Kronika

Povratak u bolji život

Kad je 1997. godine povratnik Dragoljub Arbutina imanje i kuću doveo u red, nabavio je košnice i počeo potpuno novi život

Dragoljub Arbutina jedan je od rijetkih Banijaca kojemu je progonstvo s rodnog ognjišta 1995. iz rodnog Banskog Vrpolja, kraj Dvora na Uni, uz tešku muku donijelo i korist. Odmah nakon povratka, njegov život krenuo je u sasvim novom pravcu o kojemu nikada ranije nije niti sanjao.- U akciji Oluja, majka Slavka, supruga Željka, kćerka Dragana i ja pobjegli smo u nepoznato s najnužnijim stvarima i nakon brojnih peripetija, završili u Irigu.

Kako su dani prolazili, tuga za rodnim krajem bila je sve jača i vrlo brzo sam odlučio da ću se po svaku cijenu vratiti u rodni Dvor. Sudbina, ali i sreća htjele su da u Irigu upoznam čovjeka koji je imao nešto košnica, bavio se pčelarstvom i kako sam mu povremeno pomagao, sve više sam pekao ovaj neobičan zanat. Pala je još jedna odluka: bavit ću se pčelarstvom ali ne u Irigu, već na livadama rodnog Banskog Vrpolja i to što prije – prisjeća se Dragoljub Arbutina. Krenuo je natrag u Hrvatsku među prvima i već u proljeće 1997. god. vratio se s obitelji, majkom, suprugom i kćerkom u rodnu kuću.

Čim su imanje i kuću doveli koliko – toliko u red, Dragoljub je počeo ostvarivati svoj san. Jednu košnicu je kupio, drugu je dobio na dar i to je bio početak potpuno novog života za njega i njegovu obitelj. – Vrlo brzo sam uspio stupiti u vezu s nekim pčelarima koji su dovozili pčele na kestenovu pašu u šumama kraj Dvora. Raspitivao sam se o svemu vezanom za med i pčele, ljudi su mi pomogli savjetima i tako je sve krenulo. Ipak, jedan od pčelara, Zdenko Jakubek iz Novske, najviše mi je pomogao, a prijateljstvo s njim, započeto prije 18 godina, traje i dan danas.

– Vrstan poznavalac pčela i proizvodnje meda, Zdenko mi je nesebično pomagao i upravo njemu sam zahvalan za sve što sam do sada postigao – objašnjava Dragoljub Arbutina koji ovoga trenutka, sa više od 200 košnica, slovi kao jedan od najboljih i najvećih proizvođača ekološkog i ekstra-kvalitetnog meda u Sisačko – moslavačkoj županiji.

– Nije bilo teško uvoditi Dragoljuba u tajne pčelarstva jer je sve pažljivo pamtio, propitkivao i odmah se vidjelo da će svoju budućnost graditi na proizvodnji meda. Čini mi se da je učenik već dostigao učitelja, što me posebno veseli. Uzajamno se posjećujemo ali se i susrećemo na raznim izložbama meda širom Hrvatske, te stalno razmjenjujemo iskustva – objašnjava Zdenko Jakubek.Rad i razvoj pčelara Dragoljuba Arbutine itekako prate mjerodavni u Sisačko – moslavačkoj županiji, a saborski zastupnik i pročelnik županijskog Upravnog odjela za poljoprivredu Zoran Vasić Dragoljuba je upoznao prije nekoliko godina na manifestaciji “Susreti pčelara na kestenovoj paši” koju sam organizira u Banskom Vrpolju na području općine Dvor.

– Zadivljuje njegova upornost i predanost pčelarstvu, a posebno je značajno što on uz med, proizvodi i uzgaja pčele, te plasira rojeve na tržište – kaže Zoran Vasić.Kako je već u pčelarstvu 18 godina, Dragoljub je vrlo dobro uočio, uz prednosti, i nedostatke vezane uz proizvodnju meda. Najviše ga boli činjenica da je njegova općina prilično ravnodušna prema pčelarima. – Općina Dvor pčelarima nije osobito pomogla. To je vrlo tužno, pogotovo kada se zna da je proizvodnja meda jedina i vodeća grana poljoprivrede u općini Dvor, općini u kojoj bi lokalni dužnosnici trebali proizvođače meda poticati, njegovati i držati kao malo vode na dlanu. Osim toga, to je jedina djelatnost koja na ovom području bilježi rast, iz godine u godinu povećava se broj pčelara i košnica. Nigdje nema tako kvalitetnog kestenovog cvijeta kao ovdje i zato je kestenov med iz okolice Dvora jedan od najkvalitetnijih u zemlji – kaže Dragoljub. Vladimir Jurišić

Prije nekoliko dana u Top – Termama Topusko održani su 13. Dani meda, na kojima je 25 pčelara iz cijele Hrvatske predstavilo svoje proizvode. Održan je i pčelarski bal na kojemu su proglašeni najbolji proizvodi, a “Zlatna pčela”, nagrada za najkvalitetniji med pripala je Draženu Kocetu iz Popovače. Dragoljub Arbutina je za bagremov med osvojio srebrnu medalju. Već po tradiciji, na ovoj reviji meda u Topuskom održano je niz stručnih predavanja u kojima su poznati hrvatski stručnjaci upoznavali proizvođače s najnovijim dostignućima u proizvodnji. Vrsni kuhari hotela Toplica pripremili su za sve sudionike i goste posebno iznenađenje. Dva dana dijelili su besplatno grah s polenovim prahom i palačinke s medom što je bilo svojevrsna atrakcija ovogodišnjeg okupljanja hrvatskih pčelara.

Nazire se kraj nevoljama vukovarske škole “Nikola Tesla”

Uskoro u matičnoj zgradi

Nadamo se da će naša deca iz Veleučilišta preseliti u matičnu zgradu, rekla je Dragana Đorđević, predsednica Veća roditelja vukovarske škole

Učenici Tehničke škole “Nikola Tesla” iz Vukovara uskoro bi se trebali zahvaliti na gostoprimstvu dekanici vukovarskog Veleučilišta “Lavoslav Ružička” Gordani Bujišić i vratiti se u svoju školu.

Naime, 470 srednjoškolaca je  posle dvonedeljnog bojkota nastave početkom drugog polugodišta, preselilo u zgradu Veleučilišta, a ako je verovati obećanjima izvođača radova “Projekt-gradnji” iz Slavonskog Broda, u statusu podstanara ne bi trebali biti još dugo. U veleučilištu su u toku ispitni rokovi pa studenata nema svakog dana, ali kad početkom marta počnu predavanja sasvim sigurno će se pojaviti problem smeštaja. Svi se nadaju da će do tada biti završena obnova njihove školske zgrade jer im se u onu privremenu, u Radnički dom,  nikako ne vraća.

