Zgoditak za biznis

Da je sport, pogotovo nogomet, postao biznis u kojem se okreću milijarde eura, odavno je poznato. A da u nogometu itekako ima namještanja rezultata, potvrdila je istraga Europskog policijskog ureda, Europola. Na konferenciji održanoj 4. veljače u Den Haagu javnost je informirana o dosad najvećoj istrazi o namještanju nogometnih utakmica: Rob Wainwright, prvi čovjek Europola, kazao je kako je to tužan dan za europski nogomet jer je 18-mjesečna istraga dovela do otkrića cijele kriminalne kladioničarske mreže od 425 sudaca, igrača i nogometnih djelatnika iz 15 zemalja. Pod sumnjom su da su između 2008. i 2011. godine namjestili više od 380 nogometnih utakmica, među kojima i neke kvalifikacijske za Svjetsko i Europsko prvenstvo, ali i dvije u najvišem rangu klupskog natjecanja, Ligi prvaka, od kojih je jedna odigrana u Engleskoj.

Nije se namještalo samo u Europi: Europolova istraga obuhvatila je i 300 sumnjivih utakmica u Aziji, Africi te Sjevernoj i Južnoj Americi. Njemački državni tužitelj Andreas Bachmann izjavio je za “Die Welt” da je istragom utvrđeno kako je sjedište nogometne mafije u Aziji. Azijci su otišli tako daleko da šalju igrače u europske klubove, ali ne kako bi tamo ostvarili sportski uspjeh, nego kako bi se pobrinuli da pojedine utakmice završe onako kako odgovara njihovim šefovima. Inače, Bachmann je široj javnosti poznat kao tužitelj na suđenju Anti Šapini i Mariju Cvrtku, Hrvatima s prebivalištem u Njemačkoj, za namještanje nogometnih utakmica.

Preživjeli bismo jedan tužan dan za nogomet kada bismo znali da se on bliži kraju, no nitko se točno ne sjeća kada je sve započelo niti može reći hoće li i kada završiti. Birokratizacijom i institucionalizacijom nogometa ugušeni su prvotna funkcija i cilj sporta, igre oslobođene materijalnog interesa, koja ne stvara bogatstvo već je izvor razonode i radosti. Maksimu “Brže, više, jače” spremno su prihvatili menadžeri i vlasnici nogometnih klubova, kojima je u interesu što brže prodati igrača u što jači klub i pritom, naravno, što više zaraditi. Klubovi su danas poduzeća koja djeluju po tržišnim načelima. Primarno je ostvariti dobit: prodajom igrača i ulaznica, reklamama, namještanjem utakmica… Nije toliko bitno čime, sve dok je bilanca pozitivna! Sportski uspjeh je dobrodošao, ali ponajviše stoga što s njime dolazi i materijalna korist. Gotovo nema stvari u sportu koju ne možete kupiti novcem, odavno tu više nije riječ o zabavi nego o poslu. Nogomet je od radničke i sirotinjske igre postao igračka u rukama milijardera. Manchester United, Arsenal, West Ham… samo su neki od engleskih velikana koji su od radničkih klubova postali poduzeća koja svojim vlasnicima donose sve više profita. Svjetski menadžeri, agenti, izvršni predsjednici i dopredsjednici i svi ostali sportski djelatnici ukrali su sport, barem onaj profesionalni, i nemaju ga namjeru vratiti.

Krovne nogometne organizacije, klupska UEFA i nacionalna FIFA, dosad su uložile desetke milijuna eura u borbu protiv namještanja utakmica. Softver spojen sa svim (legalnim) kladionicama u svijetu omogućuje gotovo trenutačan uvid u sve sumnjive i prevelike uplate, dakle potencijalno namještene utakmice. Borbu protiv namještaljki i nogometne mafije treba pozdraviti, no namještanje utakmica zasigurno nije jedini problem današnjeg sporta. UEFA i FIFA od nogometa su napravili proizvod, na tome se obogatili, a sada žele sačuvati svoje djelo od kriminalnih struktura. Prema istrazi Europola, najviše je utakmica namješteno u Njemačkoj i Turskoj, a u izvješću se spominje i Hrvatska, gdje je navodno namješteno njih 18, o čemu se dosad nisu oglasili, uvjetno rečeno, sportski djelatnici, dakle gospoda iz HNS-a ili HOO-a i drugih organizacija koje se često znaju naći na braniku hrvatskog nogometa.

Osim kapitalističke, sportu je posljednjih desetljeća namijenjena i ideološka uloga. Još je fašistički vođa Benito Mussolini pozdravljao igrače talijanske reprezentacije krilaticom rimskih gladijatora Vincere o morire – pobijedi ili umri. Sport se sve više doživljava kao ideološka borba, nacionalizam najgore vrste duboko je ukorijenjen u nogometu, a huliganski i rasistički ispadi samo su posljedica, ne i uzrok takve politike.

Hrvatski sociolog Srđan Vrcan u knjizi “Nogomet – politika – nasilje” piše kako je nogomet poput demokracije: dvadesetidvojica igraju, a milijuni gledaju – ljute se, prosvjeduju, negoduju, ali u konačnici nemaju nekog prevelikog utjecaja na igru, tj. demokraciju. Političari se dokazuju na izborima, a nogometaši na utakmicama. I jedni i drugi su šoumeni, stalni zabavljači modernog društva. Europolova istraga pokazala je da se nisu svi zadovoljili ulogom pasivnog promatrača, da su itekako utjecali na ishode utakmica i na tome se obogatili. Takvi podliježu kaznenoj odgovornosti. Pravo je pitanje, međutim, moralna odgovornost onih koji su legalnim putem nogomet doveli do stanja u kakvom je danas. Parafrazirajući poznatu Brechtovu rečenicu, mogli bismo reći kako diletanti namještaju nogometne utakmice, a profesionalci ih organiziraju. Problem namještanja utakmica je dijagnosticiran. Ali nitko – ni u nogometnim strukturama ni u široj javnosti – ne vidi problem u tome što je stanje u današnjem sportu samo simptom smjera u kojem ide suvremeni kapitalizam, smjera koji vodi samo u stranputice i slijepe ulice. Moralne barijere očito nisu ništa u usporedbi s milijunskim plaćama, bonusima i transferima.

Nogomet je sve dalje od onoga što je bio, a čini se kako gubi bitku i od kriminala. Ako su namještane utakmice Lige prvaka i njemačke Bundeslige, pred očima desetaka tisuća ljudi na stadionima i još tko zna koliko njih pred TV ekranima, iluzorno je očekivati da su niži rangovi natjecanja čisti. Lige i utakmice koje nisu interesantne publici, a dostupne su u ponudama kladionica širom svijeta, smanjuju rizik, a ostavljaju još više prostora za namještanje. Treba vidjeti kakve će zakonske i sportske sankcije iznjedriti Europolova istraga, ali teško je vjerovati da se ovime nogometnoj mafiji stalo na kraj. Još je teže vjerovati kako će nogometni klubovi prestati biti poligon za legalnu i ilegalnu zaradu pojedinaca. Prevelik je novac u igri. No sportski je nadati se.