Kronika

Ništa kontra ćirilice

Četiri općine Šibensko-kninske županije imaju uvjete za uvođenje dvojezičnosti. Na zgradama općina Kistanja i Biskupije godinama stoje table sa natpisima na latinici i ćirilici, te hrvatska i srpska zastava

Dok se u Vukovaru danima dižu tenzije i od desnih političkih opcija skupljaju jeftini poeni u pokušaju zatiranja Ustavnog zakona i prava srpske nacionalne manjine na pismo i jezik, na šibensko-kninskom području, na zgradama nekoliko općina već godinama stoje table sa natpisima na latinici i ćirilici; jedna do druge također tamo vise hrvatska i srpska zastava.

Prvi je korak bio napravljen još 2008. godine sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, a nakon objave podataka posljednjeg popisa stanovništva iz 2011. godine, kojima je potvrđeno da u tim općinama živi većinsko srpsko stanovništvo, najavljuje se da će zakonska prava biti poštovana do kraja. Tako bi dvojezični natpisi trebali biti postavljeni i na ploče sa imenima mjesta, ulica, na zgrade ostalih službenih institucija i poštanskih ureda.

Pravo na dvojezičnost djelomično je ostvareno u općinama Kistanje, Biskupija, Ervenik i Civljane. Područja su to s teškom gospodarskom i socijalnom slikom u kojima glavnina stanovništva živi od mirovina ili socijalne pomoći, a zaposleni se broje na prste. Graje i halabuke oko službene dvojezičnosti nema, niti je prijašnjih godina od kada su table na latinici i ćirilici postavljene na zgrade općina u Kistanjama i Biskupiji bilo kakvih većih incidenata i protivljenja od strane građana hrvatske nacionalnosti. Svi dijele jednaku, tešku, sudbinu, i brinu se o tome kako se prehraniti i preživjeti od mjeseca do mjeseca. Kako kažu, uvođenje dvojezičnosti podržavaju, no ono im nije primarno. Otud i razlog da Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, koji kaže da je u sredinama u kojima manjine čine trećinu stanovništva upotreba jezika i pisma te manjine ravnopravna, nije do danas u cijelosti proveden, makar uvjete imaju od njegova donošenja jer su u Kistanjama, Erveniku, Biskupiji i Civljanima, Srbi bili većina još po prijašnjem popisu stanovništva iz 2001. godine.

U Općini Kistanje, od 3.481 stanovnika njih 2.166 ili 62 posto srpske je nacionalnosti. Hrvata je 1.282, a među njima manji je broj domicilnih dok je većina Hrvata doseljenih nakon rata iz Janjeva.

Na općinskoj zgradi već više godina stoje ploča s natpisom na latinici i ćirilici, hrvatska i srpska zastava. Ploče s nazivima mjesta i ulica i dalje su na latinici.

– Poštovali smo Ustavni zakon u tom dijelu čim je usvojen. Uskladili smo općinski statut, postavljeni su dvojezični natpisi na zgradi općine te na prostorima mjesnih odbora. Sada radimo na tome da se zakon poštuje do kraja – kaže načelnik Kistanja Goran Reljić koji naglašava da pripadnicima srpske nacionalne manjine mnogo znači da mogu slobodno koristiti svoj jezik i pismo.

Slično govori i načelnik Općine Biskupija Ognjen Vukmirović. U Biskupiji prema posljednjem popisu stanovništva, živi 1.699 stanovnika od čega 231 Hrvat i 1.452 Srba. Pripadnici srpske nacionalne manjine čine 85,4 posto stanovništva na tom području. Od ukupnog broja stanovnika, zaposleno je njih pedesetak.

– Mnogim ljudima je bitno pravo na dvojezičnost, mnogi žele da im nazivi ulica pišu na latinici i ćirilici, da takve table imaju na svojim kućama, dok neki kažu da im to nije najvažnije pitanje i da im je bitnije da imaju posao, da mogu živjeti. To nije primarno pitanje, no zakon ćemo provesti. Statut je usklađen, na općinskoj zgradi dvojezični natpis stoji već šest-sedam godina i nije bilo nikakvih problema zbog toga. Sada ćemo table sa natpisima na latinici i ćirilici postaviti na mjesne odbore. No što se tiče naziva ulica, tu nas čeka još mnogo posla jer ulice još nisu katastarski uvedene – kaže Vukmirović. Kao i u brojnim drugim selima nemaju sve ulice nazive već se vode, primjerice, kao Vrbnik 1,2,3…

– Moramo ulice uskladiti sa Zakonom o katastru, a to moramo učiniti i zbog osobnih iskaznica stanovnika. Svaka osobna iskaznica mora imati katastarski broj. Riješit ćemo to kroz ovu godinu, a onda ćemo naručiti table sa imenima ulica na latinici i ćirilici i postaviti ih – najavio je Ognjen Vukmirović dodajući da je jedino otvoreno pitanje natpisa mjesta na državnim i županijskim cestama. To nije u nadležnosti Općine, već nadležnih cestarskih tvrtki koje bi također zakonske odredbe trebale provesti.

Slična poruka stiže i iz Općine Ervenik u kojoj Srbi čine 97,1 posto stanovništva, odnosno njih je 1.105, dok je Hrvata 28. Zakonsku obavezu će ispuniti, na sljedećoj sjednici općinskog vijeća uskladiti statut i donijeti odluku o dvojezičnosti. Na pitanje zbog čega to nisu učinili do sada, načelnik Miloš Samardžija objašnjava riječima da se da se “Srbi u toj općini nisu nalazili u situaciji ugroženosti nacionalnog identiteta pa im to pitanje nije bilo primarno”. Veći su im problemi, kao i u drugim općinama, neimaština i nezaposlenost, a dok rade na tome da u ratnom vihoru devastiranim područjima vrate život i osiguraju stanovnicima egzistenciju, poručuju, poštovat će i Ustavni zakon.

Goran Plavšić

Napad na mladića u Borovu nakon vukovarskog mitinga

Nasilno finale skupa mržnje

Grupa mladića ušla je u kafić. Jedan od njih, čim je otvorio vrata, udario me nogom. Od udarca sam udario glavom o pod i nakratko se onesvestio, kaže napadnuti Milan Lukić

Milan Lukić iz Borova koji je u subotu fizički napadnut od mladića hrvatske nacionalnosti, u ponedeljak je stigao iz bolnice, gde je tokom vikenda bio zadržan na lečenju. Osim glavobolje i bolova u vratu zbog kojih nosi gipsani okovratnik, 21-godišnji Milan nema težih povreda, ali je u lošem psihičkom stanju.