– Očekujemo da se poštuju rokovi. Iako imamo primeren prostor nadamo se da neće doći do novih poteškoća i da će naša deca iz Veleučilišta preseliti direktno u svoju matičnu školsku zgradu, rekla je Dragana Đorđević, predsednica Veća roditelja.

Srednjoškolci, njihovi profesori i roditelji, godinama su upozoravali da uslovi u njihovoj školi nisu dostojni, a slike koje o tome svedoče obišle su čitavu Hrvatsku. Kada je konačno 2010. godine započela obnova školske zgrade, niko nije ni pomišljao da će toliko trajati. Smeštaj u obližnjem Radničkom domu trebao je biti privremen, na godinu dana, koliko je bio rok za završetak radova. Iako se već prve zime pojavio problem grejanja, svi su nekako izdržali nadajući se da će to biti samo jedna zima.

Već sledeće je zbog debelog minusa nastava bila prekinuta na dve nedelje. Zbog problema s izvođačima obnova nije okončana ni do početka ove školske godine. Nakon što je raskinut ugovor s firmom Kerakamiks iz Piškorevaca koja je otišla u stečaj, Ministarstvo regionalnog razvoja odabralo je novog izvođača – Projekt gradnju iz Slavonskog Broda. Novi izvođač je dobio rok od 120 dana da završi radove, bila su obezbeđena i sredstva u iznosu od 14 miliona kuna i obnova je trebala završiti do 15. oktobra 2012. godine. Na nesreću svih i ta je firma prekinula radove zbog svojih finansijskih problema.

Direktor škole Đorđe Lukić na vreme je s takvom situacijom upoznao sve nadležne institucije u županiji, gradu i državi, ali reakcija nije bilo sve dok roditelji nisu zapretili da svoju decu više neće slati u školu. Organizovali su i potpisivanje peticije tražeći da se obnova škole hitno završi. Prošlu zimu je gotovo 500 đaka sedelo u zimskim jaknama, s kapama i šalovima, jer je temperatura u improvizovanim učionicama bila i po nekoliko stepeni ispod nule. O higijenskim uslovima dovoljno govori podatak da u Radničkom domu postoji samo jedan toalet. Stropovi prokišnjavaju, prozori se ne otvaraju jer su truli, a takav prostor nemoguće je zagrejati.

Posle zimskog raspusta, učenici se nisu ni vraćali u školske klupe. Ubrzo je reagovalo resorno ministarstvo, a ministar Željko Jovanović je tim povodom u nekoliko navrata dolazio u Vukovar. Spasonosno rešenje koje je ponudila dekanica Gordana Bujišić, direktor Tehničke škole Đorđe Lukić je oberučke prihvatio.

– Prostorije veleučilišta su dobro opremljene, a napokon ćemo imamo grejanje što nam je prioritet, rekao je. Ministar Jovanović koji je roditeljima okupljenima na masovnom roditeljskom sastanku sugerisao da ovaj predlog ne odbiju, naglasio je da će njegovo ministarstvo insistirati da obnova škole završi u roku.

Predsednica Veća roditelja Dragana Đođrević podsetila je da niko od roditelja nije bio srećan što je moralo doći do bojkota nastave, ali da su morali reagovati na taj način jer je u pitanju bilo zdravlje njihove dece. “U slučaju da se škola ne završi u periodu dok koristimo prostorije Veleučilišta, učenici će ponovo ostati kod kuće”, poručila je Đorđević.

Dragana Bošnjak

Prijem povodom dana državnosti Srbije

Srbija na evropskom putu

Srbija ostaje čvrsta u politici dobrosusedskih odnosa, rekao je ambasador Stanimir Vukičević

Povodom Dana državnosti Srbije i Dana Vojske Srbije, ambasador Stanimir Vukićević rekao je da je nakon majskih izbora u Srbiji došlo do promjene političke strukture, ali ne i do promjena vanjskopolitičkih opredelenja.

– Opredelenje Srbije da nastavi i podigne nivo dijaloga s Prištinom, odlučnost da suzbije korupciju, organizovani kriminal i rezultati koji se u tome postižu, učinili su da se poveća kredibilitet naše zemlje. Ovi uspesi i nastavak reformi ohrabruju naša očekivanja da će Srbiji biti dodeljen datum za otvaranje pregovora s EU što bi bio veliki podsticaj za daljnji proces naših evrointegracija i potvrda da smo na dobrom putu, rekao je Vukičević.

Podsjetivši da je ovo godina od značenja za Hrvatsku za koju se nada da će uspješno završiti svoj višegodišnji put ka EU, Vukićević je naglasio da je Srbija iskreno opredijeljena da se bilateralni odnosi s Hrvatskom kontinuirano unapređuju.

Ambasada Srbije u Zagrebu priredila je prijem kome su prisustvovali hrvatski predsjednik Ivo Josipović, potpredsjednik Sabora Nenad Stazić, vicepremijerka i ministarka vanjskih i evropskih poslova Vesna Pusić. Tu su bili i srpski zastupnici Milorad Pupovac, Mile Horvat i Dragan Crnogorac, predstavnici manjinske samouprave, čelni ljudi srpskih institucija, sveštenici SPC-a i diplomatski kor.

N. J.

Dušan Stojanac, predstavnik srpske nacionalne manjine u Gradu Sinju

Sinjani su dobri susjedi

Većina pripadnika srpske nacionalne manjine živi u miru sa pripadnicima većinskog naroda i mnoge su obitelji u mješovitim brakovima

Koliko u ovom trenutku živi Srba na području Sinja i Cetinske krajine?

Danas na području Cetinske krajine, odnosno područja nekadašnje općine Sinj, a danas teritorija tri grada i tri općine, živi svega 392 Srba, što je tek 14,07 posto u odnosu na predratno stanje kad ih je bilo 2.785. Među njima je i do 110 ljudi za koliko je procijenjeno da su se vratili, a to su pretežno starije osobe. Zapravo, u naseljima koja su bila zahvaćena posljednjim ratom, struktura srpske populacije je vrlo nepovoljna. Malobrojni ljudi su u poodmakloj životnoj dobi, žive od skromnih mirovina ili socijalne pomoći, a rijetki sebi mogu osigurati egzistenciju svojim radom.

Kakva je situacija s obnovom  kuća i uvođenjem infrastrukture?

