Petar Topalović: Spojili smo dab i Balkan

Grupa Sopot iz Banjaluke po mnogočemu je izvanserijska: ime joj potječe od staroslavenske riječi “izvor”, uspješno je spojila zvuk daba s kulturnim naslijeđem Balkana, a njihov je rege pod utjecajem pravoslavnog pojanja. Iza benda su dva studijska albuma na kojima su surađivali s eminentnim glazbenicima dab i rege scene te prošlogodišnja velika europska turneja, dok bi im se novi studijski album “Sopotnik” uskoro trebao naći u prodaji. Sopot je, bez sumnje, trenutačno najuspješniji i najoriginalniji banjalučki sastav.

U kakvoj su vezi Balkan i dab kao vaša osnovna glazbena odrednica?

Koristili smo kulturno naslijeđe Balkana i miješali ga s dabom. To je veza koju sam pretočio u muziku, a nastala je u mojoj duši. U određenom me trenutku to zaokupilo i imao sam nasušnu potrebu da to spojim. Sopot na staroslovenskom jeziku znači “izvor”. Tu sam riječ izabrao za naziv benda jer sam kopao po svom izvoru i to mi je bilo savršeno, pojam je ujedno opisivao muzički pravac kojim sam se namjeravao baviti. Ranije sam bio u drugim bendovima, a kada sam razmišljao o svom projektu, želio sam da vodim stvari onako kako osjećam. Shvatio sam da odgovori na sva pitanja leže duboko u nama. Kada sam imao pet godina, preselio sam se s porodicom u Atlantu u SAD. Prvo sam tečno progovorio na engleskom jeziku. Ondje sam živio pet godina i formirao se kao ličnost. Kada smo se vratili u Sarajevo, počeo sam da upoznajem što sam i tko sam, ali i dalje sam razmišljao i sanjao na engleskom.

Receptori za pojanje

Koliko je bilo teško spojiti duhovnu muziku, pogotovo pojanje, s glazbenim stilom poput daba ili regea i odakle vam uopće ideja da bi to moglo funkcionirati?

Bilo je teško, moram priznati. Provodio sam sate, dane i mjesece pokušavajući da to spojim, a to je bilo moguće jer sam tako čuo u svojoj glavi, pa sam uložio velik trud dok nisam došao do nekih rješenja. Oduševljavalo me pojanje monaha iz manastira, osjećam neku dozu dodatne energije kada to čujem… Mislim da je to i u mojoj podsvijesti, to duhovno naslijeđe; imao sam receptore za to, pa je to na mene snažno djelovalo.

Nedavno ste se vratili s europske turneje, održali ste desetak koncerata, od Slovenije preko Austrije i Njemačke do Norveške i Švedske. Kakvi su dojmovi? Je li se isplatilo proći tih 6.000 kilometara?

Imali smo deset koncerata u šest zapadnoevropskih zemlja i definitivno se isplatilo prijeći tu kilometražu! Ostvarili smo kontakte s medijima i menadžerima klubova i festivala, tako da smo probili led za neke buduće nastupe. Vidjeli smo da i naše starije pjesme, a pogotovo one novije, dobro “rade” u inostranstvu, nebitno je slušaju li ih ljudi s ovih prostora ili stranci.

Zanimljivo je da su vašu europsku turneju, uz Banjaluku, podržali i Ministarstvo porodice, omladine i sporta te Omladinski savjet Banjaluke. Je li bilo teško uvjeriti te institucije da vas podrže i financijski vam pomognu?

S obzirom na to da smo šest godina zaista vrijedno radili i da smo jedan od vodećih bendova iz Banjaluke, bilo je logično da nas podrže. Bilo je teško, jer je trebalo od početka intenzivno raditi. I prije smo putovali po Evropi i po bivšoj zemlji, ali trebalo je godina i godina dok nismo stekli određeni status u Banjaluci. Morali smo postati udruženje građana kako bismo uopće mogli aplicirati za te projekte.

Uspjeh je stvar percepcije

Kako danas izgleda život i rad muzičara u Banjaluci: je li bavljenje rok muzikom luksuz ili se od toga može živjeti?

Neki rade od osam do četiri ili od devet do pet i onda se poslijepodne ili vikendom bave muzikom. A imate i one, kao što sam i sam, koji se isključivo bave muzikom. To je veoma teško jer su vam financije ograničene. Sve zavisi o tome što su za pojedinca sreća i uspjeh u životu, a to je stvar percepcije. Ako čovjek misli da je uspješan, ne treba mu mnogo materijalnih dobara da živi sjajno. Na svu sreću, Sopot je počeo da donosi neki novac, tako da nismo na prosjačkom štapu, a nadamo se da ćemo u sljedećoj godini imati još više uspjeha, sreće i slobode. U suštini, bavljenje rok muzikom je luksuz, to moraš voljeti do besvijesti da bi se time mogao baviti.

Radili ste muziku za neke kazališne predstave i dokumentarne i igrane filmove. Jeste li pritom svoju muziku prilagođavali tim autorskim projektima ili ste zapravo bili angažirani zbog svoga specifičnoga muzičkog izraza?

Bili smo angažirani zbog svoga specifičnog izraza. Ali, kada radite za pozorište ili film, imate određenu temu i neka ograničenja i tome smo se prilagođavali.

Pred vama je izlazak trećeg albuma “Sopotnik”. Koliko se na njemu nastavlja stil započet prvim albumom “Dubalkan” iz 2007?

Sada završavamo album koji ćemo uskoro izdati za našu izdavačku kuću “Koliba”: i na njemu će se osjećati da je to Sopot, ne možemo mi pobjeći od sebe. Na prvom smo se albumu, kao što mu naziv kaže, bavili dabom i Balkanom, a na trećem se bavimo dram’n’basom i alternativnim rokom, pa će se u tom smislu razlikovati od prethodna dva.

Planirate li uskoro kakav nastup u Hrvatskoj?

Naše koncertne aktivnosti kreću od marta i nadamo se da ćemo do kraja jula svirati u Hrvatskoj, barem na nekom festivalu. Pozivamo ljude da se jave našem menadžeru kako bi nas bukirali za neki od nastupa.