelu, ekonomski stručnjaci su podijeljeni. Jedni smatraju da bi Hrvatskoj moratorij bio koristan, iako još nije potreban, ali su skeptični povodom njegovog uvođenja kao zajedničkog modela. Smatraju da bi u tom slučaju inicijativu trebala preuzeti izvršna vlast u saradnji sa monetarnom politikom, pošto su banke više bliske individualnom pristupu rješavanja problema.

Banke sukrivci za krizu

Da je ekonomska situacija donekle stabilna i da moratoriji na otplatu kredita u Hrvatskoj još nisu potrebni smatra i zastupnik SDP-a i ekonomski stručnjak Ljubo Jurčić.

– Jedino ako bi se kriza produljila na sljedeću godinu, bilo bi neophodno uvesti moratorij kako građani ne bi bankrotirali – kaže za “Novosti” Jurčić.

Međutim, drugi ekonomski stručnjaci smatraju da su moratoriji već sada potrebni, ali ne i dovoljni.

– To je samo odgađanje problema. Šta će biti za godinu dana? Mi u Hrvatskoj dobro znamo da se nećemo tako brzo, za godinu dana, oporaviti od krize – mišljenje je Gorana Bakule, koji zastupa stav da bi se banke trebale odreći kamata koje ionako predstavljaju čistu dobit.

– Potrebno je dugoročno rješenje. Banke su svih ovih godina solidno zarađivale i mogle bi svojim sredstvima pomoći sredini u kojoj djeluju da ozdravi. Osim toga, banke su nas visokim kamatnim stopama same dovele do ove situacije. Kamate na stambene kredite rasle su prevelikom brzinom, a cijene nekretnina su prenapuhane. Ne može kvadrat stana u Berlinu biti jeftiniji nego u Zagrebu – ističe Bakula.

Da banke u Hrvatskoj moratorij trebaju uvesti iz poslovnih razloga slaže se ekonomist sa osječkog sveučilišta Milan Ivanović.

– Nažalost, kod nas kriza nije financijska i nije se doselila iz Amerike. Mi smo u mnogo dubljoj, strukturnoj krizi cjelokupnog društva koja traje decenijima, a ovogodišnja kriza samo je kap koja je prelila čašu. Naša kriza prevazilazi okvire ekonomije. Prema tome, ne možemo se ni ponašati kao druge zemlje. Naprotiv, morali bismo biti mnogo odlučniji i rekonstruirati samu srž društva – ističe Ivanović, dodajući da moratorij sam za sebe ne znači ništa bez cjelovitog stabilizacijskog zahvata u društvu.

Za razliku od sindikalista i većine građana, bankari na problem gledaju pozitivnije. Ističu da individualizirani pristup otplati kredita u Hrvatskoj postoji odavno i da to nije nikakva novina povodom ekonomske krize.

– Svaka banka, sukladno svojim internim pravilima, u dogovoru sa svakim klijentom, pojedinačno i objektivno sagledava situaciju i pronalazi odgovarajuća rješenja koja se mogu uklopiti u okvire redovnog bankovnog poslovanja – ističe glasnogovornica Hrvatske udruge banaka Ivana Prgomet. Dodaje da u okviru svog poslovanja banke imaju i mogućnost reprograma ili prolongiranja otplate kredita za klijente s teškoćama pri otplati obaveza prema banci, te da u svakom slučaju pristupaju individualno kao i prilikom odobravanja kredita. I u Privrednoj banci Zagreb ističu da u naplati pristupaju vrlo obazrivo, u okviru raspoloživih mogućnosti, uzimajući u obzir sveukupnu situaciju u kojoj se klijent nalazi.

Ipak napredak u bankarskoj politici

“Klijentima koji su izgubili posao zbog ekonomske krize, kao i onima koji su u lošijoj financijskoj situaciji, zbog smanjenja redovitih mjesečnih primanja u odnosu na primanja koja su imali u trenutku odobravanja kredita, pružamo različita rješenja i modele naplate, počevši od dogovora o otplati i restrukturiranju kredita, pa do nagodbe. Međutim, ukoliko se iscrpe sve mogućnosti i dogovorno s klijentom ne riješi način otplate, tada se pokreće postupak prisilne naplate, tokom kojeg također postoji mogućnost odgode ovrhe i dogovora oko plaćanja”, kažu u Privrednoj banci.

Slično je i u Raiffeisen banci u kojoj tvrde da postoji nekoliko vrsta restrukturiranja kredita, poput ugovaranja moratorija, produženja roka trajanja kredita što rezultira smanjenjem mjesečne rate, reprograma duga po tekućem računu i odobravanja kredita s jednakim mjesečnim anuitetima.

– Cilj je izbjegavanje procesa prisilne naplate sudskim putem. RBA prilikom odobravanja reprograma kredita klijentima pristupa individualno, te ovisno o situaciji koja je specifična za svakog klijenta osobno donosi odluku o prihvaćanju ili odbijanju zahtjeva za reprogram – kažu u Raiffeisen banci.

Ovakve mjere banaka ekonomskim stručnjacima predstavljaju logičan slijed i napredak u bankarskoj politici s obzirom na to da prije godinu dana nisu pristajali na individualne moratorije.

– Bankama nije u interesu oduzimati stanove jer su nekretnine danas mrtav kapital koji nema kupca. Prije ovrhe banke u dogovoru sa klijentelom nude neke nove moguće modele prihvatljivijeg kredita. Naravno, banka i tu ubire svoj udio – ističe Goran Bakula iz NHS-a.