Najteža je situacija u naseljima u kojima je srpska populacija činila većinu prije rata: Koljane, Laktac i Otišić. Pristupne ceste su bez asfalta, nemaju pitku vodu ni telefon, a još uvijek je velik dio Otišića bez struje. Ne raspolažemo točnim podacima koliko je ljudi podnijelo zahtjeve za obnovu niti koliko je pozitivnih rješenja donijeto, ali vidimo desetke kuća koje su obnovljene, ali su neuseljene. Tome je isključivi razlog teško ekonomsko stanje jer nije moguć održivi povratak. Infrastruktura je neizgrađena, nema radnih mjesta, škole su uništene, a povratnicima se ne nude nikakva perspektiva ni pomoć za pokretanje seoskog gospodarstva u vidu poljoprivredne mehanizacije, donacija i nabavke osnovnog stočnog fonda. Najveći problemi s kojima se danas u Cetinskoj krajini sreću i Srbi i Hrvati je teška ekonomska kriza koja generira nezaposlenost. Posebno to drastično utiče na iseljavanje mladih ljudi. Možda je razlika u zapošljavanju u državnim i javnim službama. Pozitivno stanje oko zapošljavanja Srba je jedino u Sinju, dok u drugim jedinicama lokalne uprave nema ni jednog zaposlenog pripadnika srpske nacionalne manjine.

Koliki je interes ljudi za rad institucija za manjine na širem području Sinja ?

Interes za srpske institucije je dvojak. Postoje oni koji shvaćaju što to znači za očuvanje identiteta Srba u Hrvatskoj i oni daju podršku aktivistima na terenu. Drugi pristupaju kada trebaju pomoć, a jedan dio misli da je za njih bolje da se javno ne određuju kao pripadnici srpske nacionalne manjine.

Kakvi su međunacionalni odnosi na tom području?

Na ovom području nema međunacionalnih sukoba. Većina pripadnika srpske nacionalne manjine živi u miru sa pripadnicima većinskog naroda, mnoge su obitelji u mješovitim brakovima. Mogu istaknuti i pozitivan odnos građana Sinja prema pripadnicima srpske nacionalne manjine. Oni su tokom rata dvije godine živjeli pod napadima topništva sa Peruče, a da u Sinju niti jedan Srbin nije smrtno stradao iz osvete. Dobri odnosi pokazali su se i nedavno kad je u Zmijavcima izgorjela štala Dare Kraljević, kojoj su prvo njeni susjedi Hrvati ponudili pomoć, a lokalni HNS je, kao i mi iz županijskog VSNM-a upriličio humanitarnu akciju.

Nenad Jovanović

Manjinski zastupnik

Otpis troškova svim žrtvama

U srpnju 2012. godine Vlada RH donijela je Uredbu o kriterijima, mjerilima i postupku za odgodu plaćanja, obročnu otplatu duga te prodaju, otpis ili djelomičan otpis potraživanja/otpis parničnih troškova postupka, kojom se ne rješava se u cijelosti problem otpisa parničnih troškova civilnim žrtvama, jer su obuhvaćeni samo socijalno ugroženi slučajevi.

Mile Horvat u ime Kluba SDSS-a postavio je zastupničko pitanje u vezi otpis parničnih troškova za tužbe koje su podnesene za naknadu štete povodom ljudskih i materijalnih gubitaka koje su civili podnijeli protiv države i sporove izgubili, odnosno – Što Vlada RH namjerava poduzeti kako bi ispravila to manjkavo rješenje?

Prema odgovoru Vlade RH, u pripremi jesu izmjene i dopune Uredbe o otpisu parničnih troškova, s obzirom da se već na početku primjene Vladine Uredbe iz srpnja 2012. pokazalo da se radi o otežanoj primjeni. U Klubu SDSS-a očekuju da će najavljenim izmjenama biti obuhvaćeni svi slučajevi, sve žrtve akata terorizma koje su pretrpjele materijalnu štetu i tužbe podnijele tražeći naknadu štete za oštećenu ili uništen u imovinu i koje su parnicu izgubile, bez obzira na datum podnošenja tužbe i pravnu osnovu (po starom ili novom zakonskom rješenju), te datum donošenja pravomoćne presude.

Podrška Kurikulumu

Saborski Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina raspravljao je o Kurikulumu zdravstvenog odgoja te zaključio – uvođenje zdravstvenog odgoja u nastavni program osnovnih i srednjih škola nužno je i iznimno korisno za poboljšanje zdravstvenog stanja djece zbog zabrinjavajućih pokazatelja.

Istraživanja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o ponašanju u vezi sa zdravljem djece školske dobi, pokazuju zabrinjavajuće podatke u usporedbi s drugim zemljama, osobito kada je riječ o konzumaciji alkohola, pušenju i pretilosti. Pokazatelji vezani uz spolno zdravlje nisu manje zabrinjavajući, osobito kada je riječ o maloljetničkim trudnoćama i sve ranijem stupanju u spolne odnose. Sve su rašireniji nasilje u školama i porast ovisnosti o drogama, pa Odbor poziva na kontinuiranu evaluaciju i daljnje unaprjeđivanje modula koji se odnose na prevenciju nasilničkog ponašanja, ovisnosti te na zdrav život.

Za dio Kurikuluma koji se odnosi na spolnu, rodnu ravnopravnost i spolno odgovorno ponašanje, koji izaziva najviše pažnje u javnosti te prigovore dijela roditelja i zainteresirane javnosti, Odbor preporuča nastavak dijaloga da bi se došlo do najprihvatljivijeg rješenja s ciljem poštivanja prava djeteta, a osobito zaštite intime djeteta, kao ključne pretpostavke za očuvanje njegovog integriteta.

Pravo na informaciju

Na saborskoj raspravi, Konačan prijedlog Zakona o pravu na pristup informacijama podržao je Klub SDSS-a jer  – dostupnost informacija kojima raspolažu tijela javne ovlasti jedno je od temeljnih ljudskih prava. Načelo transparentnosti je jedno od osnovnih načela u borbi protiv korupcije. I naravno, pravo na pristup informacijama zajamčena je člankom 38. Ustava.

– Nadam se da će novi zakon ukloniti probleme s kojima se građani susreću na terenu po pitanju dobivanja informacija, jer im od životne važnosti. Na primjer, liste prioriteta za stambeno zbrinjavanje i otkupe stanova nisu bile dostupne korisnicima tih kategorija niti nakon traženja istih. Ni kod natječaja za zapošljavanje, nakon odbijanja, nemaju uvid u postupak tog izbora. Jedinice lokalne samouprave ne dobivaju povratne informacije o odbijenim projektima na koje su aplicirali. U Ministarstvu unutarnjih poslova bio je period kad je velik broj ljudi brisan iz evidencije prebivališta, a bez informacije zbog čega. Ima slučajeva promjene upisa zemljišno-knjižnog stanja bez obavijesti i obrazloženja korisnika zašto je to učinjeno – ističe Mile Horvat.

