One Radman Show

Nakon što je Vlada prošlog tjedna na prijedlog ministrice kulture Andree Zlatar Violić prihvatila Ugovor s HRT-om i dala pozitivno mišljenje o Statutu HRT-a, koji je odmah potom usvojen u Saboru, stekli su se uvjeti da glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman krene u provođenje programa koji je predložio kada je prije tri mjeseca postavljen na tu funkciju.

Prvi sljedeći Radmanov potez trebalo bi biti raspisivanje natječaja za popunjavanje čak 30-ak vodećih funkcija predviđenih Statutom, koji je glavni ravnatelj skrojio tako da mu omogućuje preuzimanje potpune kontrole nad javnom radiotelevizijom. Razina autonomije u financijskom upravljanju, koju si je Statutom priskrbio u odnosu na nadzorni odbor HRT-a, dovela je do njegova sukoba s većinom u tom tijelu, pri čemu je, zanimljivo, Radmanov Statut prošao, iako ga ravnatelj samo predlaže, a donosi ga nadzorni odbor.

No Statut kojim je većina u NO-u HRT-a ostala nezadovoljna donesen je u specifičnim okolnostima. NO je, naime, konstituiran 10. prosinca prošle godine, a Radman je od njega u velikoj hitnosti, koju je pravdao potrebom preustroja HRT-a, tražio da već do 12. prosinca prouči i potvrdi njegov prijedlog Statuta te ga odmah proslijedi saborskom odboru nadležnom za medije, sve kako bi ga Sabor stigao izglasati do 14. prosinca, zadnjeg dana lanjskog zasjedanja.

Na konstituirajućoj sjednici za predsjednika NO izabran je profesor prava Viktor Gotovac, a za njegovog zamjenika ekonomist Goran Krmpotić, obojica u Saboru imenovani u kvoti SDP-a, dok se ekonomist i novinar Dražen Rajković smatra čovjekom HNS-a, a bivša ravnateljica Klovićevih dvora i novinarka Vesna Kusin predstavnicom HDZ-a. O tome kakvu je vremensku stisku Radman tada nametnuo NO-u govori i podatak da je njegov peti član, predstavnik radnika Mario Raguž, izabran tek deset dana kasnije.

Nepotpuni NO ipak je benevolentno u samo dva dana prihvatio Radmanov prijedlog i uputio ga Saboru, no do obećanog saborskog izglasavanja u 2012. nije došlo. Tek nakon toga članovi NO-a imali su vremena ozbiljnije proučiti dokument uvidjevši da si je glavni ravnatelj dao znatno veće ovlasti u odnosu na raniji Statut, od toga da je povisio vrijednost poslova o kojima samostalno odlučuje s pet na 10 milijuna kuna, pa do toga da samostalno donosi većinu akata HRT-a. Do sukoba većine u NO-u s Radmanom, pri čemu je Gotovac suzdržano stao na njegovu stranu, došlo je nakon što je Radman odbio podržati dorađenu verziju Statuta, kojom se tražila veća odgovornost ravnatelja prema NO-u.

Iako je NO poslao 10. siječnja u Sabor dorađeni Statut nadležni saborski odbor, na čijem je čelu laburist Branko Vukšić, odbio je prihvatiti novu verziju jer ju nije predložio glavni ravnatelj, te je pokrenuo proceduru usvajanja prvog, Radmanovog prijedloga, koji je stupio na snagu tek prošlotjednim izglasavanjem, pa i ta činjenica pokazuje kako je NO-u na prvoj sjednici Radman nametnuo lažnu žurnost.

Međutim, stranački raznobojna većina u NO-u koju čine Krmpotić, Rajković i Vesna Kusin nije bila nezadovoljna samo ravnateljevim financijskim ovlastima, već je postavila i dva pitanja koja se tiču zakonitosti Statuta. Jedno se odnosilo na činjenicu da Statut nije utvrdio omjer komercijalnih i javnih rashoda propisan posebnim Zakonom o HRT-u, a drugo na to što nije donesen sukladno općem Zakonu o medijima.