– Najviše me psihički ubija činjenica da se nakon ovoga nijedan građanin srpske nacionalnosti ne oseća sigurno u ovoj državi. Policija koja je trebala da nas zaštiti očigledno nas ne gleda kao državljane Hrvatske, već kao Srbe i Hrvate, rekao je Milan po povratku kući, vidno potresen.

Napad se dogodio po završetku protesta protiv ćirilice u Vukovaru s kojeg su se tri autobusa s demonstrantima uputila u Borovo kako bi posetila spomenik poginulim redarstvenicima. Iako je kod spomenika dežurala policijska patrola, tri mladića su izašla iz autobusa i uputila se u kafić da bi izazvali incident. Sin borovskog paroha, protojereja-stavrofora Čede Lukića nije mogao ni zamisliti šta će mu se dogoditi tog popodneva koje je provodio s prijateljima u kafiću.

– Sve je bilo normalno. Videli smo da kolona s autobusima odlazi do spomenika. Po povratku je grupa mladića ušla u kafić. Pošto sam bio najbliži vratima, jedan od njih, čim je otvorio vrata, udario me nogom između desnog ramena i leđa. Od udarca sam se izvrnuo sa stolice, udario glavom o pod i nakratko se onesvestio. Nisam znao šta me snašlo u tom trenutku, priča Milan. Kad se pribrao, video je da stiže policija te izašao iz kafića kako bi se obratio policajcima.

– Ti mladići su bacali na nas bicikle parkirane uz zgradu objekta, razbili betonsku žardinjeru i gađali nas komadima betona, a zatim su pobegli u autobus. Došao sam do jednog policajca i tražio da izvedu mladića koji me udario, da ga pitam zašto je to učinio jer nikom ništa nisam napravio. Policajci na to nisu obraćali pažnju. Jedan od njih me pitao da li bih mogao da prepoznam napadača. Taj mladić se nalazio u zadnjem delu autobusa, kroz prozor mi je pokazivao srednji prst. Policajcu koji je bio okrenut leđima uzalud sam objašnjavao da je to taj dečko, ali se on nije hteo ni okrenuti već mi je rekao da sam pogrešio, ispričao nam je Milan, dodajući da je policija nakratko zadržala autobus, ali ga je ubrzo pustila.

Milanove reči potvrđuje desetak drugih očevidaca ovog događaja koji su takođe ogorčeni postupanjem policije. Ljuti su i na neke medije koji su pokušali iskriviti sliku događaja, navodeći da su incident skrivili srpski mladići.

– Policija je napravila propust što je dozvolila da neko mimo protokola izađe iz tih autobusa i napadne mladiće koji su mirno gledali utakmicu. Obično izbegavamo okupljanje u kafiću kad je takav skup u Borovu. Sada ispada da se moramo sklanjati i kad je skup u Vukovaru, a uskoro ćemo to morati i kad se takvi protesti budu održavali u Zagrebu. Ova deca su zabrinuta i uplašena. I sam sam uplašen za svoju decu i imovinu, kaže Velibor Nedić, vlasnik lokala u kome se dogodio napad.

Osude i reakcije stigle su iz svih institucija i političkih stranaka srpske zajednice uz zahtev da se počinioci sankcionišu. Iz policije i dalje kratko odgovaraju da se “okolnosti i uzroci događaja još utvrđuju”.

– Ovaj događaj je uneo strah i nepoverenje među pripadnike srpske zajednice koji se s pravom pitaju koliko su slobodni i sigurni u svom mestu, kaže Zoran Baćanović, predsednik borovskog SDSS-a.

– Predsedništvo SDSS-a smatra apsolutno nedopustivim da se različita politička i druga shvatanja i opredeljenja iskazuju na ovakav nehuman i necivilizacijski način. Nije dovoljan samo naš politički i ljudski napor već i napor svih elemenata sistema i promena sveukupne svesti koja podrazumeva toleranciju prema drugom i drugačijem, a ne mržnju kako se to osetilo i na slučaju Milana Lukića i njegove porodice, navodi se u saopštenju koje je potpisao Vojislav Stanimirović.

Neke od manjih srpskih stranaka iskoristile su incident u Borovu kako bi napale SDSS kao vodeću političku stranku Srba u Hrvatskoj tvrdeći da se njeni čelnici nisu interesovali za sudbinu napadnutog mladića. Ovakve tvrdnje demantovali su članovi porodice Lukić koji su kazali da su im istog popodneva ponudili pomoć predsednik SDSS-a Vojislav Stanimirović i saborski zastupnik Milorad Pupovac koji se telefonom javio iz Ljubljane.

Josipović nije osudio ratnu retoriku

Zajedničko veće opština je izrazilo svoju solidarnost s meštanima Borova koji su, kako se navodi u saopštenju predsednika Dragana Crnogorca, po ko zna koji put izvrgnuti ne samo verbalnim i medijskim, već i fizičkim napadima, pozivajući Borovce da ostanu mirni i dostojanstveni. Crnogorac se pita da li je moguće da predsednik Republike Hrvatske Ivo Josipović ni jednom rečju ne izrazi žaljenje zbog napada demonstranata na srpske mladiće.

ZVO je takođe izrazilo duboku zabrinutost zbog ratne retorike i govora mržnje koji se mogao čuti na subotnjem protestu u Vukovaru, a posebno zabrinjavajućim smatraju činjenicu da se predsednik Josipović nije osvrnuo na reči organizatora protesta Tomislava Josića koji je rekao da su “Srbi u Vukovaru ostali samo zato što ovde nije bilo Oluje” već je, ističu u ZVO-u, težište svoje izjave stavio na to da “ako se ne želi poštovati zakon, treba ga menjati”

Josipović takođe nije osudio ni pojavljivanje ljudi u vojnim uniformama kao ni nastupe katoličkih sveštenika na tom političkom skupu. Iz ZVO-a poručuju da će o svemu što se dešava po pitanju prava Srba u Hrvatskoj, obavestiti Evropsku komisiju, kao i visoku predstavmicu EU Ketrin Ešton.

Dragana Bošnjak

Đorđe Macut, predsednik Veća srpske nacionalne manjine grada Vukovara

Smirujemo uvezene tenzije

Neki su u Vukovar došli iz Zadra, održali govore i otišli, a mi Srbi i Hrvati koji ostajemo, moraćemo da smirujemo tenzije

Kako komentarišete izjave i poruke sa protestnog skupa u Vukovaru protiv uvođenja dvojezičnosti?