Mirna Jasić

Republika Hrvatska se uknjižila na vjekovne posjede mještana Ravnih kotara

Zauzeto, država

Izvlaštenje u Ravnim kotarima počelo je uzurpacijom zemlje nakon Oluje, a nastavilo se uknjižbom te zemlje pod vlasništvo Republike Hrvatske koju je obavilo Županijsko državno odvjetništvo

U zadarskom zaleđu, u Ravnim kotarima, pod otvorenim ili prikrivenim patronatom grada Benkovca, Državnog odvjetništva i Ministarstva poljoprivrede odvija se zadnji čin oduzimanja zemlje čiji su vjekovni posjednici građani srpske nacionalnosti, a koja se nekad u zemljišnim knjigama vodila kao narodna imovina.

Sve je počelo divljom uzurpacijom zemlje nakon Oluje, zatim donošenjem Programa gospodarenja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države, uknjižbom te zemlje pod vlasništvo Republike Hrvatske koje je obavilo Županijsko državno odvjetništvo, preko dva natječaja o zakupu na 20 godina, pa do konačne prodaje zemljišta prije mjesec dana.

Tada je benkovački gradonačelnik Branko Kutija stavio svoj potpis na ugovore za već treću prodaju 92 hektra državnog poljoprivrednog zemljišta na katastarskim općinama Donje i Gornje Biljane i Smilčić, sela čiji su predratni mještani većinom bili Srbi. Iako su prilikom prva dva natječaja zakupa saborski zastupnici SDSS-a tražili da se ukinu sporne koncesije, to nije učinjeno, nego se pristupilo konačnoj prodaji.

Suglasnost za prodaju, nakon dva pokušaja, gradske vlasti dobile su od Ministarstva poljoprivrede, a pozitivno mišljenje na nacrte ugovora dalo je i Županijsko državno odvjetništvo u Zadru. Time je bio otvoren put prvoj ovakvoj prodaji zemljišta u Zadarskoj županiji i šire.

U posljednjih godinu dana, benkovački slučaj jedan je od rijetkih odobrenih predmeta od strane Ministarstva na natječaje za zakup ili prodaju, unatoč odluci ministra Tihomira Jakovine sa početka 2012. godine. kojom je bio obustavio sve započete radnje na poljoprivrednom zemljištu. Međutim, ono što drugima nije pošlo za rukom, uspjelo je benkovačkom gradonačelniku.

Kako kažu u Agenciji za poljoprivredno zemljište, postupak je odobren jer je navedeni natječaj za prodaju bio završen još mjesec dana prije ministrove odluke. Također nas u Agenciji uvjeravaju da u navedenom natječaju nije bilo nezakonitosti i da prodano poljoprivredno zemljište nije bilo u vlasništvu privatnih osoba niti su one upisane u katastar kao vlasnici. Tvrde da je u zemljišnim knjigama zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske.

O stvarnoj atmosferi na terenu, nadležnima ništa ne govore brojke da su na području koje pokriva policijska postaja Benkovac, od 2003. do 2009. godine zabilježene 42 prijave građana zbog nezakonitog zauzeća nekretnine, a čak 125 prijava zbog ometanja posjeda. Građani srpske nacionalnosti na području Ravnih kotara ističu da je na djelu otimačina poljoprivredne zemlje velikih razmjera.

–  Postupci gradskih vlasti odobreni od države predstavljaju otimačinu. To je povezani lanac koji ide od vrha države preko lokalne vlasti do Državnog odvjetništva, katastra i gruntovnice, ističe Rade Ostojić čija su se tri hektra zemlje još prije dvije godine našla u gradonačelnikovom natječaju za zakup.

– Moj djed je išao u Beč kralju Franji Josipu po pismo na osnovu kojeg je ova zemlja podijeljena mještanima sela. To pismo sam čuvao sve do Oluje kada je izgorjelo zajedno sa kućom. Ova zemlja je prije više od 100 godina parcelizirana i podijeljena domaćinstvima u selu. Vodila se na imena naših djedova i očeva sve do 2002. godine kada je, ne znam iz kojih razloga, zavedena pod Agroprodukt Benkovac. Moja obitelj misteriozno je izbrisana u katastru sa te čestice. Nismo niti znali da nam se država uknjižila. Sve je u tišini napravljeno, ali mi smo stari posjednici, to negdje u arhivama mora pisati, kaže Ostojić.

Grad Benkovac zemlju je prodao po jako jeftinoj cijeni čime je, kako kaže Ostojić, pogodovao određenim osobama.

– Sada su tu našu zemlju prodali ispod cijene za samo jednu kunu. Naši preci su davali ogromne novce za tu zemlju i kultivirali ju. Sjećam se vremena kada se za pola hektara zemlje davalo i po 50.000 njemačkih maraka, kada se ženilo zbog zemlje koja je bila mjerna jedinica bogatstva, kaže Ostojić koji se čak jednom prijavio na natječaj za zakup nad susjednom česticom koju obrađuje. Time je trebao dobiti pravo prvokupa, ali ne samo da nije prošao na natječaju nego o rezultatima nije čak bio niti obaviješten.

Kako je država zemlju pretvorila u državno zemljište i oduzela? Bivši ministar poljoprivrede Petar Čobanković uz pomoć Državnog odvjetništva, svo šumsko i poljoprivredno zemljište koje se vodilo kao društveno, po sili zakona dao je uknjižiti u Zemljišnim knjigama i katastru kao vlasništvo Republike Hrvatske.

Općinsko državno dalo je prijedlog Općinskom sudu koji je donio rješenje da se pokrene postupak uknjižbe, a javnost je obaviještena preko Narodnih novina i oglasnih ploča na Općinskom sudu i gradskoj upravi, koje uglavnom rijetki čitaju, pogotovo građani koji se nalaze u izbjeglištvu.

Nakon 30 dana, pošto se uglavnom nitko ne bi javio da postupak ospori, Sud donosi rješenje da se na predmetnu nekretninu u zemljišnim knjigama uknjižava država, čime i završava postupak uknjižbe. Stvarni vlasnici nemaju pojma da su vođeni bilo kakvi postupci tokom kojih su izvlašteni, ili im je zemlja otuđena.

Trajna posljedica: kada se država uknjiži na nekretninu i proda je, ono je trajno izgubljeno, budući da stvarni pravni vlasnici mogu vlasničkom tužbom tražiti tek polovičnu nadoknadu od države za otuđeno zemljište. Država je unaprijed, organizirano, osigurala i pravnu podlogu zakonima, ne vodeći računa o realnom stanju.

