Politička smjena u pravosuđu

Dvije godine nakon podnošenja inicijative za ocjenu jedne odredbe Zakona o sudijama, Ustavni sud Srbije inicijatorima je dao za pravo, odredbu je proglasio neustavnom te je mogao početi sporni postupak smjene predsjednice Vrhovnog kasacionog suda i Visokog savjeta sudstva Nate Mesarović.

Riječ je o tome da je ona za predsjednicu najvišeg suda u zemlji (čime je automatski postala i predsjednica Visokog savjeta sudstva) izabrana u studenome 2009. godine, bez pribavljenog mišljenja opće sjednice tog suda zbog proste činjenice da on u to vrijeme još nije bio konstituiran. Osim toga, odredba o pribavljanju mišljenja propisana je u prijelaznim i završnim odredbama Zakona o sudijama, koji je na snagu trebao stupiti 1. siječnja 2010. godine.

Bilo kako bilo, smjenu – ili “prestanak funkcije”, kako je to javnosti predstavljeno – Nate Mesarović inicirao je ministar pravosuđa Nikola Selaković, a nju je zdušno podržao dojučerašnji poslušni glasački aparat iz samog Visokog savjeta sudstva. Kao što su godinama podržavali skandalozne odluke o nereizboru sudaca (koji su također kasnom odlukom Ustavnog suda krajem prošle godine svi vraćeni na funkcije), kao što nisu trepnuli na činjenicu da je to tijelo godinama radilo u nepotpunom sastavu, da je jedan sudac bio uhićen zbog navodnog kaznenog djela počinjenog prije više od deset godina, a da je jedan dao ostavku zbog pritisaka i nezakonitog rada, tako su se sada okrenuli novim gospodarima.

Cijela priča ima i svoju uvertiru. Visoki dužnosnik vladajuće Srpske napredne stranke Vladimir Cvijan, nekada savjetnik Borisa Tadića koji je prije dvije godine bučno napustio funkciju i sukobio se upravo s Natom Mesarović, danas predsjednik Odbora za ustavna pitanja Skupštine Srbije i usto odvjetnik, u odvjetničkom svojstvu je prijetio sucu Višeg suda Vladimiru Mesaroviću, sinu Nate Mesarović i posredno njoj, tražeći da se na slobodu pusti jedan njegov branjenik, navodno diler droge. Zauzvrat, ona bi bila pošteđena napada i neugodnosti samo ako mirno podnese ostavku na svoju funkciju u najvišem sudu. Završilo je to u službenoj bilješci u sudskom spisu, na kolegiju Višeg suda, u Ministarstvu pravde i Skupštini Srbije, koji su o svemu obaviješteni. No od svega toga ništa nije bilo, a vladajući su gluhi i na zahtjeve da Cvijan podnese ostavku na čelno mjesto Odbora za ustavna pitanja.

Prije nekoliko dana u parlamentu je održana višesatna rasprava o smjeni Nate Mesarović; kao što se i očekivalo, vlast se izjasnila za, oporba protiv, uz uzajamne optužbe za katastrofalnu reformu pravosuđa i tvrdnje da nova vlast ispravlja “brljotinu” i nezakonitost svojih prethodnika, te da nije riječ o revanšizmu, već o legalizmu. Na stranu činjenica da se, danas kada postoji i radi Vrhovni kasacioni sud, sve izvodi također bez mišljenja njegove opće sjednice.

Nati Mesarović najvjerojatnije će biti izglasan “prestanak funkcije” (u utorak, kada nastaje ovaj tekst, još se ne zna kada će biti glasanje), ali očito je da cijelu stvar valja još dodatno “utrljati”. Tako je početkom tjedna objavljeno da je zbog prijevare uhićen Tomislav Stojković, sudac Ustavnog suda Srbije, jer je navodno od jednog prijatelja posudio 50-ak tisuća eura koje nikada nije vratio, dajući mu u zalog jednu sliku talijanskog slikara Amedea Modiglianija, za koju je tvrdio da vrijedi 400.000 eura. Prijatelj je u međuvremenu umro, a za sliku se ustanovilo da je falsifikat. Inače, Stojković je kao advokat (do 1999. na Kosovu; nikada nije riješen slučaj primanja otkupnine za otetog odvjetnika Albanca, u čemu je Stojković navodno sudjelovao) izabran u Ustavni sud na prijedlog Visokog savjeta sudstva, kao kandidat iz pokrajine – ne Kosova, već Vojvodine! – u isto vrijeme kada je njegova supruga Zorica Stojković bila šefica kabineta predsjednice Vrhovnog kasacionog suda Nate Mesarović; kako se čuje, ne radi tamo unazad mjesec dana.

U isto vrijeme, taj isti Visoki savjet sudstva pod dirigentskom palicom Nate Mesarović zaklinjao se da iskorjenjuje i korupciju, i nepotizam, i nestručnost, pa je tako izvan sudstva ostavio više od 800 dotadašnjih sudaca (i više od 200 tužitelja), dok su se stvarno zadovoljavale osobne ili ambicije bliskih osoba te partijske “muzičke želje”.

Iz svega je jasno da novim vlastima na pamet ne pada da se počnu ozbiljno baviti ispravljanjem reformskog kaosa koji su naslijedili. Govori u prilog tome i činjenica da je odbijen zahtjev tužilačkog i sudskog stručnog udruženja da se – zbog svih propusta u trogodišnjem radu – izabere novi Visoki savjet sudstva i Državno vijeće tužilaca. Čemu, kada ovi što su ostali, s izuzetkom Nate Mesarović u konkretnom slučaju, u većini predstavljaju društvo klimoglavaca svakoj vlasti, pogotovo kada se mogu pozivati na jednako politički podložan Ustavni sud?

Ova “neuka i nevešto odglumljena fikcija pravne države ne može dovesti ni do kakvog dobrog rezultata”, kaže profesorica Vesna Rakić Vodinelić. Naprotiv, današnji akteri čine isto ono što su činili raniji akteri tzv. reforme, donose odluke bez prethodne procedure, bez obrazloženja, bez naznačavanja pravnog osnova, njihov je modus operandi identičan. Sve, čak i ovako režirana smjena Nate Mesarović, ma koliko bila suodgovorna za sumrak pravosuđa u Srbiji, govori da vladavine prava još dugo neće biti, već da je riječ o isključivoj vladavini politike i političara koje jedino zanima pravo da vladaju kako im se hoće.