Balkan prolaz

Markale

Petog februara obilježena je 19. godišnjica jednog od najznakovitijih zločina iz bosanskog rata – masakra na sarajevskoj pijaci Markale, gdje je 1994. ubijeno 68, a ranjeno 144 građana Sarajeva. Sarajlije koji su preživjeli masakr, članovi porodica stradalih i brojne delegacije obilježili su na mjestu zločina, u centru glavnog grada Bosne i Hercegovine, Dan sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu od 1992. do 1995. “Masakr na ovoj pijaci i masakri na svim sarajevskim ulicama moraju biti obilježeni, da svakog prolaznika podsjećaju na ovo što se dešavalo u periodu opsade. Opsada grada je trajala 1.425 dana, ranjeno je oko 50.000 naših sugrađana, 11.541 građanin je ubijen, od toga 1.601 dijete, a dnevno je grad razaralo prosječno 329 granata”, rekla je Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo. Tribunal u Haagu je ustanovio da je fatalnu eksploziju prouzrokovao minobacački projektil kalibra 120 milimetara, ispaljen sa položaja vojske bosanskih Srba na području sela Mrkovići, koji je pao na prepunu gradsku tržnicu. Stanislav Galić, tadašnji komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske, pravomoćno je pred Tribunalom osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog zločina počinjenih nad civilima u Sarajevu. Markale su se našle na meti napada i 28. augusta 1995. kada su, nedaleko od mjesta prvog masakra, ubijena 43 civila.

Istoga dana kada je na sarajevskoj tržnici obilježeno sjećanje na žrtve zločina, na suđenju zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću s iskazom je započeo Mirza Sabljica, forenzički balističar koji je istraživao eksploziju. Pod zaštitnim mjerama skrivenog lika, Sabljica je kao svjedok tužiteljstva opisao metodologiju istraživanja incidenta, pomoću koje je zaključio kako je minobacački projektil doletio iz smjera sjever-sjeveroistok, odnosno s područja pod kontrolom vojske bosanskih Srba.

Manastir

Manastir Uspenja Presvete Bogorodice, nadomak Prilepa, izgorio je do temelja. Požar koji je zahvatio krov građevine, koja datira iz 13. stoljeća, u kratkom je roku potpuno uništio manastir, a agencije javljaju da vatru nije bilo moguće ugasiti iako su u akciji učestvovala dva vojna helikoptera i regularne vatrogasne službe, potpomognute lokalnim mještanima. U vezi požara pokrenuta je istraga, a ministrica kulture Makedonije Elizabeta Kamcevska Milevska izjavila je da će vlada Makedonije pružiti podršku u obnovi manastira. To je drugi požar koji je zahvatio taj manastir: prije 23 godine u sličnim je okolnostima bio teško oštećen.

Ljotićevci

Antifašistička akcija Novog Sada upozorila je na ljotićevsku propagandnu izložbu nazvanu “Ni koledž ni tamnica”, koja je postavljena u novosadskoj knjižari “Prometej”, javlja novosadski Radio 21. Izložba, kažu u Antifašističkoj akciji, predstavlja Zavod za prinudno vaspitanje omladine u Smederevskoj Palanci, svojedobno poznat kao “mala Banjica”, kao pozitivnu, obrazovnu ustanovu. Zavod je, podsjeća historičar Milivoj Bešlin, bio logor, otvoren po nalogu lidera pronacističkog pokreta “Zbor” Dimitrija Ljotića, u koji su slani uhapšeni skojevci. Oni koji su pokazivali nespremnost da prihvate fašističku indoktrinaciju bili su izlagani torturi, kaže Bešlin, a za pokušaje bjekstva iz logora uhvaćeni omladinci bili su deportirani u logor na Banjici i potom strijeljani. “Ova izložba predstavlja jednu od najotvorenijih nacističkih provokacija u Novom Sadu. Smatramo da su oni koji su ovu izložbu organizovali svesno radili na raspirivanju rasne, nacionalne i verske mržnje”, navodi se u saopćenju AFA. Glavni i odgovorni urednik “Prometeja” Zoran Kolundžija rekao je kako nije ulazio u to da li je u logoru bilo torture, ali je izložbu dozvolio kako bi “Novosađani mogli da čuju i drugu stranu”. Međutim, ona ne spominje nasilje nad logorašima. Radio 021 navodi kako je izložbu otvorio izvjesni Saša Adamović, poznat kao direktor tadašnje gradske televizije Apolo i kasnije predsjednik Političkog savjeta Narodne partije, koji je izjavio da je “Zavod za prinudno vaspitanje omladine bio najoriginalniji odgovor na tadašnja dešavanja u Srbiji”, proglasivši kvislinški projekt Nedićeve Srbije kao “malo ostrvo spasenja” u regiji.