Po važećim zakonima, građanima srpske nacionalnosti koji su vanknjižni vlasnici skoro je nemoguće dokazati pravo vlasništva jer se u postupak dokazivanja u obzir uzima samo vrijeme od dvadeset godina samostalnog i neprekidnog posjedovanja predmetne nekretnine počevši od 8. oktobra 1991. godine.

Period mirnog posjedovanja za vrijeme SFRJ uopće se ne računa kao dokaz, ali se zato na osnovu starog austrijskog građanskog zakonika, uz pomoć dva živuća svjedoka može dokazati vlasništvo nad nekretninom prije 1941. godine.

Problem je još veći ukoliko je predmetna nekretnina zapuštena, što je s obzirom na staračku strukturu povratničkog stanovništva, uglavnom slučaj. Bez obzira na realnost, pravna struka se slaže u tome da neznanje i neposjedovanje informacija za ove postupke ne opravdava vlasnika. Stoga se može dogoditi da mu zemlju uzme država jer svatko od građana koji polaže pravo na neku zemljišnu nekretninu, dužan je brinuti se o toj nekretnini i njenom stvarno-pravnom položaju.

No, i kada bi mještani Ravnih kotara dobili sudske sporove, po novom Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, zemljište u vlasništvu države ne može biti predmet obeštećenja bivših vlasnika. Sličan je slučaj i sa već prodanom zemljom, gdje bivši od novih vlasnika ne mogu dobiti ništa, već ih država na neki način mora obeštetiti.  No takav slučaj sudska praksa u zadarskom zaleđu ionako još nije upoznala.

Prvi put bez zemlje su mještani ostali šezdesetih godina prošlog vijeka kada je vlast zbog općenarodnog interesa okrupnjavanja poljoprivrednog zemljišta oduzimala zemlju seljacima u korist tadašnjih poljoprivrednih kombinata. Seljaci koje nitko ništa nije pitao, za uzvrat su dobivali zamjensku zemlju slabije kvalitete i bez vlasničkih listova. Dobivene ugovore o zamjeni zemlje današnje pravosuđe tretira kao neprecizne, a skoro svaki pokušaj mirnog rješenja spora sa Općinskim državnim odvjetništvom, propada.

Povratnike Ravnih kotara posebno zabrinjavaju postupci katastra gdje su bili uredno upisani kao posjednici, a što se nakon uknjiživanja države u zemljišne knjige i davanja tih čestica u zakup briše, pa čak i same čestice. Tako se prije dvije godine na udaru našla parcela Alekse Kožula koji i nije znao da je njegova zemlja na kojoj je njegova porodica još 1930. godine sadila vinograd dana u zakup, sve dok se na navedenoj zemlji sa mehanizacijom nije pojavio izvjesni Mitar Habenšus.

Kožulu, kao i drugima, predstoji sudski proces utvrđivanja vlasništva, ili u suprotnom prijeti mu trajno oduzimanje zemlje. Sličan problem imao je i Milenko Šaponja koji je do sada postigao jedini uspjeli sudski povrat vlasništva i zabranu uzurpacije zemljišta.

– I moju je zemlju Habenšus uzurpirao. Prvo je okopao duboke kanale oko moje čestice. Zatim je preorao već posađeni luk i pripremio sebi zemlju za sjetvu. Čak mi je zatvorio i ulaz u moju parcelu. Prijetio mi je i nije htio izaći sa parcele, govorio je da on sve može, da mu je Kutija dao tu zemlju, priča Šaponja.

Takva nepravda zadesila je i mještane Islama Grčkog koji su šezdesetih godina svoju zemlju morali dati poljoprivrednom kombinatu, u zauzvrat su dobili tzv. Desničine gajeve. Nakon devedesetih, obitelj Desnica uspjela je vratiti svoje nekretnine, a mještani Islama Grčkog ostali su bez ikakve zemlje.

– I kako onda možemo govoriti o povratku? Do prije godinu-dvije bile su nam srušene i zapaljene kuće, sada kada smo počeli ostvarivati obnovu, oduzeli su nam zemlju, pa šta da radimo ovdje, od čega da živimo, od zraka i bure? Očigledno se otimačina zemlje savršeno uklapa u politiku povratka. Jedno je jasno, bez zemlje, nema niti povratka Srba u Ravne kotare, ističe Marija Ostojić iz Islama Grčkog.

– Nažalost, predstavnici koje smo birali i koji u ime nas za dobre pare sjede kraj Branka Kutije, u svemu ovom ne vide problem, nego čak smatraju da je sve legalno, reći će Željko Trkulja i dodaje da mještani Ravnih kotara nemaju vremena ni para da hodaju po sudovima i plaćaju odvjetnike.

– Na svaku parcelu mora izaći geodeta koji košta 250 eura, snimak stanja košta 500 eura, dok ispravni postupak košta 1000 eura. Mi toliko novaca nemamo i kao pojedinci ne možemo se suprotstaviti tom dobro udruženom aparatu, a nemamo nikakve informacije niti pravnu pomoć, kaže Trkulja.

I dok se jedni hvale kako su kao prvi u županiji, pa čak i u državi prodali državno poljoprivredno zemljište i zadovoljno trljaju ruke jer će kao vlasnici zemlje biti konkurentniji na natječajima za EU fondove, dio naroda Ravnih kotara je ostao bez svega.

Jedini put i zaštita ljudima bez zemlje je tužiti Republiku Hrvatsku. No, to je unaprijed izgubljena bitka jer svi, osim Milenka Šaponje, koji su se našli na sudu s državom, nisu dobili ništa, osim nagomilanih sudskih troškova koje su morali platiti.

• 
  

Ostao bez zemlje zbog ceste

Bezobzirnu politiku države osjetio je i Željko Lakić kome je država uzela dio zemlje za izgradnju nove ceste prema Smilčiću.

– Ovdje je na djelu je oduzimanje zemlje Srbima. Mi smo sami i zaboravljeni od svih. Nemoćni smo u pravnoj bici s državom. Zar osporavanje vlasništva i diskriminacija nisu kazneno djelo, pita Željko Lakić.

– Eto, uzeli su mi tri metra moje zemlje i ostavili mi smeće i kamenje. Takva je slika kraj svake parcele koja je srpska. Susjedna parcela je zemlja čovjeka iz hrvatskog sela Prigrade, njemu nisu uzeli ništa, tvrdi Lakić.

Paulina Arbutina

Konzul Srbije posjetio Karlovačku županiju

IMT se vraća na Kordun

Postoji ideja da se u Krnjaku otvori centar tvornice traktora IMT za ovaj dio Hrvatske, najavio konzul Srbije Zoran Popović

Generalni konzul Republike Srbije iz riječkog konzulata Zoran Popović posjetio je Karlovačku županiju i razgovarao sa županom Ivanom Vučićem. Novi oblici privredne saradnje i mogućnosti unapređenja bile su glavne teme jednosatnog razgovora.