Žao nam je što je uopšte došlo do protesta jer smatramo da ulica ne sme rešavati ovako bitne stvari kao što je provođenje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. To nas kao zajednicu vređa. Osim što ne poznaju tematiku, na protestnom skupu se videlo da govornici ne respektuju ni državu niti državne institucije. Govorili su i neki ljudi koji nemaju nikakve veze ni s Vukovarom, a još manje sa Zakonom o pravima nacionalnih manjina. Ne samo da je bilo govora mržnje, već se pitanje jezika i pisma, pretvorilo u mržnju prema čitavoj srpskoj zajednici.

S obzirom na tenzije oko uvođenja dvojezičnosti, hoćete li insistirati na tom pravu?

Naravno, nema govora da ćemo odustati. Međutim, iznenadila nas je izjava predsednika Ive Josipovića koji je rekao da Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina treba menjati ukoliko se ne poštuje i ne primenjuje. Takve reči iz usta prvog čoveka države u ovako uzavreloj situaciji ne doprinose smirivanju tenzija. Za ovakvu situaciju najmanje je kriva naša zajednica. Nismo mi organizovali proteste niti smo tražili nešto što u zakonu ne piše. Neki su ljudi u Vukovar došli iz Zadra, održali govore i otišli, a mi Srbi i Hrvati koji ostajemo da živimo na ovom području, moraćemo da smirujemo tenzije i izgladimo čitavu situaciju. Znam da će biti problema kod postavljanja tabli na srpskom jeziku i ćirilici, ali to je stvar zakona. Ipak, ne vidim da će zbog toga doći do rata kao što se to moglo čuti na protestnom skupu. Valjda smo to prevazišli nakon toliko godina.

Kada će u Vukovaru biti postavljene prve dvojezične table?

Mi očekujemo da se prvo postave table na državnim ustanovama što je ministar uprave Arsen Bauk i obećao. To su table na zgradama državne uprave, Zavoda za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, policije, sudova i druge. Sve ostalo moraćemo ishodovati preko naših većnika u Gradskom veću Vukovara, u dogovoru sa gradonačelnikom Željkom Sabom i SDP-om kao vodećom strankom. Iniciraćemo izmene Statuta jer je jasno da se bez toga neće moći postaviti dvojezične table na institucijama i ustanovama koje su u ingerenciji grada. To neće ići tako brzo jer je potrebno održavanje bar dveju sednica Gradskog veća. Tražićemo dvojezične table na zgradama institucija koje su važne za pripadnike srpske zajednice i sigurno nećemo ulaziti u ono što nam se stalno podmeće iz raznih udruženja proisteklih iz Domovinskog rata da će npr. natpisi na Spomen domu Ovčara biti pisani i ćirilicom. Niko to neće zahtevati, kao što nećemo tražiti ni da Crkva Svetog Bone piše na ćirilici, a i zašto bi, kad oni koji govore srpskim jezikom i pišu ćirilicom ne idu u tu crkvu.

D. Bošnjak

Nepoštivanje zakona atak je na sve nas

U saborskim klupama povela se ponovno žustra rasprava o ćirilici, iako je na dnevnom redu bila rasprava o Zakonu o cestama. Reagirao je Nedžad Hodžić u ime Kluba nacionalnih manjina.

– Dvojezičnost i ostala prava nacionalnih manjina, koja proističu iz Ustava i Ustavnog zakonske su odredbe donesene u ovom Saboru i to dvotrećinskom većinom. Svako opozivanje na nepoštivanje zakona atak je na državnost, na sve nas. Hrvatska je ostvarila političke ciljeve, cjelovita je i samostalna, članica je NATO pakta i uskoro članica EU, a dvije stvari koje još moramo graditi su da bude država ekonomskog blagostanja i pravne sigurnosti za sve njene građane. Pozivam kolege u sabornici da damo doprinos tom cilju, a ne da javno pozivamo na bezakonje, na nepoštivanje zakona koji su ovdje doneseni – ističe Hodžić.

Zastupnik uobičajeno netolerantnog HDSSB-a Zoran Vinković zatražio je ni manje ni više nego – novi popis stanovništva.

– Hrvatski građani iz BIH i druge dijaspore stavljeni su u neravnopravan položaj u odnosu na građane koji nemaju prijavljeno niti prebivalište u RH, nego samo dolaze autobusima na izbore, zahtijevamo da se definira koliko doista ima pripadnika nacionalne manjine, a koliko pripadnika većinskog naroda. Ovo je loše vrijeme za uvođenje dvojezičnosti. To je kao kad bi na arapskom jeziku talibani stavili dvojezični natpis kraj srušenog WTC-a u New Yorku – kazao je Vinković. Diskusija je prekidana stankama, shodno ovako prizemnim raspravama, neprimjerenima parlamentu.

– Pitanje dvojezičnosti je pitanje poštivanja zakona ove države. Gdje predviđaju da pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo da ga koriste, to se mora uvažavati. Poruke o neprimjeni ćiriličnog pisma su protuzakonite i borit ćemo se protiv takvih stavova – istaknuo je ponovo Hodžić.

U ime kluba HDSSB-a Dražen Đurović naveo je da u ovoj stranci smatraju da je njime opseg prava koje su dobile nacionalne manjine u RH veći od prosjeka prava u državama EU.

Hrvatski laburist Branko Vukšić naprotiv tome rekao je da Sabor nije mjesto na kojem će narodni zastupnici pozivati na nepoštivanje zakona i biti netolerantni. Smatra da zakon treba provoditi uz razgovor bez svađe.

U ime kluba SDSS-a, Mile Horvat podsjetio je kako 200 miliona ljudi koristi ćirilično pismo.

– Ustavni zakon smo obećali EU te je 2002. godine donesen dvotrećinskom većinom. Njime je dana obaveza da se manjinama da kvota od 33,33 posto u konzumiranju specifičnih prava. Mi ne tražimo da to bude sutra i ne silimo stvari, ali ne možemo prihvatiti činjenicu da 10 godina imamo Zakon o upotrebi jezika i pisma, a da se selektivno provodi. Potpuno se slažem, otvorimo raspravu, no dok je zakon na snazi treba ga poštovati – zaključuje Horvat.

Pristup manjina medijima

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, na čelu sa Furijom Radinom, raspravljao je o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim medijima. Istakli su kako je potrebno ustanovama, udrugama i vijećima nacionalnih manjina, koji se bave proizvodnjom i emitiranjem radijskog i televizijskog programa i drugom takvom djelatnosti na svom jeziku i pismu, dati mogućnost da apliciraju sredstva iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti medija.