Kako smo doznali, Krmpotić je tražio od Radmana da se uz Statut HRT-a donese i poseban statut medija, kojeg propisuje Zakon o medijima, no Radman je zauzeo stav da donošenje drugog statuta nije potrebno jer usvojeni Statut HRT-a zadovoljava i zahtjeve tog zakona. Radmanovo razmišljanje da je HRT-u dovoljan jedan statut je logično, međutim, problem je u tome što se statut prema Zakonu o medijima mora donijeti uz pristanak većine svih novinara, koje Radman nije ni pitao za mišljenje.

NO ipak nije popustio pa je zaključkom zadužio Radmana da do 31. ožujka pokrene izradu Statuta medija HRT-a, pod prijetnjom da će u suprotnom aktivirati mehanizam iz Zakona o medijima, po kojem će taj drugi statut na prijedlog novinara donijeti arbitraža udruga nakladnika i novinara. Time je stvorena prilično apsurdna situacija jer bi novi statut, između ostalog, trebao propisati način sudjelovanja novinara u izboru glavnih urednika i urediti druge odnose koje je Radman već samostalno utvrdio svojim Statutom HRT-a.

NO je, međutim, u svojem prepucavanju s Radmanom oko tih pitanja propustio posvetiti pažnju onim aspektima Statuta kojima je definiran položaj Ravnateljstva i glavnih urednika, i to na način da si je ravnatelj prema urednicima osigurao poziciju s koje će ujedno krojiti i poslovnu i uređivačku politiku HRT-a. Dok je izvjesno da procedura kojom je Statut HRT-a usvojen nije u skladu sa Zakonom o medijima, u najmanju je ruku upitno je li upravljačka struktura kakvu je predvidio Radman sukladna Zakonu o HRT-u.

Prema Radmanovoj zamisli, koju je izložio u svojem programu upravljanja HRT-om, Ravnateljstvo bi na čelu s glavnim ravnateljem činili još ravnatelji ustrojbenih poslovnih jedinica Program, Produkcija, Tehnologija i Poslovanje. Što se tiče uredništva, Radmanova organizacijska shema predviđa da će HRT od sada imati glavnog urednika objedinjenog informativnog medijskog servisa, koji će s jednog mjesta osiguravati informativne sadržaje za sve HRT-ove televizijske, radijske i internetske programske kanale. Na čelu tih programskih kanala bit će njihovi glavni urednici, a posebnog glavnog urednika imat će i tzv. Novi mediji, zaduženi za internetske platforme.

Radmanov koncept, koji do ovog mjesta ne izgleda loše, predvidio je da će glavnim urednicima biti nadređen ravnatelj poslovne jedinice Program, no problem je što je Radman tom članu Ravnateljstva Statutom HRT-a dao i ključne uredničke ovlasti, te na njega prebacio ovlasti koje prema Zakonu o HRT-u imaju glavni urednici. Konkretno, Zakon o HRT-u navodi da glavni ravnatelj imenuje glavne urednike na temelju provedenog javnog natječaja i uz prethodno pribavljeno mišljenje novinara i drugog kreativnog osoblja. Što se tiče urednika pojedinih programa, kao što su dramski, zabavni ili sportski, Zakon navodi da ih glavni ravnatelj temeljem natječaja i mišljenja novinara imenuje i razrješava na prijedlog glavnog urednika. Međutim, Radmanovi glavni urednici po Statutu neće imati te zakonske ovlasti, već će i njih i urednike pojedinih programa predlagati ravnatelj Programa, dakle jedan od članova Ravnateljstva, tijela kojim rukovodi glavni ravnatelj.

Kako bi zadovoljio zakonitost takve organizacije, Radman je Statutom za izbor ravnatelja Programa propisao one uvjete koje Zakon o HRT-u propisuje za izbor glavnih urednika te ravnatelju Programa zapravo osigurao položaj stvarnog i jedinog glavnog urednika cijelog HRT-a. Međutim, već je samom činjenicom da je ta osoba ujedno i član Ravnateljstva proizvedena situacija u kojoj Ravnateljstvo de facto imenuje urednike pojedinih programa na vlastiti prijedlog, tim više što po Statutu ravnatelj Programa može biti i zamjenik glavnog ravnatelja.