– U maju prošle godine 21 poduzeće iz Primorsko-goranske i Istarske županije posjetilo je Srbiju i razgovaralo se o unapređenju privredne saradnje, a već su ostvareni i neki konkretni rezultati. Mi bi formirali ekspertni tim koji bi posjetio Karlovac i dogovarao bi načine poboljšanja ekonomske saradnje, mogućnostima ulaganja investitora iz Srbije na ovo područje i slično. Postoji ideja da se u Krnjaku otvori servisno-prodajni centar tvornice traktora IMT za ovaj dio Hrvatske. S obzirom da su naša poduzeća imala značajnu saradnju i prije devedesetih, vjerujem da bi se saradnja mogla nastaviti, kazao je konzul Popović.

U posjeti Privrednoj komori Srbije nedavno je bila i delegacija Srba iz RH koji su načelnici općina ili rukovodioci poduzeća. Na širem karlovačkom području gotovo 40 posto traktora je proizvedeno u IMT-u pa sada postoji potreba za servisima i rezervnim dijelovima. Nečelnik Krnjaka Rade Kosanović odmah je ponudio prostor u bivšem pogonu karlovačke tvornice Lola Ribar.

Župan Vučić je rekao da je Karlovačka županija spremna za svako ulaganje jer je svako novo radno mjesto dobrodošlo. Dožupan Josip Šafar je predložio da se svi zainteresirani obrate Razvojnoj agenciji Karlovačke županije kako ne bi lutali od mjesta do mjesta.

Zlatko Kuzman iz Županijske komore ističe da je robna razmjena Županije i Srbije između deset i dvadeset miliona dolara, da postoje brojni kontakti županijskih i srbijanskih poduzeća te da će Komora svakome investitoru pružiti svu maksimalnu pomoć koja mu bude trebala. Darko Stanković iz Obrtničke komore je kazao da su i obrtnici zainteresirani za nove investicije i otvaranje servisno-prodajnog centra IMT-a.

M. Cimeša

Promocija knjige bivšeg glavnog urednika “Novosti”

Histerija historije

Knjiga Ninoslava Kopača je svjedok vremena u kojima desnica uvodi histeriju historije, rekao Ivan Šiber

Iako se radi o zbirci intervjua s brojnim poznatim ličnostima Hrvatske, Srbije i BiH nastalih u zadnjih desetak godina i objavljenih u glasilima Srba u Hrvatskoj, ali i u dnevnim listovima u Beogradu, predstavljanje knjige razgovora “Svjedok histerije” Ninoslava Kopača prošlo je bez prisustva medija. No ličnosti iz javnog života nisu nedostajalo.

Kopač je bivši glavni urednik “Novosti”, a u vrijeme svog urednikovanja imao je velik broj intervjua sa značajnim ličnostima iz Hrvatske, Srbije i BiH. Po riječima politologa Ivana Šibera, u razgovorima koje je vodio, Kopač se nije ustručavao da izrazi drugačije stavove nego njegovi sugovornici, ali je čuvao njihov dignitet.

– Knjiga je i svjedok vremena u kojima hrvatska desnica na mala vrata u društvo uvodi histeriju historije, rekao je Šiber i izrazio žaljenje što promocije takvih knjiga nemaju mjesta u hrvatskim medijima.

O knjizi su govorili i nevladina aktivistica iz BiH Adana Tihić koja je evocirala svoje izbjegličke uspomene iz Zagreba u kome je provela nekoliko godina tokom 90-ih, kao i bosanski franjevac Marko Oršolić, poznat po zalaganju za međuvjersku suradnju i bez koga, kako je rekao Kopač, ne bi bilo knjige.

– Ljudi se razlikuju po vjeri, što je razumljivo, ali treba se boriti protiv toga da se ljudi po vjeri dijele, rekao je Oršolić koga zbog zalaganja za suživot i borbe protiv nacionalizma u BiH odavno zovu “crveni fratar”, čime se on i ponosi.

Među ukupno 74 intervjua, na knjizi čiju naslovnu stranicu krasi karikatura Predraga Koraksića, nalaze se i razgovori sa, Stjepanom Mesićem, Miloradom Pupovcem, Vojislavom Stanimirovićem, mitropolitom Jovanom, Ivom Josipovićem i drugim osobama.

Osim za “Novosti” i “Identitet” Kopač je pisao za “Večernje novosti” i “Glas javnosti” iz Beograda, dok je prije rata bio novinar na tadašnjem Radio Zagrebu i uređivao unutrašnju politiku u tjedniku “Danas” koji je izlazio od 1983. do 1992. godine.

N. Jovanović

O zaštiti manjinskih prava u Karlovcu

Svijest o zakonima i pravima

Pripadnici manjina često ne znaju za prava garantirana zakonima niti za institucije kojima se mogu obratiti

“Mehanizmi zaštite ljudskih i manjinskih prava” bio je naziv dvodnevne radionice za predstavnike lokalne i regionalne uprave u karlovačkoj Gospodarskoj komori.

Organizirao ju je Centar za mirovne studije u partnerstvu sa šest organizacija civilnog društva i Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH. Dio je to projekta IPA 2009. pod nazivom “Naglašavanje ljudskih prava u područjima od posebnog državnog interesa”.

U edukaciju je bio uključen i praktični rad sa primjerima kršenja ljudskih i manjinskih prava kao i predstavljanje primjera dobre prakse. U ponedjeljak je Tena Šimonović Einwalter, koordinatorica za područje suzbijanja diskriminacije iz Ureda pučkog pravobranitelja, govorila o zaštiti od diskriminacije pripadnika nacionalnih manjina. Održala je i radionicu pod nazivom: prepoznavanje diskriminacije. U utorak je predavanje pod nazivom: prava nacionalnih manjina u RH i radionicu održala Antonija Petričušić sa katedre za sociologiju zagrebačkog Pravnog fakulteta.

– U suzbijanju diskriminacije pripadnika nacionalnih manjina,Ured pučkog pravobranitelja ima dosta iskustva. Radi po pritužbama građana, ali i na podizanju nivoa znanja i svijesti građana o njihovim pravima. Oni često toga nisu svjesni, niti znaju za zakone i prava koji su na snazi, kazala je Tena Šimonović iz Ureda pučkog pravobranitelja.