Novim prijedlogom nije predviđeno ni da za nezavisne ocjenjivače prijava podnesenih na natječaj za sredstva Fonda, budu angažirani i stručnjaci iz manjinskih redova, iako je propisano da se tim sredstvima potiče proizvodnja programa koji su njima u interesu. Sudjelovanje manjinskih predstavnika veoma je važno, s obzirom da je u svim dosadašnjim izvještajima Vlade RH o ostvarivanju Ustavnog zakona, istaknuto da najviše problema manjine imaju upravo pri pristupu medijima i ostvarivanju prava na informiranje na svom jeziku i pismu.

Mirna Jasić

Anketa uoči lokalnih izbora u Baranji

Dobošu šanse za drugi mandat

Za aktualnog gradonačelnika Belog Manastira Ivana Doboša (SDP, HNS) danas bi glasalo 26,55%, a za Davorina Bubalovića (HDZ) 24,78 % birača

Aktualni belomanastirski gradonačelnik još uvek ima malu prednost među glasačima uoči proljetnih lokalnih izbora. Za aktualnog gradonačelnika Ivana Doboša (SDP, HNS) danas bi glasalo 26,55% birača, dr. Davorin Bubalović (HDZ) dobio bi 24,78%, Jadranka Sabljak (HDSSB) 20,35% glasova, “nekom drugom” otišlo bi 14,16% glasova do 14,16% anketiranih ne bi glasalo za nikoga. Današnji gradonačelnik jedinog baranjskog grada vodio je tešku bitku u drugom krugu s kandidatom HDZ-a i pobedio.

Da li zbog izbornog poraza ili nekog drugog razloga, HDZ će na ovogodišnjim izborima predstavljati iskusni dr. Davorin Bubalović, aktualni predsednik Gradskog veća i odnedavno predsednik osječko-baranjskog HDZ-a. Od anketirane 162 osobe, da se danas održavaju lokalni izbori na njih bi izašlo 69,75%, a ne bi to učinilo 30,25%.

Rezultati su to ankete istraživačkog tima pod stručnim mentorstvom prof. dr. sc. Maneta Medića, koji se od 1990. godine bavi političkim marketingom, i uoči ovogodišnjih izbora napravio je predizborno istraživanje u Osječko-baranjskoj županiji.

Istine radi, treba reći da je na prošlim izborima i HDSSB podržao Doboša, dok će na ovogodišnjim izborima ova stranka u usponu na istoku Hrvatske, kako sada stoje stvari, imati svoju kandidatkinju koja prema provedenom istraživanju također ima razloga za optimizam. Iako ovim istraživanjem nisu obuhvaćene baranjske opštine, ništa manje zanimljivo i neizvesno neće biti ni u njima. Opštine gde bi moglo biti gužve u utrci za načelnika su Petlovac i Popovac. U Petlovcu se naime i dalje vodi tihi rat između HNS-ovog načelnika Drage Dominića i HDZ-a koji ima većinu u Opštinskom veću pa će se konstantne tenzije vrlo verovatno preneti i u izbornu utrku.

Načelnik Opštine Popovac Zoran Kontak iz HDZ-a suprostavit će se svom zameniku Oskaru Mravlinčiću iz HDSSB-a pa iako je ova opština jedina u Hrvatskoj u kojoj su se složile ove dve političke opcije, ne treba isključiti mogućnost da će ta ljubav približavanjem datuma izbora biti manja. U Opštini Bilje pored aktualne načelnice Ružice Bilkić (HDZ), i Igora Ružičke (HDSSB), kandidat je i Srećko Tatarević (HSP). Ko će se suprotstaviti aktualnom načelniku Opštine Darda Anti Vukoji (HDZ) i načelniku Opštine Draž Stipanu Šašlinu ostaje da se vidi jer su oni za sada jedini izgledni kandidati.

Ista situacija je i u Čemincu te u Kneževim Vinogradima u kojima su također za sada jedini kandidati aktualni načelnici Damir Rešetar (HDSSB) i Deneš Šoja (SMU). Sve u svemu može se zaključiti da će svi oni od birača zatražiti još jedan mandat, a kome će uspeti mandat znaćemo 19. maja ili 2.juna kada će se, ako bude bilo potrebe, održati drugi krug lokalnih izbora.

U celokupnom istraživanju najviše je bilo obuhvaćeno osoba sa završenom srednjom školom, a potom onih s višom školom ili fakultetom. Najveći udjel ispitanika u pravilu je u penziji ili zaposleno, a nešto više od 10% odnosilo se i na nezaposlene osobe.

U istraživanju je učestvovalo i oko 2%, domaćica te učenika i studenata. Najviše anketiranih bilo je starije od 60 godina, potom onih od 50 do 60 godina, i tako redom sve do mlađih od 20 godina kojih je, logično, bilo i najmanje.

Imajući u vidu da je istraživanje, između ostalih gradova, obuhvatilo i Grad Beli Manastir trenutno raspoloženje birača, i trenutni rejting verovatnih gradonačelnika je sledeći. Na poslednjim izborima održanim pre četiri godine,

Zoran Popović

Prekogranična saradnja Korduna i Unsko-Sanskog kantona iz BiH

Regija bez granica

U projektu su Vojnić, Vrginmost, Topusko i Krnjak s hrvatske, te Bosanska Krupa, Bužim i Sanski Most s bosanske strane granice

Uz pomoć EU, iz štampe je nedavno izašla bogato opremljena publikacija pod naslovom “Regija bez granica” koja na stotinu stranica govori o ljepotama Korduna i općina Barilović, Vojnić, Vrginmost, Topusko i Krnjak s hrvatske strane i općina Bosanska Krupa, Bužim i Sanski Most s bosanske strane granice.

Partneri su na tom projektu bili lokalne akcione grupe (LAG) Petrova Gora i Centar za civilne inicijative (CCI) iz Zagreba te LAG Una-Sana. Vjeruje se da Unsko-Sanski kanton uz ove dvije rijeke ljepotice i kraj podno Petrove Gore sa brojnim ostacima iz rimskog i turskog doba, imaju dosta toga pokazati turistima željnima povijesti, avanture, alternativnih sportova, lova i ribolova, i dobre domaće autohtone hrane.

Tu su podaci o radnim vremenima pošta, o tome gdje se može zamijeniti novac, obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, o restoranima, kupalištima i priredbama koje se održavaju tokom godine. Na početku je karta koja pokazuje geografski položaj pojedinih općina i granicu između RH i BiH. Štampana je na hrvatskom i engleskom jeziku. S obzirom na sadašnje stanje privrede i u RH i u BiH i s obzirom na to da je unazad dvadeset godina i ono malo industrije što su imali gotovo potpuno uništeno, jedini izlaz za ove ljude koji bi im omogućio egzistenciju je turizam. Malo ljudi zna za prirodne ljepote pa se potrebno predstaviti budućim potencijalnim gostima.

