Izbjegavanje pojma genocida
Prije tri mjeseca pohvalili smo parlament Srbije koji je pozdravio ideju predsjednika Borisa Tadića da se napokon Srbija izjasni o zločinu u Srebrenici i donese deklaraciju o tome. Silne smo rasprave čuli u međuvremenu, da bi ovoga utorka napokon cijela stvar došla na dnevni red.
U prijedlogu deklaracije se navodi da Skupština Srbije najoštrije osuđuje zločin izvršen nad bošnjačkim stanovništvom Srebrenice u srpnju 1995. godine, kako je to utvrđeno presudom Međunarodnog suda pravde te da se očekuje da druge države bivše Jugoslavije na isti način osude zločine počinjene nad Srbima. Nema kvalifikacije genocida, kao što je to ustanovljeno u presudi povodom bosansko-hercegovačke tužbe protiv tadašnje SR Jugoslavije, pa potom samo Srbije. U prijedlogu deklaracije o kojoj srbijanski parlament upravo raspravlja, navodi se da Skupština najoštrije osuđuje sve društvene i političke procese i pojave koji su doveli do formiranja svijesti da se ostvarenje vlastitih nacionalnih ciljeva može postići upotrebom oružane sile i fizičkim nasiljem nad pripadnicima drugih naroda i religija. Izražava se također “saučešće i izvinjenje” obiteljima žrtava zbog toga što nije učinjeno sve da ta tragedija bude spriječena, te stav da Skupština Srbije pruža podršku radu državnih organa zaduženih za procesuiranje ratnih zločina i za uspješno okončanje suradnje s Međunarodnim kaznenim tribunalom za bivšu Jugoslaviju, u čemu posebnu važnost ima otkrivanje i hapšenje Ratka Mladića kako bi mu bilo suđeno pred tim sudom.
Ni te uopćene konstatacije nisu zadovoljile većinu opozicije u srbijanskom parlamentu: sve se vrijeme izbjegava pojam genocida, koji je za Srebrenicu utvrđen i pred haškim kaznenim i Međunarodnim sudom pravde; deklaracija se poziva na bosansko-hercegovačku tužbu i presudu, ali ne na genocid kao pojam. Kao što to cinici ovih dana u Beogradu kažu, to bi bilo kao da netko na pitanje kako mu je ime kaže da su ga mama i tata nazvali “tako i tako”.
Za tu faličnu deklaraciju osigurana je skupštinska većina, bez obzira na to što su neki dijelovi vladajuće većine nespremni prihvatiti termin genocida, a neki koji inače podupiru takve inicijative spremni su svoj glas dati tek ako termin genocid bude sastavni dio deklaracije.
U svemu tome još je nejasno da li će se – ne prvi put – opet donijeti i nekakva deklaracija o osudi zločina nad srpskim narodom, ma gdje se oni dogodili. Badava što pametni ljudi kažu: pokloni se žrtvama koje su tvoji žrtvama napravili, pa će i oni koji su i tvoje žrtvovali morati priznati svoj grijeh.