M. C.

Trpinja se prisetila pokojnog umetnika Jovana Perajlića

Spomenik pevaču i boemu

Vokalni solista Radio Novog Sada Jovan Perajlić ostavio je iza sebe 115 pesama od kojih je neke snimio i s čuvenim Janikom Balažem

Udruženje žena Trpinja i prijatelji Jovana Perajlića u saradnji sa Opštinom Trpinja organizovali su humanitarni koncert u čast svom prijatelju i sugrađaninu koji je umro 1996. godine u 44-toj godini života. Vokalni solista nekadašnjeg Radio Novog Sada epitetom slavujevog glasa, ostavio je iza sebe 115 pesama od kojih je neke snimio i s čuvenim Tamburaškim orkestrom Janike Balaža.

Ideja da se upriliči humanitarni koncert i da se podigne spomenik Jovanu Perajliću potekla je od Branka Zeca Baće iz Borova koji je s pokojnim Jovom često nastupao na raznim muzičkim priredbama.

– Ima to već 40 godina kako smo upoznali na takmičenju za prvi glas u Borovu naselju. Video sam da će od njega izrasti vrstan pevač kao što se to pokazalo kroz godine, a bio je i jako dobar čovek. Imao sam želju da održimo jedan ovakav koncert i da mu se odužimo za sve dobro koje je učinio i za divne pesme koje nam je ostavio, rekao je 74-godišnji čika Baća.

– Malo je reći da smo bili kao braća. Mnogo toga smo zajedno napravili u našoj matičnoj kući RTV Novi Sad. On je par godina ranije otišao jer je studirao u Novom Sadu, i govorio mi da bih i ja trebao doći. I tako je to krenulo, 1976. za Đurđevo sam položio audiciju, počeo da pevam i naša saradnja je od tada bila čvršća. U Novom Sadu smo se sretali, u Trpinji smo se družili, jedan drugome smo bili rado viđeni gosti u kući. Nažalost, rano je otišao, mogao je  još mnogo toga dati, ali ostavio je iza sebe veliko blago, priča Živojin Jergić, vokalni solista Radio-televizije Vojvodine dodajući da mu je najdraža Jovina pesma “Đurđevska kišica”.

– Moj suprug je bio veliki boem, lirska duša…Sav svoj život je posvetio književnosti, pesmi, vinu i Trpinji. Sedamnaest godina od njegovog odlaska ovakav gest njegovih prijatelja mnogo mi znači, kaže Rada Perajlić koja je posle smrti supruga ostala sa ćerkom Dunjom, danas studentkinjom psihologije.

U programu su nastupili Tamburaški orkestar KUD-a Sloga iz Vukovara sa vokalnim solistom Živojinom Jergićem, pevači Milisav Petković iz Vukovara, Branko Zec Baća, Branko Spasojević Pekar, Ružica Nenezić Radulović i Jasna Blitva iz Borova uz pratnju Narodnog orkestra te pesnik Mihajlo Zečević iz Klise.

– Sav prihod od koncerta namenjen je  izgradnji spomenika Jovi Perajliću, kazala nam je predsednica trpinjskog Udruženja žena Marija Opačić, zadovoljna odazivom publike koja je pristigla iz Trpinje i iz okolnih mesta.

Paralelni životi u Novom Sadu i Trpinji

Jovan Perajlić je rođen 1952. godine u Trpinji gde je pohađao osnovnu školu, gimnaziju je završio u Vukovaru, a jugoslovensku književnost diplomirao na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Muzičku karijeru započinje 70-tih godina u Radio Novom Sadu kao solo pevač starogradskih pesama. Njegova setna boemska duša paraleno s pesmom živi i trpinjskim životom u lovačkom i kulturno-umetničkom društvu i mesnoj zajednici Trpinja.

Bio je član raznih organizacija koje su tada delovale u Trpinji. Uz muziku i knjige njegova najveća ljubav bila je ćerka Dunja kojoj je posvetio istoimenu pesmu. U daljem stvaranju prekinula ga je opaka bolest 1996. godine.

D. Bošnjak

Protestna šetnja s psima po Belom Manastiru

Psi nisu ništa krivi

U organizaciji Skloništa za životinje Veterinarske stanice Beli Manastir, portala BaranjaMedij.hr, i Saveta mladih Grada Belog Manastira, održana je akcija koja je za cilj imala informisati stanovnike Baranje o problemu napuštanja životinja, potrebi čipiranja, kastracije i udomljavanja. Jedan od ciljeva akcije bio je i ulepšati dan četvoronožnim štićenicima koji su se zbog nesavesnog postupanja nesavesnih vlasnika našli u belomanastirskom skloništu za životinje. Iako je padala blaga kišica to nije sprečilo brojne ljubitelje životinja i volontere pa su organizatori akcije, i sami iznenađeni velikim odazivom, u šetnju pustili više od planiranog broja pasa.

Da ništa nije bilo prepušteno slučaju govori i podatak da su organizatori za sve učesnike koji nisu sa sobom poneli ogrlicu i povodac, obezbedili svu potrebnu opremu u kojoj je osim spomenutog bilo i hrane, keksa, vrećica za nuždu, i letci. Deleći letke šetači su informisali sugrađane o onome što psi znače i njihovim potrebama.

Porodica Gordane Musa Balaž iz Karanca volonterski je izradila bele mašne, čime je poslana poruka da psi nisu ništa krivi za loš tretman. Udomljavanje životinja iz belomanastirskog skloništa ne predstavlja problem govori pa je od nedavno deset pasa na novim adresama, deset ih je udomljeno u Nemačkoj, a dva u Švicarskoj. Šetnje se nastavljaju 2., 16. i 30.marta u 10 sati također ispred Skloništa za životinje Veterinarske stanice Beli Manastir, Osječka 128.

Z. Popović

U Bijelom Brdu proslavljen Sveti Trifun, zaštitnik vinogradara

Ravno do dna, godina rodna

Bilo je i “neozbiljnog” programa jer kad se okupe Daljci i Bjelobrdci tu uvek ima šale jednih na račun drugih

Sa željom da u Bijelo Brdo vrate nekadašnju tradiciju vinogradarstva i vinarstva, Srpsko kulturno-umetničko društvo “Jovan Jovanović Zmaj” i Pododobor Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” u tom naselju erdutske opštine, svake godine organizuju program u čast Svetog Trifuna, zaštitnika vinogradara.

Uz ocenjivanje i degustaciju vina, upriličen je muzičko-poetski program s pesmama i stihovima posvećenim vinu i vinogradu, te zanimljivim vinskim pričama.

– Krajnji cilj je da naši domaćini počnu da sade vinograde i da kao nekad svaka kuća ima svoj vinograd i svoje vino. Imamo pogodne terene uz Dravu i Dunav, lesne nanose okrenute prema jugu i sve predispozicije za dobro vino, kaže Đorđe Nešić, jedan od organizatora manifestacije.