M. C.

Istraživanje o zapošljavanju nacionalnih manjina

Podzastupljenost kao loše pravilo

Od 545 zaposlenih u organima državne i javne uprave, javnih službi i državnih poduzeća u Glini, tek je 36 pripadnika manjina, od toga 30 Srba

Ni deset godina nakon uvođenja pravila o ravnomjernoj zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u državnim i javnim službama, manjine, a naročito Srbi, i dalje su izrazito podzastupljeni prilikom zapošljavanja, rečeno je na okruglom stolu “Ostvarivanje prava na zapošljavanje pripadnika nacionalnih manjina u javnim službama i obezbeđenje rodne ravnopravnosti u 2012” ,održanom 31. januara u Zagrebu.

Na skupu koji su organizirali Srpski demokratski forum i Ured javne pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, predstavljeno je treće SDF-ovo istraživanje provedeno na

području deset jedinica lokalne samouprave. U istraživanju su analizirani učešće pripadnika nacionalnih manjina u javnim službama, ukupna zastupljenost žena i zastupljenost žena pripadnica nacionalnih manjina.

Po riječima Tina Gazivode, savjetnika mreže fondacije Otvoreno društvo za Hrvatsku,

istraživanje je pokazalo da je u Glini od 545 zaposlenih u organima državne i javne uprave, javnih službi i državnih poduzeća, tek 36 pripadnika manjina, od toga 30 Srba. Od ukupno 230 zaposlenih žena, samo je 16 žena pripadnica nacionalnih manjina, od toga 12 Srpkinja.

– Namjera istraživanja bila je da se pokaže stanje na područjima posebne državne skrbi u kojima danas živi tek 50 posto od broja stanovnika prije rata, dok je radnih mjesta tek 33 posto u usporedbi s predratnim periodom, rekao je aktivist SDF-a Igor Palija koji je vodio istraživanje.

– I u trećem istraživanju negativno sam se iznenadio što su se tvari vrlo malo pomakle, ne krivnjom onih koji tamo žive ili struktura koje nas predstavljaju, već zato što imamo javne servise na tim područjima formirane prije 2002. i donošenja Ustavnog zakona i njegovog famoznog člana 22. U Kninu rade ljudi iz Šibenika, Zadra i Splita, a Srbi koji su se vratili nemaju mogućnost da se zaposle u javnim službama, rekao je Palija.

Predsjednik Saveta za nacionalne manjine Aleksandar Tolnauer istakao je da mnogi postavljaju pitanje da li u vremenu u kome 370.000 ljudi ne radi, a 80.000 ih ne prima plaću, treba govoriti o razmjernom zapošljavanju manjina.

– To pitanje treba postaviti jer su manjine podzastupljene, rekao i podsjetio da pozivanje na pripadnost nekoj nacionalnoj manjini ne znači ništa ako se nema stručnih kvalifikacija.

Ljubomir Mikić iz Centra za mir, pravne savjete i psiho-socijalnu pomoć Vukovar naglasio je i da su Srbi u istočnoj Hrvatskoj, što se posla u javnim službama tiče, u nešto boljoj situaciji jer se na njih odnosi primena Erdutskog sporazuma.

Za bolju budućnost i revitalizaciju PPDS-a, nezavisno od skorog ulaska Hrvatske u EU, potrebni su mnogo veći angažman, otvaranje poduzeća, više socijalnog partnerstva, olakšice poduzetnicima za primanje pripadnika manjina i pokretanje strukturnih fondova EU na područjima, zaključeno je na skupu.

Nenad Jovanović

Upoznavanje i učenje u Donjoj Stubici

Treća politička akademija SNV-a

Dvadesetak mladih u svoje su sredine osim simboličnih diploma, ponijeli iskustvo upoznavanja i druženja sa stručnjacima

U Donjoj Stubici održana je 3. politička akademija Srpskog narodnog vijeća na kojoj su sudjelovali sudionici prve dvije akademije. Političke akademije SNV-a okupljaju mlade, politički aktivne iz svih djelova Hrvatske, a zamišljene su kao mjesto upoznavanja, učenja, razmjene ideja i iskustava.

Ove godine, polaznicima akademije, predavanje su održali predsjednik SNV-a, Milorad Pupovac, koji je mladima, među kojima se možda kriju i neki koji će jednog dana interese srpskog naroda braniti u institucijama, govorio o svojim političkim iskustvima, upravljanju u politici, važnosti retoričke vještine i etike u političkom radu. Drugog dana akademije, predavanje je održao savjetnik predsjednika Josipovića dr. sc. Dejan Jović. Aktualni politički trenutak u RH, ulazak u EU, odnosi sa susjednim zemljama i značaj ulaska u EU za srpsku manjinu u Hrvatskoj, bile su teme njegovog predavanja.

Posljednjeg dana, učesnicima se obratio marketinški stručnjak, Julije Katančević. Njegova radionica bila je zamišljena kao simulacija političkog ringa, u kojem su sudionici trebali pokazati političke vještine, koje bi im trebale pomoći na lokalnim izborima.

Diplome polaznicima Političke akademije SNV-a uručio je predsjednik SNV-a, Milorad Pupovac. Polaznici su većinom bili iz raznih institucija i udruga srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj. Bilo ih je iz Prosvjete, SDSS-a, SNV-a, ali bilo je i polaznika kojima je s ostalima zajedničko samo porijeklo, a dolaze iz udruga, koje nemaju nacionalni predznak. Najstariji polaznik akademije ima 33 godine. Dvadesetak mladih, koji su došli iz Slavonije, Dalmacije, Like, Korduna, Banije, ali i iz Istre, u svoje su sredine osim simboličnih diploma, ponijeli iskustvo upoznavanja i druženja sa stručnjacima. Akademiju već treću godinu financira beogradska podružnica Balkan trast for demokrasi.

Najvažnije naslijeđe ovakvih događanja je novo poznanstvo. Većina polaznika prije se nije poznavala, iako im je strast za poboljšanje položaja srpskog naroda u Hrvatskoj zajednička. Iako zastupaju iste ciljeve, iako pripadaju sličnim političkim opcijama, upoznali su se tek u Donjoj Stubici. Jako je važno da su se ti mladi ljudi dobili priliku upoznati razmijeniti iskustva i porazgovarati o teškoćama koje im otežavaju život. Bila je to prilika da se upoznaju mladi koji dijele iste ambicije i koji se suočavaju s istim problemima i predrasudama, kako bi pronašli motiv za daljnju borbu za poboljšanje položaja naroda kojem pripadaju.