Paušal

Slovensko ministarstvo unutrašnjih poslova objavilo je dio detalja akcionog plana odštetne sheme za tzv. izbrisane državljane, kojima su početkom devedesetih godina uskraćena sva građanska prava. Podsjetimo, presudom Evropskog suda za ljudska prava Slovenija je dužna izbrisanim građanima isplatiti odštete, što Vlada namjerava riješiti paušalnim iznosima – za izgubljena radna mjesta, socijalna, mirovinska i druga davanja. Naime, Slovenija je 1992. odlukom Ministarstva unutrašnjih poslova iz registra stanovnika izbrisala čak 25.671 osoba, od kojih su neki bili rođeni u Sloveniji, dok je većina ipak bila porijeklom iz drugih republika bivše Jugoslavije. Neke procjene kažu da ih je oko polovice njih do danas riješilo svoj status i dobilo državljanstvo Slovenije. Ukoliko se pojedinac ne bi složio s visinom paušala, prijedlog slovenskog MUP-a predviđa posebno poravnanje tokom kojeg bi bile provjerene sve okolnosti zbog kojih bi odšteta eventualno morala biti viša. Ako ni tada ne bi bila postignuta saglasnost, građanima bi preostalo pokretanje sudskog postupka protiv države.

Zagrijavanje

Kako se bliže predsjednički izbori u Crnoj Gori, tako se sve više zagrijava predizborna atmosfera, sa Filipom Vujanovićem i Rankom Krivokapićem kao glavnim zvijezdama spektakla. Aktualni predsjednik Crne Gore Filip Vujanović u najnovijoj je epizodi rekao da ga lider socijaldemokrata Ranko Krivokapić napada jer je “uvjeren da je on jedina prava mjera crnogorstva”. Predsjedništvo Socijaldemokratske partije je malo prije toga jednoglasno odlučilo da ne podrži Vujanovićevu kandidaturu za novi mandat jer on, kako su naveli, “direktno podriva politiku građanske, nezavisne i na vladavini prava zasnovane evroatlantske Crne Gore”. “Njegov (Krivokapićev, op.a.) motiv je u njegovom uvjerenju da je on jedina prava mjera crnogorstva i kroz to odbrane države Crne Gore. Ja se ponosim svojim crnogorstvom. Ali iznad svega činjenicom da sam građanin Crne Gore koji nije ni antibošnjak, ni antimusliman, ni antialbanac, ni antihrvat, ni posebno antisrbin”, rekao je Vujanović u intervjuu podgoričkim “Vijestima”, naglašavajući da neka tumačenja njegove ponovne kandidature za tu funkciju doživljava kao političko, a ne kao pravno pitanje. Krivokapiću nije trebalo puno da sroči odgovor, u kojem je Vujanoviću poručio da je predsjednik Crne Gore “u sukobu sa Ustavom koji ga ograničava da tu funkciju može obavljati deset godina, a on hoće da bude na čelu države bar još pet”. “Ako je krenuo da mjeri crnogorstvo, onda i Vujanoviću i mojoj malenkosti neka vazda na umu bude zavjet izgnanog kralja Nikole – ko crnogorstvu ne bio vjeran Bogom i ljudima vazda bio ćeran”, napisao je u reagiranju Krivokapić.