– Slankamenka, dinka, radovinka, smederevka, otela, delivara, kadarka…, najbraja 85-godišnji Stevan Katanić sorte vina. Iako zbog narušenog zdravlja ne pije, i 84-godišnji deda Veseljko Bojanić još uvek proizvodi vino koje bere sa oko 500 čokota slankamenke, nešto  frankovke i graševine.

Među najstarijim vinarima je i Nikola Miletić koji oko 600 litara vina godišnje proizvede na starinski način.”Imamo sve instrumente, prese, kace, burad..Čim beremo odma’ muljamo, presamo i u podrum u burad, par dana prevri, a nakon mesec i po dana otačemo. Nema lepše od slankamenke, mekana je kao mleko”, uverava nas ovaj 77-godišnjak dodajući da je danas u Bijelom Brdu svega tridesettak vinogradara.

– Prvo se ocenjuje vizuelna slika vina koje mora da bude tečno i blago bistro, a onda se ocenjuje okus. Vino bi trebalo da bude ugodno, pitko, crna vina malo trpka, ne prejaka, ali dovoljno sazrela, objašnjava Dragoljub Ocić Truljo, jedan od petorice članova žirija koji je ocenjivao pristiglih pedesetak uzoraka vina – crnog, belog i rozea. U kategoriji belog vina pohvaljeni su proizvođači Gordana Ninković i Anđelko Gajčić, u kategoriji rozea najbolja vina imaju Đorđe Nikšić i Ilija Nešić, dok su najbolje uzorke crnih vina doneli Branko Batinac i Miroljub Mitrović.

Osim ozbiljnog dela programa u što se može svrstati ocenjivanje vina, bilo je i onog “neozbiljnog” jer kad se okupe Daljci i Bjelobrdci tu uvek ima šale jednih na račun drugih s obzirom na njihovo večito rivalstvo. Tako je Damir Lastavica pojasnio jedan, kako je rekao, enološki fenomen.

– Radi se o bjelobrdskom bambusu. Inače se bambus pravi od crnog vina i koka-kole, samo se u Bijelom Brdu pravi od belog vina i kole, objašnjava ovaj Daljac.

– Manifestaciju u čast Svetog Trifuna organizujemo u dva dela, prvi  je program u Domu kulture, a drugi u vinogradu u bjelobrdskoj planini gde će naš sveštenik osveštati vinovu lozu.  Svake godine imamo drugog domaćina, priča Slobodan Nešić, predsednik  SKUD-a “Jovan Jovanović Zmaj” te nam nastavak u vinogradu dočarava stihovima pesnika Đorđa Nešića – “Kad dođe Sveti Trivo, a padne snijeg do pupka, u s’on’ce upregnem konja i sve lagano cupkam. Dođem, zarežem lozu,  pojedem topu i čvarak, ispijem balon do dna, da godina bude rodna.”

Poveselili se i Bršadinci

Svetog Trifuna slavili su i u Bršadinu gde je održan 12. Vinski bal u organizaciji Prosvjetinog pododbora Bršadin. U programu koji je započeo osvećenjem vinove loze, učestvovali su učenici Osnovne škole Bršadin i Gimnazije Vukovar, dok je dečja grupa bršadinskog KUD-a “Vaso Đurđević” premijerno izvela Igre iz Pčinje. U programu je učestvovala i članica bršadinskog pododbora, pesnikinja Ljiljana Andrić te članovi Vukovarskog srpskog pevačkog društva “Javor”. Prema rečima Bojana Lazića, predsednika pododbora Prosvjete, Bršadin je bio poznat kao vinarski i vinogradarski kraj, ali su vinogradi s vremenom, usled komasacije, uništeni i pretvoreni u plodno zemljište koje se dalje obrađivalo. Danas je u selu ostalo svega nekoliko vinara koji vino proizvode isključivo za svoje potrebe.

Dragana Bošnjak

Stogodnjak (151)

22. 2. – 1. 3. 1913: “Jedan deo našeg svećenstva – vođe su im neki sremski svećenici i neki profesori karlovačke bogoslovije (Milutinović, Buta, Mangulović, Maksimović i drugi) – poduhvatio se posla da svećenike okupi u društvo, koje će nastojati i u tom da se narodu uzmu sva prava koja ima u upravi crkvom. Između ostalog imalo bi ukinuti biranje svećenika i zabraniti da iko, osim svećenika, može biti predsjednik crkvene opštine. Sva vlast u upravi crkvom imala bi biti u rukama vladike, kaluđera i svećenika”, piše najnoviji broj zagrebačkog Srpskog Kola, a u povodu pokušaja da se potpuno izmijeni odnos crkve prema narodu, odnosno da se osnuje novo udruženje svećenika koje bi donosilo i svjetovne odluke.

List nastavlja: “Veći dio svećenstva biće protiv ovog, osobito seoski svećenici, jer znadu, da narod sebi neće bez velike nevolje dati oteti pravo biranja svećenika i pravo svjetovnjaka da budu predsednici crkvenih opština. Otimati to pravo narodu, znači baciti nož između naroda i svećenstva… Narod uopće neće nikako dopustiti, da vodstvo u crkvenoj upravi preuzmu vladike i ostalo više svećenstvo. Narod ima zdravu slutnju, da će naša crkva biti jaka samo onda ako ostane čvrsto oslonjena na narod…

Njemu zato nije teško podnositi borbu za svoju narodnost i crkvu, jer je borbi vičan. Ali velika gospoda u toj borbi mogu izgubiti sve udobnosti i lepote svoga položaja. Zato su ona i mekša kad se radi o otporu i borbi za prava crkve i narodnosti. I zato oni ne smeju biti vojvode onde gde se često moraju braniti prava crkve i naroda… Nisu zidovi crkva, i nisu vladike crkva, već smo crkva, prava crkva, svi mi. I zato, bili bi ne samo lakomisleni, već i zločinci prema Srpstvu i pravoslavlju, kad bi tu upravu i odbranu prepustili slabijima od sebe…

* Živan Bertić, jedan od najpoznatijih srpskih advokata u monarhiji, izveden je pred sud u Mitrovici zbog “zločinstva protiv javnog reda i mira, odnosno grđenja, podrugivanja, neistinitog kazivanja, te izopačivanja stvari…”. Optužen je zbog toga što je vojnom zapovjedništvu u Zemunu uputio podnesak ovog sadržaja: “Više građana iz Zemuna pripovijedalo mi je da su prekjuče tri satnije ovdašnje posade, vraćajući se sa vježbe, kroz grad u sav glas mađarski pjevale, tako da se uzbunila cijela gornja varoš. Građanstvo takav postupak smatra nedostatkom discipline i takta…” To je državno odvjetništvo ocijenilo kao širenje mržnje “proti cesarske i kraljevske vojske”.

Đorđe Ličina