S. Kosanović

Istraživanje o izdavanju i percepciji srpskih autora u Hrvatskoj

Srpske pisce objavljuju sve više

Srpske autore iz stručne literature i beletristike, objavljene u Hrvatskoj do 2005. moglo se nabrojati na prste jedne ruke

Šef Katedre za srpsku i crnogorsku književnost Odseka za južnoslavenske jezike i književnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Dušan Marinković predstavio je projekt “Hrvatski književno-kulturni identitet u tranziciji i regionalnom kontekstu (Aspekti hrvatsko-srpskog kulturnog dijaloga)”. Projekt će se odvijatiove i naredne dvije godine, a imao bi za cilj ustanoviti koji se srpski autori objavljuju ili su prisutni u hrvatskom izdavaštvu, ali i ukupnim kulturnim događanjima.

– U Hrvatskoj se od 2005. naovamo sve češće objavljuju djela srpskih autora i zato postoji potreba da se utvrdi njihova percepcija među izdavačima i u hrvatskoj javnosti, rekao je Marinković.

– Tim projektom nastojat ćemo utvrditi kako se u Hrvatskoj kretala učestalost objavljivanja srpskih autora iz Srbije, BiH, pa i same Hrvatske, kao i njihovo mjesto u raznovrsnoj kulturnoj razmjeni, od gostovanja kazališta, književnih tribina, okruglih stolova i brojnih drugih vidova suradnje, rekao je.

– Ironično, istraživanje prisustva srpskih autora do 2005. bit će relativno lagan posao, jer su se srpski autori iz stručne literature i beletristike, koji su objavljeni u Hrvatskoj, mogli nabrojati na prste jedne ruke, uz izuzetak izdanja “Prosvjete”, rekao je Marinković. Ocijenio je da će se putem tog projekta napraviti i svojevrsna karta ustanova koje su proteklih godina bile zainteresirane za kulturnu razmjenu tog tipa, a koje nisu. Projekt je financiran sredstva putem konkursa Hrvatske zaklade za znanost.

– Drago mi je da je zaklada prepoznala važnost projekta, rekao je Marinković.

Osim šest profesora i asistenata zagrebačkog i riječkog filozofskog fakulteta, učestvovat će i troje profesora beogradskog, novosadskog i banjalučkog univerziteta, kao i više mladih istraživača. Tokom ove godine prikupljala bi se knjižna građa i obavljao terenski rad, naredne iščitavala i analizirala građa, da bi se 2015. istraživanje privodilo kraju i organizirala međunarodna konferencija na kojoj bi se prezentirali rezultati i napravio zbornik radova.

N. Jovanović

Otvorena izložba radova poznatog akvarelista

Petrovićeva monografija i izložba

Izložbu Đorđa Petrovića su organizirali “Prosvjeta” i Centralna biblioteka Srba u Hrvatskoj

Povodom izlaska monografije “Đorđe Petrović: Akvareli” autora Borisa Vrge u izdanju SKD “Prosvjete”, 2. februara u Zagrebu je otvorena izložba reprezentativnih radova ovog poznatog akademskog slikara.

Izložbu su organizirali “Prosvjeta” i Centralna biblioteka Srba u Hrvatskoj, a prisutnima su se osim Petrovića obratili i akademski slikar Miloš Popović, voditelj biblioteke Velimir Sekulić i Milan Lapčić koji se, kako je rekao, s Petrovićem druži zadnjih 35 godina.

– Akvarel je poznat iz antičkih vremena i to je vrlo zahtjevna tehnika zbog čega je teško postati dobar akvarelist, rekao je Petrović i dodao da akvarelisti moraju da budu dosljedni i da stalno slikaju, ali i da promatraju akvarele drugih autora.

– Zbog toga sam više puta išao u London u čijim se zbirkama nalaze vrhunska djela napravljena tom tehnikom, rekao je slikar. Miloš Popović je govorio o Petrovićem stvaralaštvu, podsjetivši na njegov doprinos slikarstvu u Hrvatskoj, dok je Sekulić govorio o samoj izložbi na kojoj je izloženo 20-ak akvarela, ulja i pastela i koja će biti otvorena do kraja februara.

Otvaranju je prisustvovao velik broj kulturnih i naučnih poslenika iz redova srpske zajednice u Hrvatskoj, kao i predsjednik “Prosvjete” Čedomir Višnjić.

Đorđe Petrović rođen je u tadašnjim Srpskim Moravicama 1933. Godine. Kako mu je otac bio željezničar, familija je preselila u Karlovac, gdje je proveo većinu života. Kao 20-godišnjak organizirao je prvu samostalnu izložbu, a zagrebačku akademiju upisao je 1955., a značajan je i njegov pedagoški rad. Učestvovao je na skoro svim likovnim manifestacijama koje su se održavale u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji, a bio je i učesnik brojnih kolonija, među kojima i “Prosvjetinih”.

N. Jovanović

Miroslav Lončarević diplomirao na zagrebačkoj Likovnoj Akademiji

Novi karlovački akademski slikar

Karlovčanin Miroslav Lončarević diplomirao je na zagrebačkoj Likovnoj Akademiji i stekao zvanje akademskog slikara. Osnovnu školu je završio u Karlovcu, srednju Školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, a Akademiju je upisao školske 2003./2004.godine. U praktičnom dijelu “diplomskog” je priložio desetak radova.

– Radilo se o kombiniranoj tehnici i apstrakciji, dakle bez prepoznatljivog motiva. To je inače neuobičajena tehnika s voskom koji se rastopi i u njega se onda stavljaju razni pigmenti, ali pigmenti nađeni u prirodi ili u kuhinji kao namirnice. Vosak služi kao vezivo, a pigmenti su zemlja, pepeo, crna kava ili kukuruzno ili bijelo brašno – kaže Lončarević.

Rad je obranjen pred komisijom troje profesora sa Akademije. U VSNM-u Karlovca i KIOC-u Lukijan Mušicki će Miroslavu organizirati prvu samostalnu izložbu, najvjerovatnije na proljeće. U planu je i organizacija tečaja crtanja za djecu i odrasle kojeg bi Lončarević vodio.

M. C.

Nema sankcija za ispad službene osobe na Baniji

Kontrolor HRT-a još uvijek nekažnjen

Dva mjeseca nakon što je kontrolor pretplate HRT-a maltretirao 95-godišnju Bogdanku Jakšić, javna medijska kuća slučaj još istražuje

Iako je prošlo gotovo dva mjeseca od kako je kontrolor HRT-a, u Gornjem Selištu kraj Gline, neovlašteno upao u kuću devedeset i petogodišnje Bogdanke Jakšić, prijetio i zlostavljao staricu tražeći novac, nesretna baka Eva, kako je ovdje zovu, još se nije oporavila od šoka.