Radman je taj problem mogao izbjeći postavljanjem glavnog urednika cijelog HRT-a koji ujedno ne bi bio član Ravnateljstva, no on iz nekog razloga to nije učinio, a sva naša pitanja o intencijama i zakonitosti takvog rješenja u potpunosti je ignorirao. Odgovor na čitav niz pitanja koji smo od HRT-a dobili svodi se na tvrdnju da je Statut donesen u skladu s propisanom procedurom i da je njegova zakonitost definirana time što ga je Sabor potvrdio, nakon pozitivnog mišljenja Ministarstva kulture, Vlade i Saborskog odbora za medije.

“Novosti” su pitanja o zakonitosti Statuta uputile i ministrici Andrei Zlatar Violić te predsjedniku saborskog odbora Vukšiću, no odgovore nismo dobili. Predsjednik NO-a HRT-a Viktor Gotovac ipak nam se javio, kazavši tek da se drži načelnog stava da HRT prema javnosti zastupa uprava, te da će on svoja razmišljanja o problemima koje ističemo komunicirati prema upravi i Saboru.

– Koliko vidim, predloženi Statut HRT-a je u nesuglasju sa Zakonom o HRT-u koji izričito propisuje da se na temelju natječaja na prijedlog glavnog urednika na HRT-u imenuje i razrješava urednike pojedinih programa. Glavni urednik bi, dakle, trebao biti taj koji glavnom ravnatelju predlaže imenovanje i razrješenje urednika, ali Statut nezakonito tu ovlast prebacuje na ravnatelja Programa. Bojim se da to znači samo centralizaciju odlučivanja u osobi glavnog ravnatelja HRT-a – kazao nam je pak predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND) Zdenko Duka.

Predsjednica Ogranka HND-a na HTV-u Elizabeta Gojan navodi da je Statut HRT-a prekršio Zakon o HRT-u u mnogim člancima.

– Potpuno je nejasno kako su takav upitan Statut prihvatili, pa makar i “samo većinom glasova”, zastupnici u Saboru – kaže ona, dodajući da Ogranak iznimno lošim smatra i odredbu Statuta prema kojoj će proceduru pribavljanja mišljenja novinara o kandidatima za glavnog urednika ravnatelj naknadno propisati vlastitom odlukom.

Da je to trebalo biti utvrđeno Statutom, kako ne bi ovisilo o volji sadašnjeg ili nekog budućeg ravnatelja, upozorava i Duka, iako navodi da je Radman obećao da će poštovati izjašnjavanje novinara.

Elizabeta Gojan dodaje da su novinari od HRT-a kao javnog servisa očekivali znatno više, da “probije led” i prvi u Statut unese odredbu o obaveznom mišljenju novinara, jer savjetodavno ne mora biti poštovano, “što pokazuje i ne tako davna praksa pri izboru jedne, svima nam znane, urednice HTV-a”. Ona upozorava i na pogubnost odredbe po kojoj se traži pet godina uredničkog staža i za niže uredničke funkcije, čime su isključeni iskusni novinari kojima urednička mjesta ranije nisu nuđena ili nisu na njih pristajali zbog neslaganja s uredničkom politikom.

– Zahvaljujući takvoj odredbi ravnatelj je sam sebe osudio na to da nove urednike bira isključivo iz postojećeg uredničkog kadra, a on, kao što znamo, nije uvijek rezultat pozitivne selekcije – navodi Elizabeta Gojan, ukazujući time na jedan problem koji je Radman, zbog nesuradnje s HND-om, stvorio sam sebi.

Duka napominje da HRT nikada nije usvojio statut prema Zakonu o medijima i smatra da bi se on mogao donijeti uz ovaj Statut HRT-a, iako drugi u HND-u drže kako je besmisleno da HRT ima dva, potencijalno neusklađena statuta, a kako smo naveli, problem je u tome što ni Radman ne misli da je drugi statut potreban.

Glavni si je ravnatelj, proguravši svoj prijedlog kroz sve institucije uz veliku podršku određenih saborskih zastupnika, u svakom slučaju osigurao carsku poziciju za provođenje svojeg programa upravljanja HRT-om, što na koncu može biti korisno za reforme, ali i pogubno ukoliko se pokažu istinitima glasovi da je šef HRT-a pripadnik političkog klana jednog od visokih državnih dužnosnika, nezadovoljnog svojim formalnim ovlastima.