Živi zaključana u strahu, nikome ne otvara vrata, navečer ne pali svjetlo, a u kuću jedino pušta kćer Mariju koja je svakodnevno obilazi, zabrinuta za zdravlje svoje majke.

Krajem prosinca prošle godine, Bogdanka Jakšić otvorila je vrata nepoznatom muškarcu koji se predstavio kao kontrolor HRT-a te je bespravno po kući tražio radio prijemnik. Uplašena žena pokazala mu je godinu dana odjavljen aparat koji ne koristi. Drski posjetilac prijetio je baki da ako ne plati 480 kuna, može završiti u zatvoru. Potom je u susjednom Donjem Selištu, tražio i od Evine kćeri Marije Dragojlović novac za majčin radio prijemnik, te joj predložio “da se nekako nagode”.

Priča je objavljena u Novostima, ali su čitatelji ostali uskraćeni za izjave odgovornih s HRT-a. Milutin Dragišić, voditelj HRT-ovih kontrolora za Sisačko – moslavačku županiju nije htio komentirati slučaj i uputio nas je na Prisavlje, no telefonsku slušalicu na stolu glasnogovornice Doroteje Lazanin Jelenc, dva dana nitko nije podizao.

Gotovo dva mjeseca nakon događaja uspjeli smo stupiti u vezu s glasnogovornicom, koja je, kako kaže, ” tih dana bila na godišnjem odmoru”. O postupku kontrolora HRT-a prema vremešnoj Bogdanki Jakšić, poslala je šturo službeno prioćenje.

– Kontrolor na terenu, odmah nakon svog posjeta, Bogdanku Jakšić izbrisao je s liste postojećih pretplatnika, te je više nitko neće uzmemiravati. Ostale okolnosti spomenutog događaja se utvrđuju, navedeno je u odgovoru.

Nema sumnje da je postupak kontrolora prema starici premašio okvire eventualnog disciplinskog postupka u HRT-u i da zlostavljanje Bogdanke Jakšić spada u nadležnost policije. Nažalost, baka Eva nema snage slučaj prijaviti policiji jer je i ovako previše uplašena, njenoj kćeri iz istog razloga to ne pada napamet, pa samo ostaje vidjeti što će se protiv kontrolora, čije ime je još uvijek nepoznato javnosti, poduzeti.

Najmanje što na Prisavlju mogu ovoga trenutka učiniti je da dotični kontrolor ili netko drugi u ime HRT-a, s buketom cvijeća i uz ispriku, posjeti devedeset petogodišnju staricu, objasni joj da ništa ne mora plaćati, da neće u zatvor i tako joj zauvijek ukloni strah.

Vladimir Jurišić

 

Svetosavska duhovna akademija u Glini

Sjajni folkloraši iz Laktaša

Etno grupa “Trag” iz Laktaša, uz izvrsno pjevanje, podsjetila je Glinjane na zaboravljene narodne običaje

Iako su se organizatori Svetosavske duhovne akademije u Glini svojski potrudili kako bi ovogodišnja tradicionalna manifestacija što bolje uspjela, dvorana Hrvatskog doma ostala je poluprazna, no stotinjak gledatelja koji su nedjelju navečer došli pogledati akademiju, kućama je otišlo zadovoljno i ispunjeno.

Poseban šarm svečanosti dala je etno grupa “Trag” iz Laktaša u BiH, koja je, uz izvrsno pjevanje, predstavili i podsjetili na narodne običaje koji, nažalost, u selima polako ali sigurno, nestaju. Sudeći po aplauzu publike, jednako tako bio je zapažen nastup folklornog ansambla SKD Prosvjeta pododbor Dvor, koji su u živopisnim narodnim nošnjama izveli splet pjesama i igara. O životu Sv. Save, o njegovu značaju i utjecaju na pokoljenja, govorio je glinski paroh Slobodan Drakulić.

Duhovnu akademiju organizirao je pododbor SKD Prosvjeta iz Gline, a njen predsjednik, Dragan Adžić, nije krio zadovoljstvo.

– Raduje me da su posjetitelji uživali u ovoj, sedmoj po redu, duhovnoj akademiji, a još više sam zadovoljan zbog činjenice da je u gledalištu bilo i pripadnika hrvatske nacionalnosti iz Gline: oni su ovu priredbu shvatili kao kulturni događaj koji svakako treba pogledati. Velika mi je želja da osnujemo kulturno umjetničko društvo, odnosno folklor i vjerujem da ćemo u tome uspjeti – nada se Adžić.

Jedan od osnivača pododbora SKD Prosvjete u Glini, agilni Boško Gagić, bez koga je teško zamisliti rad ovog društva, kaže:

– Pododbor u Glini osnovali smo 2005. godine i ponosimo se sa dvije tradicionalne aktivnosti. Jedna je nadaleko poznata likovna kolonija već je tri godine međunarodna i okuplja poznate umjetnike iz regije, a druga je upravo ova akademija koja se održava već sedam godina.

Jedan od posjetitelja Svetosavske duhovne akademije u Glini, direktor osnovne škole, Milan Davidović, bio je oduševljen je priredbom.

– Pod svjetlima reflektora vidjeli smo prave profesionalce koji su pjesmama i igrama oduševili posjetitelje, pa ovu manifestaciju smatram prvorazrednim kulturnim događajem u Glini.

V. Jurišić

Srđan Brocić, velika sportska nada iz Borova

Šutevi u košu, petice u imeniku

Učeniku 7. razreda OŠ Borovo Srđanu Brociću koji želi da se profesionalno bavi košarkom, po trudu i radu uzor je Dražen Petrović

Srđan Brocić, učenik 7. razreda Osnovne škole Borovo i član Hrvatskog košarkaškog kluba Vukovar, u kojem je i kapiten ekipe u svojoj kategoriji, proglašen je za najperspektivnijeg sportistu na području Vukovara.

Srđan je ovu titulu, u veoma jakoj konkurenciji, poneo na svečanosti održanoj u vukovarskom Hrvatskom domu, u organizaciji Zajednice sportskih udruženja grada Vukovara koja je nagrade i priznanja dodelila najuspešnijim sportistima i kolektivima u prošloj godini.

– Ovo priznanje mi daje samopouzdanje za rad i još bolje uspehe u budućnosti, kaže ovaj trinaestogodišnjak koji je košarku počeo da trenira u Školskom sportskom klubu Sloga Borovo, ponosno ističući da ga je osnovama naučio trener Milorad Manojlović. Danas igra u kategoriji kadeta sa vršnjacima koji su rođeni 1999. godine, ali često zaigra i sa dve godine starijim suigračima. Srđan je kao i većina dečaka prvo počeo trenirati fudbal, ali se ubrzo predomislio.

– Na jednom basket-turniru u Borovu video sam svog tatu kako igra košarku koja mi se učinila kao jako zanimljiv sport. Upisao sam se u košarkašku sekciju i evo, treniram već pet godina, seća se Srđan koji je od tada osvojio pregršt diploma, priznanja, medalja i pehara.

Na košarkaškom kampu Kasta u Srbiji više puta je bio najbolji pionir i najbolji igrač. Kaže da su mu sve nagrade jednako drage, ali ipak izdvaja poslednje priznanje kao i pehar koji je osvojio kao najbolji strelac na kadetskom prvenstvu u Zagrebu gde je u 5 utakmica postigao 152 koša. Od brojnih košarkaških utakmica, jednu će posebno pamtiti.

– Na državnom prvenstvu 2010. godine igrali smo protiv Dubrave za peto mesto. Tada sam zabio najviše, 37 poena. Igrali smo dva produžetka i dobili smo ih 56:55. Bila je to utakmica za pamćenje, priča Srđan. Kao i svaki mladi košarkaš i naš sagovornik u svetu košarke ima uzore.

– Po trudu i radu to je Dražen Petrović, a iz NBA lige Rondo i Kruz, otkrio nam je. Velika mu je želja da se jednog dana i profesionalno bavi košarkom, ali ističe da mu je sada najvažnije da igra, dok će rezultati, kaže, doći sami po sebi.

– Mi smo sada prvaci Slavonije i Baranje, a u petom mesecu nas očekuje poluzavršnica prvenstva kod nas i nadam se da će rezultati biti dobri. Moramo se potruditi i maksimalno trenirati jer nam je želja da uđemo među prve tri ekipe na poluzavršnici prvenstva, zaključuje kapiten Brocić. Sudeći po dosadašnjim uspesima, u dobre rezultate ne treba ni sumnjati.

Prvo zadaća pa trening

Osim što je uspešan sportista, Srđan je i odličan učenik.

– Kad dođem iz škole prvo napišem zadaću, ponovim gradivo i onda idem na trening. Treniram svaki dan po sat i po u Vukovaru. Dodatno treniram i kad dođem kući u dvorani u Borovu, kaže Srđan dodajući da je za uspeh potrebno puno truda i rada. Pred ovim mladim košarkašem još je puno izazova u koje će se upustiti sa svojom ekipom i uz trenersku pasku Igora Modaleka.

D. Bošnjak

Dječja radionica u Belom Manastiru

Edukacijom do nenasilne komunikacije

Belomanastirska Mirovna grupa Oaza provodi projekt “Edukacijom do nenasilne komunikacije”. Financira ga Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta iznosom od 60.000 kuna, a ciljevi projekta su da se belomanastirska djeca osnovnoškolskog uzrasta usmjere na razvijanje multikulturalnosti, tolerancije, ljudskih prava i nenasilnog rješavanja sukoba, da se smanji nasilje među učenicima i da se naprave modeli radionica koje će se provoditi osnovnoj školi. U zajedničkom prostoru Društvenog centra, u kome “Oaza” ima sjedište, krajem prošle održana je jedna, a u prvom mjesecu ove godine održane su još tri radionice. Cilj prve i nekoliko sljedećih radionica bio je da djeca razviju pozitivnu sliku o sebi, a na prvoj su radionici sama djeca donijela pravila ponašanja, koja su zapisana i zalijepljena na zid kako bi ih se i ubuduće mogli pridržavati.

Radionice su besplatne i otvorene za svu djecu, a nakon svake od njih mali učesnici se počaste sokom i keksima te se uz muziku i ples još i dodatno zabave.

Jovan Nedić

Stogodnjak (149)

8. 2. – 15. 2. 1913: “Srbobran” objavljuje vijest iz Mečenčana kraj Petrinje: “Naš mladi talentovani slikar umjetnik Pero Križanić svršio je koncem prošle godine ikonostas hrama Velike Gospojine u Kuruzarima, na opće zadovoljstvo crkvene općine i čitavog naroda. To je jedan od rijetkih naših ikonostasa, a bez sumnje prvi u čitavom našem kraju, koji ne zadovoljava samo primitivni ukus, nego je radi umjetničkih kvaliteta kadar da podnese i višu umjetničku kritiku. Ikonostas je izrađen vrlo skromnim sredstvima, stavši nas jeftinije od mnogih šablonskih fabrikata, kakvim su za skupe pare unakarađeni naši hramovi. Upravo to omogućuje i siromašnijim crkvenim općinama da dobiju čestit posao pomažući na taj način jednog našega čovjeka, koji osim ličnog umjetničkog usavršavanja imade ambicija da posluži nacionalnoj kulturi.”

* Mihailo Solarić, paroh u Velikoj Pisanici i autor knjige Prirodno liječenje, koju je udruženje liječnika u Hrvatskoj dočekalo na nož zbog nadriliječništva, objavio je plaćeni oglas u kojem opisuje slučajeve izlječenja svojom metodom – justovanjem: “Jedan seljak izliječio se od upale pluća jedan i pol satnim kupanjem u ribnjaku, kamo je potkradom utekao od svojih čuvara. Dva ljekara su ga prije toga sasvim napustila, a sveštenik ga pripravio za smrt…” Zatim: “Jedan mlađi trgovac bezuspješno se liječio ljekarijama od želudca 7 godina. U očajanju se prihvati justovanja i za 14 dana se izliječi, te danas i drugima pomaže savjetom. Priznaje da su mu današnji nazori o dieti – zabluda…” Onda: “Jedan sveštenik se bezuspješno 2 godine liječio od malarije arsenikom, kininom i antimonom. Potom mi piše: ‘Kad sam pročitao u vašoj knjizi šta vi mislite o groznici, prihvatim se justovanja i za 14 dana ozdravim’…” Zatim: Jednog fabričkog radnika liječiše vještaci godinu dana od želudca i malokrvnosti, no bolesnik napošljetku teško obleže. Sad mu se pojavi kvrga na lijevoj strani trbuha, bude ustanovljena upala potrbušnice na tuberkuloznoj podlozi i ljekari ga poslaše na operaciju. Mjesto operacije prihvati se bolesnik justovanja i potpuno ozdravi…”

* Novine objavljuju odredbu “odjelnog predstojnika za unutarnje poslove o međunarodnim utanačenjima u svrhu suzbijanja trgovine s djevojkama i u svrhu suzbijanja prometa nemoralnih publikacija. Ovom su dogovoru pristupile gotovo sve države na svijetu za sebe i svoje kolonije”, kaže se uz ostalo u vijesti.

Đorđe Ličina